Draga Milka i Bose, dozvolite mi da iskoristim priliku da vam odam priznanje za ogroman uspjeh koji ste postigle u proteklih 12 godina. CKB je nastala i izrasla u najveću banku u Crnoj Gori zahvaljujući vašem znanju i umijeću, vašem predanom, požrtvovanom radu. Iskreno se nadamo da ćemo uspjeti da banku i dalje vodimo uspješno, kao što ste to vi činile.
Citirajući predsjednika Odbora direktora CKB Jozefa Vindhajma, advokat Goran Rodić započeo je iznošenje završnih riječi na suđenju bivšoj upravi CKB-a.
“U ove dvije rečenice sažeto je sve ono što su moje branjenice, kao i ostali optuženi, te brojni pisani dokazi govorili o nastanku, razvoju i uspješnom poslovanju CKB-a”, kazao je branilac Milke Ljumović i Bose Tatar.
On je konstatovao da su optuženi i branioci očekivali od aktuelnog tužioca da odustane od optužbe: “Jer provedenim dokazima na glavnom pretresu nisu dokazani činjenični navodi iz optužnice, niti postojanje krivičnih djela za koja se terete moje branjenice i ostali optuženi”.
Rekao je da nije iznenađen suprotnim stavom tužilaštva, navodeći da se ne dešava prvi put da tužilac, uprkos očiglednoj neosnovanosti optužbe, rješavanje iste prepusti sudu.
“Nova garnitura tužilaca je naslijedila u radu ovaj predmet od bivšeg vrhovnog državnog tužioca Ranke Čarapić i njenog zamjenika Veselina Vučkovića, bivšeg specijalnog tužioca Đurđine-Nine Ivanović, te njenih zamjenika Marije Raspopović i Vojislava Grujića. To su tužioci koji su uložili maksimalne napore da se ovi optuženi, po svaku cijenu, proizvoljno izvedu pred sud. Potpuno sinhronizovano, paralelno je tekla do sada neviđena medijska hajka i razapinjanje u javnosti, prije svega Ljumovićeve i Tatarove. Ostali optuženi su trebali biti kolateralna šteta, odnosno maska za privid navodnog kriminala od strane Ljumovićeve i Tatarove. Opet su progonjene Milka Ljumović i Bose Tatar kolateral, odnosno sredstvo za osvetu nekom drugom. Ne dešava se prvi put da tužilaštvo, suprotno zakonu, bude puko oruđe u rukama politike i njenih moćnika”, ocijenio je Rodić.
On je rekao da su tužioci svjesno simulirali postupak izviđaja protiv nepoznatih učinilaca, iako je bilo očigledno da su subjekti krivičnog postupka bile Ljumovićeva i Tatarova.
“Razlog za ovakvo postupanje tužilaca može biti samo namjera da se uskrati pravo na odbranu optuženima”...
On je rekao da su tužioci bez ikakvog zakonskog osnova od osumnjičenih i branilaca sakrivali dokaze tokom 14 mjeseci istrage i tako najdrastičnije kršili pravo na odbranu okrivljenih: “Razlog za to je nesporna činjenica da bi se učešćem osumnjičenih i branilaca u istražnim radnjama brzo dovela u pitanje osnovanost vođenja istrage protiv optuženih”.
Rodić je ocijenio da je tužilaštvo tada podržano neviđenom medijskom hajkom protiv Ljumovićeve i Tatarove, koja je u javnosti “trebala stvoriti utisak o njihovoj krivici i opravdati nezakoniti rad tužilaštva”.
On je objasnio da je tužilaštvo ishitreno podiglo optužnicu, kada je sudija za istragu naložio tužiocu da odbrani stavi na uvid dokaze i spise predmeta, kako bi izbjegli nalog suda.
“Njihov rad predstavlja školski primjer kršenja prava na odbranu i po ZKP-u i po Ustavu i po Evropskoj konvenciji o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda”.
On je rekao da je optužnica ipak nezakonito potvrđena i da je tužilaštvo postiglo svoj cilj - po svaku cijenu Ljumovićevu i Tatarovu izvesti pred sud.
Navodni dokazi
Rodić je naglasio da dokaznu građu u tom predmetu u najvećem predstavljaju fotokopije više hiljada stranica dokumentacije, uključujući i dosijee šest spornih kredita. “Fotokopija dokumentacije koja nije ovjerena ne može se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku, jer ista uopšte nema karakter isprave, s obzirom na to da je nemoguće utvrditi da li su pojedini djelovi umetnuti, dopisivanjem ili prepravljani. Fotokopijama se može manipulisati”... On je rekao da je iz iskaza svjedoka i dopisa iz CKB-a tokom suđenja nesporno utvrđeno da tužioci, policajci, istražitelji, ni vještaci nikad nisu bili u banci, niti su izuzimali dokumentaciju.
Naveo je primjer kada je odbrana došla do fotokopije duplog Aneksa br. 1 Ugovora o oročenom depozitu HTP Primorja, podsjećajući da je tada utvrđenoda su brojne stvari u tom “dokumentu” umetnute, odnosno falsifikovane. “Najbolji odgovor i potvrdu svega ovoga što iznosim dao je svjedok Milan Stepanov na glavnom pretresu. Kada sam ga pitao da li mu je poznato da li je oročeni depozit HTP Primorje služio nekada kao obezbjeđenje za kredit dat HTP Primorju i pružio mu na uvid fotokopiju spornog Aneksa 1. Ugovora o oročenom depozitu, svjedok je odmahnuo rukom ne želeći ni da pogleda taj aneks, govoreći: 'Dajte mi original'. E takve 'originale'’ je lično on uz dopise proslijeđivao tužilaštvu, a oni uz optužnicu ovom sudu”.
Zlonamjerno i proizvoljno
Govoreći o nedostatku bilo kakvih dokaza protiv okrivljenih, Rodić se osvrnuo na dio naredbe o sprovođenju istrage u kome je pisalo: “Nakon prethodnog dogovora Milke Ljumović i Ove Johansena, direktora pravnog lica, Ocean Gold”.
“Čisto po želji tužioca u optužnici je pod tačkom dva dispozitiva dodata i Bose Tatar, pa ista glasi: 'Nakon prethodnog dogovora Ljumovićeve i Tatarove sa Johansenom'. Nije tužiocu smetalo što za takvu tvrdnju nema dokaza, već prilikom optuženja potpuno proizvoljno i zlonamjerno stavlja i Bosu Tatar. Tako su mogli i mene upisati da sam se dogovarao sa Johansenom”, kazao je Rodić.
On je rekao da je apsurd još veći što tužilaštvo u istrazi nije ni saslušalo Johansena, navodnog “dogovarača”.
Kazao je da je optužnica puna takvih primjera, gdje se ljudi optužuju bez dokaza i sa navodima kojih nije bilo ni u naredbi o sprovođenju istrage.
“Zapanjujuća je takva lakoća proizvoljnog optuživanja, a još više potvrđivanja takve optužnice”, konstatovao je advokat.
Komentarišući navodno dogovaranje vlasnika kompanija sa optuženima, on je rekao da za tužioca ne predstavlja nikakvu smetnju činjenica da su svi okrivljeni, svjedoci i ti privatnici negirali bilo kakvo dogovaranje: “Kao i činjenica da se u najvećem broju slučajeva optuženi i vlasnici pravnih lica međusobno ni ne poznaju, niti su se ikada prije sreli. Zbog toga suprotni navodi iz optužbe, bez bilo kakvog utemeljenja u dokazima, proizilaze samo iz mašte i želja tužilaštva”.
On je podsjetio da se okrivljeni u svih šest tačaka optužnice terete da su postupali kao saizvršioci u izvršenju krivičnih djela, iako to nije bio slučaj u naredbi za sprovođenje istrage.
“Nijedan provedeni dokaz u ovom postupku, a pogotovo sadržaj odbrana optuženih, ni u najmanjem dijelu ne podržavaju ovakve navode iz šest tačaka optužnice o dogovoru optuženih. To čak ni tužilac ne razrađuje niti opisuje u dispozitivu optužnice”.
On je objasnio da u optužnici ne piše koja su ovlašćenja okrivljeni povrijedili u pogledu upravljanja i raspolaganja imovinom kao odgovorni u CKB-u.
“U optužnici propušteno je da se navede koje su konkretno materijalno-pravne propise optužene Ljumovićeva i Tatarova, kao i ostali optuženi povrijedili, kao i na osnovu kog propisa se mora utvrđivati sadržina radnji izvršenja konkretnog krivičnog djela. Stoga, predlažem da sud optužene Ljumovićevu i Tatarovu oslobodi od optužbe, iz razloga što djelo koje im se stavlja na teret, usljed nedostataka elemenata bića krivičnog djela zloupotreba ovlašćenja u privredi (iz člana 276. stav 2. u vezi stava 1. tačka 5. KZCG), nije krivično djelo, jer je taj osnov oslobađanja povoljniji za optužene”, rekao je Rodić.
Kako su "pumpali" optužnicu
Rodić je objašnjavao kako je tužilaštvo neutemeljenim tvrdnjama pojačavalo utisak o osnovanosti optužnice i navodnog dogovora optuženih.
On je podsjetio da u svakoj tački optužnice piše da su ostali optuženi postupali “po usmenom nalogu i uz znanje Milke Ljumović”.
“Za tužioce nije važno što i ostali optuženi negiraju bilo kakve naloge ili naredbe Milke Ljumović, ali ni to što ne postoji nijedan drugi dokaz koji bi podržao ovakve optužbe. Ali konstrukcija navoda optužbe - 'po usmenom nalogu i uz znanje Milke Ljumović', sama za sebe nameće logična pitanja. Ako je Ljumović navodno izdala nalog saoptuženima da nešto urade, šta onda znači 'uz znanje'. Da li onda postoji mogućnost da im je izdala nalog, a da nije svjesna toga i ne zna da je izdala nalog... Ili, da im je izdala nalog, a da ga izvrše bez njenog znanja”, pitao je Rodić.
Tužilac citira Dostojevskog: “Istina nije na površini”...
Specijalni tužilac Veljko Rutović u završnoj riječi kazao da je tokom postupka utvrđeno da su Milka Ljumović, Bose Tatar, Veliša Radunović, Gorica Vujisić, Jelica Petričević i Dubravka Pavićević izvršili krivična djela.
“Nesumnjivo proizilazi da su okrivljeni izvršili krivična djela stavljena im na teret i da su u namjeri pribavljanja protivpravno imovinske koristi za pravna lica, grubo povrijedili ovlašćenja u pogledu upravljanja raspolaganja imovinom
CKB-a... Podsjetiću vas izreke Dostojevskog: 'Istina nije na površini, za njom treba tragati', u tom smislu nije za očekivati da okrivljeni priznaju dogovor bilo međusobno, bilo sa korisnicima kredita. Nije za očekivati ni da to izričito potvrde saslušani svjedoci – korisnici kredita, ali sva njihova činjenja i nečinjenja, objektivni su pokazatelji postojanja dogovora”, ocijenio je tužilac.
Bonus video:
