U moje velike susrete spada i onaj sa Vole Sojinkom, najslavnijim afričkim piscem.
Ta privilegija mi se ukazala nekoliko puta i uvijek me je impresinirao svojim izrazom lica iz koga je istovremeno izbijala velika duhovna snaga, kao neki oreol, ali negdje u dnu pogleda kao da sam nazirala neki trag tuge.
U tim trenucima mi je iskrsavala njegova slika sužnja s teškim sinžirom na nozi u maloj zatvorskoj ćeliji u kojoj je proveo 27 mjeseci sa 33 godine, 1967-69. godine u svojoj Nigeriji. Tada su ga branili Norman Majler i Vilijam Stajron. Njegova zemlja ga nije poštedjela ni kasnije, kada je bio osuđen i na smrt, što ga je otjeralo u egzil. Još od Bijafre počeo je da se bori za slobodu ugnjetavanih i da se izlaže opasnosti i do danas nije prestao. Svaki put naš se dijalog odnosio na odbranu nekog čovjeka postradalog iz političkih razloga.
Ipak, uprkos svemu, taj čovjek-gigant je stvorio toliko snažnu literaturu da je ona jedna od najačih i najvažnijih glasova u današnjoj Africi. Bio je prvi afrički pisac koji je primio Nobelovu nagradu za književnost, godine 1986.
Svoj blistavi talenat pisca stavio je u službu slobode i demokratije. Kritikovao je u svojoj zemlji autoritarne i korumpirane vlasti kao i nacionalističke i fundamentalističke pokrete insprisane terorizmom i netolerancijom. Kaže da “riba smrdi od glave, pa od glave, to jest kulture, treba reagovati protiv zavjere i laži. ” Zato on riječima izražava istinu o moći i svijetu, o sebi i svom životu.
Sojinka je osnivač i direktor Nigerijskog nacionalnog pozorišta, politički borac, glumac, ali osobito eminentni dramaturg, romansijer, esejista i angažovani profesor univerziteta. Za njega je pozorište moćno sredstvo komunikacije u cilju duboke transformacije društva prema idealima pravde. U pozorištu je moguće predstaviti i najsloženiju igru na sceni, jer se radi o slikama, a u tim slikama se odvija radnja.
Nikada nije prestao da traga za istinom i autentičnim afričkim identitetom. Štitio je originalnost afričke kulture istražujući je. Svojim djelom se trudio da pokaže da Afrika ima svoju suštinu, svoju dušu i svoj izbor i da ne zavisi samo od Zapada koji je deformisao njenu kulturu. Pokazao je složenost kontinenta kome on ponovo vraća, na književnom planu, veličinu predaka i njihove vrijednosti preko autentičnih religija. U svom djelu je iskoritio elemente vjerovanja predaka. “ Knjige i svaka vrsta pisma, bile su predmet užasa za sve one koji traže da uguše Istinu. ” Literatura treba da je u službi ljudskog dostojanstva i jednakosti. Uloga pisca je da dovede do sinteze i simbioze dva pokreta : tradicionalni i moderni. Odbija svu vještačku, folklornu i površnu estetiku.
Najzad, njegova ponekad tako maćehinska domovina, Nigerija, upriličila je bivšem robijašu i osuđeniku na smrt, 80 dana slavlja za osamdeseti rođendan 13. jula 2014. godine. Sa najraznovrsnijim programima konferencija, izložbi, književnih manifestacija, pozorišnih predstava... Došao je da mu čestita i bivši diktator, Jakubu Gavon, koji ga je osudio na zatvor: „Došao sam da odam čast tom izuzetnom čovjeku...“ Kritičar Dare Ademo: „Sojinka je gigant književnosti, on je božji dar osobito za Nigeriju, ali i za Afriku i za svijet uopšte. Njegov stil je jedinstven.“
Taj vječiti i uvijek budni borac za slobodu, prvi je digao glas protiv nesposobne vlade Nigerije što je dozvolila da se teroristička organizacija Boko Haram, sa svim užasima koje sije oko sebe, smjesti na njihovu teritoriju. Poslije njihovih najnovijih pohara, Sojinka je svojim borbenim apelom pozvao u borbu protiv tog religioznog fanatizma čiji pobornici pale sela, masakriraju i odvode djecu i žene u ropstvo u sjevernoistočnim krajevima Nigerije. Od 2009. uništeno je 4000 života. Tekst koji slijedi je objavljen prošle nedjelje u nedeljniku Le Point i JDD.
- “Ta pobuna je varvarska, ona pripada vrsti koja je odavno napustila zajednicu ljudskih bića.“ To ste rekli o pobuni Boko Haram, šta je sa njegovim varvarizmom?
Ta pobuna je varvarskam, apsolutno, i pripada vrsti koja je odavno napustila zajednicu ljudskih bića. Ali to nijesu samo Nigerijnci. To su agenti jednog fundamentalizma na globalnoj skali koji su sposobni da regrutuju utoliko lakše što se hrane perverznim čitanjem Korana da bi stvorili, od svih koji im ne liče, neprijatelje, takođe i kod muslimana. Dodajte tu i socijalnu nejednakost, marginalizaciju, siromaštvo i fenomen postaje eksplozivan.
- S obzirom na ono što čini Boko Haram i religizni ekstremizam, da li mislite da je svijet postao lud?
Svakako, ali osobito kroz fenomen vlasti više nego preko religije. Na primjer, ko bi mogao da zamisli u šta će se Putin preobraziti? Da predvidi da moćni Sovjetski Savez postane ta Rusija bitangi i plaćenih ubica? Ko bi mogao i da zamisli grubost, agresivnost i barapsko ponašenje Putina? Osobito poslije iskustva hladnog rata. Jeste li vi to predvidjeli? Ja, svakako, ne. Sva ta nezdrava morbidnost je došla prije prijetnje religioznog fanatizma koji destabilizuje čitave oblasti zemljine kugle. Religija je nova odjeća jednog morbidnog kulta koji se širi svijetom. Morali smo da se naviknemo na te grozote, te svireposti koje redovno potresaju društvo: u tom smislu mislim da je svijet poludio.
- Kako ste reagovali na interveniciju čadske i kamerunske armije koja je prešla vaše granice da bi učinila ono što je trebalo da uradi vaša armija?
Bio je to čisti idiotizam vlade da poteže pitanje nepovredivosti našeg suvereniteta u borbi protiv Boko Harama i terorizma. Jer su naši susjedi shvatili da je pred najgorim krajnostima izazov globalan i da odgovor treba da bude globalan. Ako su Čad, Kamerun i Nigerija intervenisali jeste da bi se izbjeglo da se Boko Haram širi kod njih. Šteta što su čekali da budu ugroženi da bi reagovali.
- Bilo koji predsjednik u nekoj drugoj zemlji bi reagovao najoštrije u toku deset dana ili bi da ostavku odmah poslije kidnapovanja 200 gimnazijalki. Ovdje nije bilo ni jedno ni drugo. Urne s jedne strane, krv i masakri sa druge. Kako doživljavate tu nepriličnost?
Očigledno je da se vlada predsjednika Gudlajka Džonatana pokazala nesposobnom da upravlja zemljom uz totalni nedostatak mašte i da odgovori na izazov. Sve je to poznato javnom mnjenju u Nigeriji i jasno je da se vlada kasno probudila pred pobunom koja se instalirala na dugo vrijeme. Ako uzmete u obzir samo otmicu 200 gimnazijalki iz Šiboka, bilo koji predsjednik u drugoj zemlji bi reagovao što je moguće efikasnije u prvih deset dana ili odmah dao ostavku. Ovdje nije bilo ni jedno drugo.
- Boko Haram je aktivan već deset godina. Što je odgovornost i prethodnih vlada.
Da, svi su pogriješili što su podcijenili islamizaciju koja je bila u toku. Na primjer, za vrijeme predsjednika Obasanja (1999-2007) ništa nije urađeno da se ojačaju i podrže neki ustavni principi laičnosti kada su federalne države, kao Zamfara (danas u rukama Boko Harama), objavile šerijat. To je samo učvrstilo uvjerenja pobunjenika. Predsjednik Gudlajk Džonatan je kriv, sa drugima, što nije shvatio do koje mjere izazov tog radikalnog islama može da se ubrza i raširi. Nemoguće je nastaviti s ovim sistemom koji ima samo jednog kandidata u zemlji sa 150 miliona ljudi u kojoj ima toliko odgovornih, inteligentnih i maštovitih ljudi.
(Nastavak naredne subote; priredila i prevela Branka Bogavac)
Bonus video:
