Godišnja izložba ULUCG: Proglašeni i laureati nagrade “Milunović, Stijović, Lubarada”

Laureati nagrade “Milunović, Stijović, Lubarda” koju dodjeljuje ULUCG su: Velibor Pavićević za crtež, za sliku Natalija Đuranović, a za skulpturu Adin Rastoder. Nagrada za najbolju izložbu u državi tokom prethodne godine pripala je Maji Šofranac za postavku “Imuno-Sistem”
1448 pregleda 1 komentar(a)
Nagrađeni: Pavićević, Đuranović, Rastoder i Šofranac, Foto: Boris Pejović
Nagrađeni: Pavićević, Đuranović, Rastoder i Šofranac, Foto: Boris Pejović

Godišnja izložba Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore otvorena je 74. put u Podgorici, u Umjetničkom paviljonu ULUCG, u nedjelju veče, a tom prilikom su proglašeni i laureati nagrade “Milunović, Stijović, Lubarada” čiji su dobitnici Velibor Pavićević za crtež, odnosno kolaž bez naziva, za sliku je nagrađena Natalija Đuranovićza rad “Tajni grad”, a za skulpturu pod nazivom “Svještenik” Adin Rastoder. Žiri u sastavu: Ivana Milojko, Anja Marković, Zdravko Delibašić Beli, Marko Marković i Petar Ćuković, nagradu za najbolju izložbu na nivou države u prethodnoj godini dodijelio je Maji Šofranac za postavku “Imuno-Sistem” koja je održana u podgoričkom Dvorcu Petrovića na Kruševcu.

“Izloženih 115 radova najbolji je presjek trenutne likovne scene”, istakla je Marković na otvaranju izložbe i dodala:

“U ovom tehničkom vremenu, brzom i pompeznom teško je uhvatiti aktuelno. Aktuelno danas jako kratko traje i brzo se zaboravlja, a umjetnici, često nesvjesni, svojim istančanim čulima sve zapaze pa ovjekovječe. Nama ostave tragove da iščitavamo i tumačimo. Kroz istoriju umjetnosti se nametala makar jedna jasna svrha, a danas je nema - umjetnost ne mora više biti samo lijepa ili angažovana... Izborila se za svoju slobodu i umjetnicima donijela neograničen izbor formi, oblika, materijala, tema...”, kazala je ona na otvaranju i podsjetila da je tradicionalna izložba Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore najznačajniji likovni događaj u godini.

Neki od nagrađenih umjetnika su iznenađeni, neki ne, ali su svi bili saglasni da je značaj nagrade veliki, te da ona motiviše ali i obavezuje za dalji rad.

“Nijesam očekivao nagradu, s obzirom na to da sam ja već dva puta dobijao nagradu ‘Milunović, Stijović, Lubarda’ za skulpturu. Ovoga puta sam izložio kolaž i nagrada koju sam time zavrijedio mi je veoma bitna jer je potvrda mog prethodnog rada, u drugačijem smjeru. Kolažu sam se posvetio na jednak način kao i skulpturi. Kolažom istražujem papir kao materijal, njegove vrijednosti, prirodu, gužvanje, sve što prati papir. Taj materijal sam pokušao nekako da približim reljefu, tako da imam neku sponu sa skulpturom, mada ne bukvalnu, jer direktna veza onoga što radim sa papirom i skulpturom ne postoji, ali se nekako nesvjesno uvijek veže. Ova nagrada predstavlja veliki podstrek za dalji rad i nova istraživanja”, rekao je Pavićević za “Vijesti”.

Maja Šofranac je istakla da je primarna motivacija i pokretačka snaga koju nagrada podstiče.

“Svakako je iznenađenje, a i lijep je osjećaj, naravno. Ipak, ono što je primarno jeste sama motivacija i pokretačka snaga u stvaranju i uopšte u umjetnosti kada ta potvrda dođe i spolja kao sada, onda je to lijepa i zaokružena cjelina i prava refleksija onoga što djelo samo u sebi nosi kao osnovnu ideju. Kada postoji neka povratnu reakcija posmatrača, u ovom slučaju se to baš lijepo potvrdilo. Naravno, pored toga što motiviše, ova nagrada i obavezuje za dalji rad”, kazala je Šofranac.

Adin Rastoder je medijima istakao da nagrada koja nosi ime “Milunović, Stijović, Lubarda” pričinjava čast i zadovoljstvo. No, i pored toga, svako priznanje u ovom poslu je značajna podrška i satisfakcija, rekao je Rastoder.

Natalija Đuranović je istakla da joj je posebno zadovoljstvo što je nagradu dobila za sliku iz njenog najnovijeg ciklusa na kojem je radila 2018. godine, a koji, pored slike “Tajni grad” još uvijek nije predstavljen publici.

“U pitanju je jedna od najznačajnijih i najprestižnijih nagrada u Crnoj Gori. Nagrade znače umjetnicima i naravno da mi je zadovoljstvo što sam jedan od laureata, a pogotovo što je slika za koju sam dobila nagradu iz mog najnovijeg ciklusa koji pripremam i kojim bi trebalo da se predstavim publici. To je još u razradi i ne bih da otkrivam publici. Sada je prvi put izložena neka slika iz tog ciklusa i nagrada potvrđuje ono što sam radila”, kazala je umjetnica i “Vijestima” otkrila da izložba može očekivati u narednih nekoliko mjeseci.

Treba mnogo više ulagati u umjetnost

Velibor Pavićević je za “Vijesti” istakao i da je, pored umjetničkih nagrada i priznanja, bitno i novčanim sredstvima podržati umjetnike, a i sve kulturne djelatnike.

“Kao i svaki poziv kod nas neko je sklon da kaže da je ovo nešto što zaslužuje veliku svjetsku pažnju. U ovom slučaju to svakako jeste tačno, jer smo mi i u prošlosti i danas iznjedrili dosta značajnijih imena u svijetu umjetnosti. Međutim, da bi naša scena nastavila da se razvija, potrebno je mnogo više da se ulaže. Vidljivo je da kako ULUCG funkcioniše što se tiče finansija, odnosno na materijalnom planu... Treba mnogo više ulagati posebno iz razloga što kod nas postoji mnogo darovitih ljudi, kojima je potreban podsticaj da bi sa svojim radom nastavili. Budućnosti ima, ali se nadam da će u nekom periodu koji dolazi biti znatno bolja situacija po tom pitanju”, rekao je Pavićević.

Na pitanje da li publika može očekivati neku izložbu u skorije vrijeme, a nakon prošlogodišnje u Podgorici, u Perjaničkom domu, on je rekao da je potreba za stvaranjem nepresušna...

“Tu je stalna potreba za stvaranjem, a izložba dođe sama po sebi, nikada je ne planiram, jer ne volim rokove i datume, nego prosto volim da se osjeti potreba i da svoje stvaranje krunišem izložbom”, kazao je “Vijestima” Pavićević.

Umjetnost postoji i sa i bez nagrada

Povodom izložbe koja je proglašena najboljom u prethodnoj godini, Maja Šofranac kaže da joj je najbitnije da je ona lično bila zadovoljna.

“Ono što je meni najbitnije pri stvaranju jeste da sam ja sama zadovoljna sa postavkom i da sam uspjela da iznesem kako izložbu, tako i misao koja me je pratila tokom godina promišljanja i rada.

Bitno mi je da se ono što radim u ateljeu pretvori u objekat koji nosi ideju.

Moje unutrašnje zadovoljstvo je bilo prisutno jer je ipak bio u pitanju veliki projekat.

Ono što dođe kao priznanje kasnije došlo je nakon toga, a izložba je već iza mene i idemo dalje i preko toga.

Umjetnost postoji i sa i bez nagrada”, kaže Šofranac.

Ovu izložbu će umjetnica predstaviti i u Beogradu, kao njen doktorski rad.

“Ta izložba je zapravo bila izložba koju sam pripremala za moj doktorski rad, jer sam trenutno na doktorskim studijama u Beogradu, tako da ono na čemu se trenutno fokusiram je možda neko teorijsko istraživanje i rad na doktoratu, a kasnije možda i dorađivanje izložbe ‘Imuno-sistem’ koja ide u Beograd”, rekla je ona “Vijestima” i poručila da nastavlja sa svojim istraživanjem.

Galerija

Bonus video: