Javno prozovi ako ti je dosadio posao (ili život)

Poslednji primjeri Nenada Čobeljića i Envera Dacića pokazuju kako se zbog javne prozivke može ostati bez posla, ili čak strahovati za glavu.
53 pregleda 0 komentar(a)
Nenad Čobeljić, Foto: Arhiva "Vijesti"
Nenad Čobeljić, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ažurirano: 27.04.2011. 07:02h

Predsjednik vojnog sindikata Nenad Čobeljić samo je jedan u nizu zaposlenih u državnoj upravi koji je zbog javne prozivke o korupciji ostao bez posla.

Rožajca Envera Dacića, koji se prije tri dana sa porodicom izgubio bez traga, u toj bici muči još veći problem - kako da sačuva glavu na ramenima.

To su samo najnoviji primjeri kako u Crnoj Gori prolaze insajderi ili “zviždači”, koji upozoravaju na kriminal i korupciju u svojim redovima.

Njihova zakonska zaštita, na koju se čeka godinama, trebalo bi, opet u izmijenjenoj varijanti, da bude gotova do septembra jer je jedan od sedam uslova za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji.

U slučajevima, među kojima su Dacićev i Čobeljićev najsvježiji, scenario je već godinama isti: najprije se prijeti disciplinskim postupcima, krivičnim prijavama a zatim oni koji progovore o zloupotrebama zaista ostanu bez posla ”zbog neispunjavanja radnih obaveza, zloupotrebe službenog položaja, viška zaposlenih...” Nikada zbog toga što su imenom i prezimenom prozvali korumpirane šefove, kolege...

Jedna od Čobeljićevih izjava bila je da su rukovodstvo i članovi Sindikalne organizacije Vojske Crne Gore (SOVCG) izloženi neviđenim pritiscima, ucjenama, prijetnjama i progonu.

Čobeljić je javno progovorio o malverzacijama u vojsci prilikom raspodjele stanova i završio pred vojnodisciplinskim vijećem koje bi moglo da mu presudi jer ”nije poštovao hijerarhiju kada se odlučio da da izjavu medijima o tim problemima”.

Opširnije u štampanom izdanju

Bonus video: