Jedan od najvećih pjesnika našega doba, jedan od posljednjih koji se uklapao u paradigmu modernističkog barda, Irac Šejmus Hini bio je nastavljač onog veličanstvenog pjesničkog rodoslovlja koje vodi od velikana poput Eliota, Jejtsa i Paunda, do generacije Filipa Larkina i nešto mlađeg irskog nobelovca.
Hini je rođen u Sjevernoj Irskoj, i na neki način ostao je zauvijek obilježen tim mučnim pečatom. Od njegove prve knjige pjesama ("Smrt prirodnjaka", 1966) Hini je kod čitalaca zadobio sasvim osobenu poziciju – njegove knjige poezije ne samo da su dobijale nepodijeljene pohvale od najstrožijih kritičara, već su postajale – bestseleri.
Kako je, u povodu smrti velikog pjesnika, podsjetila irska štampa, Hiniju je trebalo tri sata da prođe glavnom ulicom Dablina, jer su ga svaki čas zaustavljali poštovaoci tražeći autograme i pozdravljajući pjesnika.
Stidljiv, povučen, prepoznatljiv po nemarnoj tršavoj kosi, Hini je nerado učestvovao na promocijama svojih knjiga i medijskim kampanjama njegovih izdavača, iako je postao jedan od najpoznatijih Iraca u svijetu. Kako objavljuju irski mediji, njegova smrt je duboko rastužila Irce sa obje strane granice, a irski ministar kulture Džimi Dinihen je nacionalnom radiju RTE, između ostalog, ispričao da su ga uvijek, gdje god se pojavio i putovao po svijetu, prvo pitali za – Hinija.
Hini je predavao poeziju na univerzitetu Oksford od 1989. do 1999, ali je prije dvije godine zavještao sve svoje rukopise Nacionalnoj biblioteci Irske.
Prilikom dodjele Nobela u obrazloženju Švedske akademije navedeno je da mu je ovo priznanje pripalo "za djela koja posjeduju lirsku ljepotu i etičku dubinu i u kojima je slavio čuda svakodnevice i stalno žive prošlosti".
Agencija AP je u prvoj vijesti o smrti Hinija navela da je "pola vijeka istraživao i opisivao divlju ljepotu Irske i političke patnje unutar duše njegovog naroda".
Smatran za najvećeg pjesnika koji se rodio u Irskoj nakon Vilijama Batlera Jejtsa, iza sebe je ostavio 13 zbirki lirike, dvije drame, četiri knjige eseja o poeziji i mnogo tesktova rasutih po periodici. Hini je treći Irac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost, nakon Jejtsa i Samjuela Beketa. Ili, četvrti ako se tom spisku doda i Irac Bernard Šo, koji je nagradu primio kao britanski građanin.
Školujući se u katoličkom internatu u Londonderiju, drugom po veličini gradu Sjeverne Irske gdje je živjelo duplo više katolika od protestanata, ali su bili građani drugog reda, Hini se rano naučio na svu surovost irskih podjela i nepravdi.
U vrijeme najžešćih sukoba u Sjevernoj Irskoj 1972. godine Hini je napustio mjesto predavača na univezitetu u Belfastu i preselio se na jug, u Republiku Irsku
U vrijeme najžešćih sukoba u Sjevernoj Irskoj 1972. godine Hini je napustio mjesto predavača na univezitetu u Belfastu i preselio se na jug, u Republiku Irsku i te godine je objavio knjigu pjesama "Prezimiti" o tužnoj svakodnevici u Sjevernoj Irskoj. Svoje sunarodnike sa obje strane granice osvojio je pjesničkom zbirkom "Sjever" (1975) u kojoj je pokazao savršeno razumijevanje zla koje donose vjerske podjele među Ircima.
U eseju Vladavina jezika (Ars, broj 1-2, 2012; prevela Branislava Radević Stojiljković) Hini piše o jednom od velikih prethodnika i prevratu koji je on donio modernoj poeziji:
“Čitanje T. S. Eliota i čitanje o T. S. Eliotu u jednakoj meri su formirala moju generaciju. Jedna od knjiga o njemu koja me je veoma privukla kad sam je prvi put pročitao, 1960-tih, bila je knjiga Novo pesništvo, novozelandskog pesnika i kritičara K. K. Steda. Naslov se odnosio na pokret u kritici i u stvaralaštvu koji je ustanovljen krajem devetnaestog veka protiv diskurzivne poezije, a koji je, prema sudu K. K. Steda, kulminirao u Engleskoj objavljivanjem Puste zemlje 1922. Između ostalog, namera mu je bila da pokaže kako je T. S. Eliot u Pustoj zemlji potpuno prekinuo sa popularnim pesnicima tog vremena, a koje bi ruski pesnik Osip Mandeljštam nazvao „dobavljačima gotovih značenja“ – s razmetljivcima što u stihu izlažu gledišta i narative koje bi isto tako mogli biti i proza.
Sted nas poučava i zabavlja razmatranjem naslova i kritika knjiga protiv kojih ustaje „nova poezija“: kao što su Pesme čoveka i Boga Ane Banston, za koje je pero kritičara primetilo da poseduje „svežinu i duhovnost“, ili Ljupke pesme za mali narod Avguste Henkok, pisane u „pravom duhu“; ili Najvažnije okolnosti brodoloma Titanika Edvina Drua, koja „može naići na odziv svih onih koji su izgubili rođake u ovoj strašnoj nesreći“. Ove tada popularne zbirke (iz februara 1913) opsednute su konjskom snagom zdravorazumskog značenja. Stih je metrički klip dizajniran da nabije u uho javnosti sentimente i argumente. To je poezija sa smislom i u poređenju sa njenom otvorenošću i pristojnom shvatljivošću, Pusta zemlja se pokazala kao zbunjujuće zastranjivanje. U stvari, Eliotova poema teško da je bila dostupna prosečnom čitaocu čak i kao zastranjivanje.”
Sredinom devedesetih, dvije godine zaredom Nobelova nagrada je otišla u ruke velikih pjesnika – godinu nakon Hinija (1995) nagrađena je Vislava Šimborska (1996). Sljedeći pjesnik koji je nagrađen Nobelom uslijedio je tek petnaest godiona kasnije – Tomas Transtremer (2011). Možda i ta činjenica govori u kojoj mjeri je poezija danas ako ne u krizi, a ono van “javnog” i medijskog fokusa. Nikada se u istoriji Nobelove nagrade nije desilo petnaestogodišnje ignorisanje pjesništva. Hini je bio jedna od onih književnih figura koja je ubjedljivo podsjećala na nedodirljivo mjesto poezije u neveselom ljudskom kosmosu...
Hini je cijenio Eminema
Na početku ljetnje škole “Prince of Wales” prije deset godina u Norviču, novinari su pitali Šejmusa Hinija da li danas postoji umjetnik sposoban za stvaranje inspirativne snage u poeziji i tekstovima kakvu su imali Džon Lenon i Bob Dilan šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Irski pjesnik je odgovorio: “Postoji, Eminem”.
“Postoji taj momak Eminem. Stvorio je osjećaj onog što je moguće. Poslao je voltažu kroz svoju generaciju”, rekao je Hini.
“On to nije uradio samo kroz svoj subverzivni stav, već i kroz svoju verbalnu energiju”, dodao je pjesnik u svom odgovoru novinarima u Norviču.
Galerija
Bonus video:
