Džavna nagrada Miroslavljevo jevanđelje za 2016. godinu uručena je književniku Zuvdiji Hodžiću večeras u kući Rista Ratkovića u Bijelom Polju.
Nagradu laureatu za roman "Svi moji" je uručio ministar kulture Crne Gore Janko Ljumović.
Roman "Svi moji", objavljen je 2016. godine u izdanju OKF-a Cetinje.
Žiri je odlučivao u sastavu: Mladen Lompar, predsjednik i članovi Milorad Popović, Jovanka Vukanović, Živko Andrijašević i Bogić Rakočević.
"Nagrađeni roman "Svi moji" pokazuje da je književnost zapravo zbir fragmenata iz života. Hodžićev narativni opseg je širok i obuhvata periodnjegovih predaka, mladalačke dane, one podatke iz životnog okružja što u sebi nose neku misteriju i konkurišu životnim činjenicama, zatim preispitivanje sebe i vremena u kojem živi, nizanje sažetih činjenica i detalja iz stvarnosti s povremenim oslanjanjem na maštu", kaže se,između ostalog, u obrazloženju Žirija.
Ljumović je kazao da čitajući roman "Svi moji", Zuvdije Hodžića, uviđamo koliko je ta inspirativna prostorna i kulturološka razruđenost uticala na fascinantnu strukturu ovog teksta, koji u Hodžić objedinjuje onim što nam je tradicija ostavila kao jednu od najupečatljivijih karakteristika našeg kulturnog bića, a to je umijeće pripovijedanja.
"Hodžić se upravo na tom planu pokazao kao nastavljač pripovjedačkih kodova koji su našu kako usmenu tako i pisanu tradiciju uveli u red visokih književnih dostignuća. Međutim, u Hodžićevom romanu se otkriva i poetski osmišljenja nadgradnja koja njegovo pripovijedanje uvezuje u savremene narativne obrasce, razigrane između kozerije i poetske osviješćenosti, isprepletene oko intime i svakodnevlja, ali i zapitane nad velikim frakturama istorije", kazao je Ljumović.
Hodžić je, zahvaljujući se na nagradi, kazao da do dobijanja nagrade nije znao da se u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti čuva njegovo faksimilsko izdanje, koje je vjerno reprodukovano, sa kolorisanim stranicama pozlatom, inicijalima, kožnim povezom i metalnim kopčama.
"Sa pojačanim emocijama listao sam iluminirani rukopis – od korice do poslednje stranice iz zapisa na njoj: "Ja, grešni dijak Grigorije ....zastavih zlatom ovo jevanđelje velikoslavnom knezu Miroslavu, sinu Zavidinu"... , citirao je Hodžić.
On je istakao da tada, i kasnije mislio u umjetniku koji je, "prosvijetljen Svetim Duhom, najvjerovatnije u stolnom Kotoru u benediktinskom skriptoriju, monaški strpljivo i predano, ljubavlju i vjerom u Stvoritelja, pisao i brisao Jevanđelje, obogaćujući minijature naturalistički crtanim ljudskim figurama, floralnim prepletima, životinjama i pticama, elementima stilskih strujanja u Zeti, zemlji na granici hrišćanskog Istoka i Zapada, suprostavljenih borbom za interese i prevlast što su zetski umjetnici uspjeli da prevladaju i da oslanjajući se na staro, kasnoantičko nasljeđe, ali i usvajajući novo – umjetnost italijanskih gradova, stvaraju djela koje sadržajem i formom, pripovjednim i likovnim, "sjedinjeni u panteističkoj sintezi" čini da ga i vjernici doživljavaju kao umjetničko djelo neprolazne ljepote i sjaja a ne kao crkvenu knjigu", istako je laureat.
Bonus video:
