Kompleksnost Džejmsa Džojsa

Džojs je navodno rekao da je “Fineganovo bdenje” napisao samo da bi držao kritičare zaposlene sljedećih 300 godina
87 pregleda 2 komentar(a)
Džejms Džojs, Foto: Jamsejoyce.ie
Džejms Džojs, Foto: Jamsejoyce.ie
Ažurirano: 01.02.2016. 10:02h

Naučnici na Institutu za nuklearnu fiziku u Poljskoj otkrili su kompleksne fraktalne obrasce rečenica u klasičnoj književnosti, posebno u romanu “Fineganovo bdenje” Džejmsa Džojsa koji odgovara “idealnoj” matematičkoj strukturi u prirodi. Džojsova knjiga dobijala je razne epitete - od toga da se radi o remek-djelu do toga da je to nečitljiva besmislica.

Akademici su kroz statističku analizu provukli više od sto djela klasične književnosti, od Čarlsa Dikensa do Šekspira, Aleksandra Dime, Tomasa Mana, Umberta Eka i Semjuela Beketa, i mnogi drugih, prenosi “Gardijan”.

Posmatrajući dužinu rečenica i njihove varijacije otkrili su da u “velikoj većini” tekstova dužinom rečenice “upravlja” dinamika kaskada što znači da je njihova konstrukcija zapravo fraktalna - matematički objekat u kojoj svaki fragment, kad se proiširi, nalikuje cjelini. Fraktali se koriste u prirodnim naukama kako bi se oblikovala struktura u kojoj se ponavljaju obrasci, uključujući snježne pahuljice i galaksije.

“Sva ispitana djela pokazala su sličnost u pogledu organizacije dužine rečenica. Kod nekih je to bilo izraženije, a kod drugih slabije izraženo”, rekao je dr. Pavel Ośvikimka s Instituta za nuklearnu fiziku pri Poljskoj akademiji nauka.

Utvrdili su i da su djela pisana tehnikom toka svijesti u pomenutom smislu kompleksnija od drugih i narativ im je složeniji i uporediv s multifraktalnim sistemom. “Najkompleksnije među njima je 'Fineganovo bdenje’ koje se gotovo ne razlikuje od idealnih, čisto matematičkih multifraktala”, kazao je prof. Stanislav Drożdż, jedan od autora studije objavljene u časopisu “Information Sciences”.

Džojs je, navodno, sam rekao da je taj roman napisao samo da bi držao kritičare zaposlene sljedećih 300 godina. Među drugim autorima u čijim su djelima fraktalni obrasci nalaze se Hulio Kortasar, Dejv Igers, Džon Dos Pasos, Virdžinija Vulf i Roberto Bolanjo.

Naučnici, ipak, ističu da “fraktalna struktura književnog teksta u praksi nikad neće biti savršena kao u svijetu matematike” jer se matematički fraktali mogu povećavati u beskraj dok je broj rečenica u knjizi ipak ograničen.

Bonus video: