Omaž akademiku Jevremu Brkoviću u povodu 85 godina života, održan juče u podne u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti (CANU), počeo je pjesmom “Oproštaj od stare pisaće mašine” koju je, po stihovima Jevrema Brkovića, svojevremeno komponovao besmrtni Arsen Dedić na svom čuvenom albumu Pjevam pjesnike.
Pred punom salom u CANU, omaž je nastavljen Brkovićevim stihovima koje je sugestivno kazivao Slobodan Marunović.
O Brkovićevom opusu juče u CANU govorili su prefesorica Tatjana Bečanović Đurišić, akademik Zuvdija Hodžić, publicista i pisac Marijan Mašo Miljić, i pjesnik i prozaik Miraš Martinović.
“Povod je herojski. Doživjeti 85 godina u domovini koja spada u red najsvirepijih istinski je podvig”, rekla je Tatjana Bečanović Đurišić. “Djelo Jevrema Brkovića je polivalentno i žanrovski raznovrsno, a ja ću danas govoriti o njegovoj poeziji. Pravo je čudo da je pjesnik preživio sve teške riječi koje je imao hrabrosti da kaže”, naglasila je profesorica Bečanović, koja je u nastavku govorila o značaju Brkovićevog pjesničkog utemeljenja nove crnogorske identitetske naracije. “Njegova Duklja je odbrana Crne Gore.”
Profesorica Bečanović je dio izlaganja posvetila i polemičkoj poeziji Brkovića (Kučkini sinovi, Moji ljudi), naglasivši da su Brkovićeve polemičke pjesme jedan od vrhunaca takve poezije u južnoslovenskim književnostima.
Akademik Zuvdija Hodžić počeo je izlaganje stavom da biti pjesnik u Crnoj Gori znači biti uspravan i hrabar, a Jevrem to pokazuje cijelim životom. “Njegov krležijanski kritički zamah i njegoševska zapitanost o sudbini svoga naroda neodvojive su magistalne linije njegovog stvaralaštva.”
Akademik Hodžić je potom govorio o odnosu tradicije I moderniteta u Brkovićevom djelu, pokazujući, na primjeru pjesme Srećne rane kako pjesnik destiluje moderno iz tradicijskog.
Hodžić je posebnu pažnju posvetio zavičajnim motivima u Brkovićevom opusu, zaključivši riječima: “Riječ je o stvaraocu koji je za crnogorsku književnost uradio više nego svi mi ostali... možda i više nego svi ostali zajedno...”
Marijan Mašo Miljić je govorio o djelu Jevrema Brkovića u bibliografiji i književnoj kritici.
“Pred nama je zamašan opus koji je teško obuhvatiti jednim pogledom. Brković se ogledao bukvalno u svim književnim žanrovima i nema razuđenijeg opusa u crnogorskoj književnosti”, kazao je Miljić koji je Brkovićev književni rad podijelio na tri perioda: titogradski (do 1991), zagrebački (1991-1998) i podgorički (od 1999. i povratka iz emigracije do danas).
Miljić je naveo da je u Bibliografiji Ljiljane Lipovione navedeno preko 2500 bibliografkih jedinica Jevrema Brkovića, od čega je više od 1000 kritičkih tekstova. Pomenuo je i knjige napisane o Brkovićevoj književnosti, ali i iznio ocjenu da bi današnja sveobuhvatna bibliografija tekstova Jevrema Brkovića i tekstova o njemu iznosila vjerovatno i preko 5000 bibliografskih jedinica.
Miljić je naglasio da Brkovićevo djelo treba sagledati cjelovito. “Njegov doprinos nacionalnom samoosvješćenju je nemjerljiv. Kako je to povodom Jevrema rekao Mirko Kovač - on je pjesnik koji muzama nije dozvolio da šute.”
Miraš Martinović je fokus svog izlaganja posvetio knjizi “Dukljanske molitve”, koja je objavljena 1991, iako je sadržala i pjesme nastale šezdesetih godina prošloga vijeka. Po Martinoviću, ova je knjiga jedna od ključnih za sagledavanje cjelokupnog Brkovićevog opusa.
Martinović je u sugestivnom pjesničkom pogledu na ovu knjigu pokazao kako upravo u tim pjesmama treba tražiti nukleus pjesnikovog budućeg rada... “Brković je taj dukljanski palimpsest učinio nečim što nas presudno oblikuje”, zaključio je Martinović.
Na kraju, prisutnima se obratio i akademik Brković, koji je uz zahvalnost svima, kazao i dvije pjesme.
Bonus video:
