Kanadski reditelj Dejvid Kronenberg posjetio je Internacionalni filmski festival u Rejkjaviku kako bi primio nagradu za životno dostignuće. Pred punom salom islandskog Univerziteta reditelj je odgovarao na pitanja u vezi sa karijerom, metodama rada i obilježjima nezavisnog filstvaralaštva nekad i sad.
Kronenberg je počeo razgovor sa prisutnima pozivajući ih da sa interneta, preko Amazona, preuzmu njegov novi roman “Consumed”. Priznao je da je na sebe uvijek gledao kao na pisca, a otisnuo se u filmske vode pod zbunjujućim okolnostima.
“Planirao sam da ostvarim karijeru kao pisac. Ali me zainteresovala tehnologija umiješana u stvaranje filmova i to me je skrenulo sa spisateljskih aspiracija. Zato mi je trebalo pedeset godina da napišem svoj prvi roman”, otkriva on.
Kronenberg nikad nije bio preveliki ljubitelj filma. Više ga je privlačio svijet književnosti koji je upoznao kroz svog oca pisca.
“Išao sam kao klinac da gledam samo kaubojske i filmove koji su sadržali borbe mačevima. Onda sam jednog dana primijetio bioskop preko puta u kojem su se prikazivali samo italijanski filmovi. Vidio sam odrasle koji su izlazili odatle plačući i zapitao sam se kakav film može imati takav uticaj na njih. Jednog dana sam pošao u taj bioskop i otkrio da je u pitanju Felinijeva 'La Strada'. Kada sam konačno i ja pogledao taj film takođe sam zaplakao", prisjetio se on.
Pričajući o ranim danima karijere, on je istakao da su u tom vremenu festivali prihvatali filmove kao dugometražne ako bi trajali više od sat vremena.
“Tako sam sa prijateljima napravio film koji je bio jedva duži od sat vremena, što mi je omogućilo da od starta ostvarim internacionalnu karijeru, bar kad su u pitanju festivali, koji su bili neobični distributeri izazovnih filmova”, objašnjava reditelj.
Do svog prvog ozbiljnijeg filma došao je tako što su producenti u kanadskoj filmskoj industriji bili u nedostatku zanimljivih scenarija.
“Nisu željeli da ja budem reditelj, ali im se svidio moj scenario za 'Shivers'. Tada u Kanadi nije postojala nikakva tradicija žanrovskih ili horor filmova, uglavnom su se snimali dokumentarci ili drame o ribarima iz Njufaundlenda”, ističe on.
Zahvaljujući pomenutom scenariju, Kronenberg je uspio da ubijedi producent da on bude reditelj “Shiversa”. Njegovi prvi filmovi digli su dosta prašine u Kanadi, toliko da se čak i u parlamentu diskutovalo o tome da li bi filmski fondovi trebalo da finansiraju ovako “odvratna ostvarenja”. No, s obzirom na to da su njegovi filmovi bili među rijetkima koji su državi donosili profit, Kronenberg je nastavio da dobija finansijsku podršku.
Nastavio je da sam radi na manjim filmovima, ali je iz saradnje sa producentom Dinom de Laurentisomna filmu “The Dead Zone” naučio bitnu lekciju.
“Uvijek sam smatrao da filmski autor mora biti i scenarista i reditelj. Ali sam kasnije shvatio da je interesantno miješati moju krv sa krvlju drugog autora, pisca, a u ovom slučaju je to bio Stiven King. Ne treba da brinete o tome odakle film dolazi. Kasnije sam radio filmove bazirane na djelima pisaca kao što su Balard i Barouz. To je promjenilo moje razumijevanje stvaranja filma", otkrio je Kronenberg i dodao da mu je pri radu na “The Dead Zone” dosta pomoglo što je De Laurentis bio opsjednutLinčovim ostvarenjem "Dine", tako da kanadskog reditelja nije puno opterećivao prohtjevima.
Kronenberg je do sada uspio da stvori niz filmova koji su unikatni, potpuno njegovi i nije morao da pristaje na kompromise. Čak i u projektima gdje zvanično nije, ipak je imao posljednju riječ, zahvaljujući “makavelijanskoj kanadskoj subverzivnosti”. Njegova navika da sarađuje sa istim ljudima od filma do filma pomogla mu je da održi isti ton kroz njegova djela.
“Moje pravilo broj jedan je - ne sarađuj sa šupcima. Neću pominjati imena ljudi kao što su Vajnstajnovikoji isijeku svoju verziju filma dok ti radiš na svojoj”, kazao je reditelj kroz šalu.
On je istakao i da mu je odabir glumaca veoma bitan.
“Budući da su moji filmovi koprodukcije, morao sam da budem veoma zainteresovan za pasoše mojih glumaca. Tako sam završio stvarajući filmove kao što je 'Maps to the Stars', u kojem igra samo jedan američki glumac, iako je radnja smještena u Holivudu”, ističe on.
A kako bi poštovao svoje prvo pravilo ranije pomenuto, Kronenberg čak gleda intervjue sa glumcima na Jutjub servisu ne bi li provalio kakvi su ljudi.
Ateista otkad Ajrons nije dobio Oskara za “Dead Ringers”
Jedna od najtežih uloga koju je morao da dodjeli nekome bila je uloga blizanaca ginekologa u filmu “Dead Ringers”, projektu na kojem je radio deset godina.
“Kontaktirao sam trideset najpoznatijih glumaca na svijetu i niko nije htio da igra blizance koji su tako slični, a ni ginekologe. Angloamerički glumci nisu htjeli, Amerikanci italijanskog porijekla takođe...Džeremi Ajrons je jedini bio voljan, mada kada smo se dotakli finansiranja počeo je da se predomišlja. Morao sam ponovo da ga zavedem”, ispričao je Kronenberg.
Nakon izlaska filma, jedan novinar je Kronenbergu kazao da “ako Džeremi Ajrons ne osvoji Oskara za ulogu u 'Dead Ringersu' onda nema boga”. Kanadski reditelj kaže da je od tada ateista.
Odbio drugu sezonu “True Detective” zbog lošeg scenarija
Dva pitanja koja su Kronenbergu postavili studenti režije je da li je rad na serijama bolji i kako je na filmove uticalo digitalno doba.
“Televizija je u modi definitivno. Prošle godine mi je ponuđeno da režiram prvu epizodu druge sezone serije 'True Detective'. Razmislio sam o tome i odbio jer sam smatrao da je scenario loš. Kod serija je reditelj nešto poput saobraćajnog policajca, ali sa druge strane - i to je posao. I ima ga dosta”, smatra Kronenberg.
On je mišljenja i da su digitalni filmovi superiorni u odnosu na one na traci, a kaže da mu jedino nedostaje miris iz montažerske sobe.
“Ali, to se lako da nadomjestiti. Mogli bi da naprave osvježivač vazduha sa takvim mirisom, ili čak kolonjsku vodu 'eau de kodak'”, dodao je kroz smijeh.
Bonus video:
