"Naše nasilje i vaše nasilje" podijelilo publiku

Šokantno ostvarenje Olivera Frljića na Ljetopisu uznemirilo duhove, otvorilo brojna pitanja
642 pregleda 1 komentar(a)
Scena iz predstave, Foto: Media Pro/Studio Petović
Scena iz predstave, Foto: Media Pro/Studio Petović
Ažurirano: 09.07.2019. 15:26h

Nakon koncerta Simfonijskog orkestra i Hora RTS na otvaranju, 32. Barski ljetopis je publici darovao još jedan izuzetan događaj po kojem će ubuduće biti mjereni svi ostali u toj kategoriji.

Pozorišna predstava “Naše nasilje i vaše nasilje” čuvenog regionalnog, sada već i evropskog reditelja Olivera Frljića, bila je pravi bitefovski doživljaj, možda i jedan od najupečatljivijih teatarskih događaja Barskog ljetopisa uopšte.

Ovo je bio komad koji “nije uzimao zarobljenike”, koji je uznemirio duhove, postavio mnoga pitanja i naveo onaj dio publike koji je to želio, da dobro razmisli o svemu štoje vidio i što je čuo.

Na drugoj strani, dio publike osjetio je nelagodu od skoro samog uvoda, nakon lepršavog predstavljanja likova, mahom potomaka arapskih doseljenika u Evropu, od šezdesetih godina prošlog vijeka, pa sve do današnjeg egzodusa sa Bliskog istoka.

Frljić je odmah doslovce skinuo svih devetoro vrsnih glumaca, a nagosti nije nedostajalo do kraja ovog provokativnog, intrigantnog, hrabrog, angažovanog komada koji je bez pardona stavio prst u oko prosječnom evropskom gledaocu, ali i dominantnom evropskom konformističkom stavu prema temi izbjegličke krize i uzrocima muka koje su te ljude sa Bliskog istoka doveli na Stari kontinent, no, sva ova obnažena muška i ženska tijela, sama po sebi, bila su tek “celofan” serije potresnih scena i tumačenja konteksta svih ovih dešavanja u neprekidnom kolonijalnom pohodu na dobra i sirovine zemalja van Evrope i SAD.

Pred očima zabezeknutih gledalaca, prvo se pravo niotkuda pomolila crnogorska zastava, na božićnu “Tihu noć” na njemačkom jeziku plesali su nagi parovi koj su odmah nakon toga bili obučeni u narandžaste kombinezone sa navučenim crnim kukuljicama preko glave, poput zatvorenika u Gvantanamu.

Inscenirana su njihova ubistva i ritualna klanja pred TV kamerama, predstavljena ispovijed teatarskog stvaraoca koji je iz Hamburga u strahu od dizbjegličkog talasa i terorizma pobjegao u Pariz, gdje je u njegovom kvartu uslijedio najkrvaviji napad vojnika ID-a... Slijedeći svoj prosede, Frljić ni ovog puta nije štedio glumce, ali ni publiku, kojoj je poručeno da govori “srpskim jezikom, ali sa dubrovačkim akcentom”.

Scena “pozamljivanja” sirijskog izbjeglice iz prihvatnog kampa bila je podjednako traumatična, baš kao i silovanje u finalnoj sceni, uz pozive da se prvo oda pošta žrtvama terorističkih napada u Parizu i Briselu, a potom i četiri miliona Arapa ubijenih od početka devedesetih godina prošlog vijeka u svojim zemljama.

Kroz usta glumaca, publika je zapitana i “da li Evropa treba da doživi četiri miliona ubijenih, a da shvati šta je sve urađeno za današnju blagodet koju uživaju njeni stanovnici”, uz komentare da za svaki litar benzina koji se potroši na evropskim putevima “dnevno na Bliskom istoku pogine hiljadu ljudi”. Humanitarne djelatnosti opisane su kao pilatovsko pranje ruku od krvi izazvane bacanjem bombi iz evropskih aviona na civile u arapskim zemljama.

Inspirisana romanom Petera Vasja,“Estetika otpora”, predstava je nastala kao Frljićev autorski projekat u međunarodnoj koprodukciji HNK Ivana pl. Zajca, HAU Hebbel am Ufer iz Njemačke, Wiener Festwochen iz Austrije, Slovenskog mladinskog gledališča iz Slovenije, Kunstfest Weimar iz Njemačka, Zürcher Theater Spektakel iz Švicarske i Internacionalnog teatarskog festivala MESS iz BiH. Od premijere 2016. do danas, odigrana je preko 50 puta, ne ostavivši nikoga ravnodušnim.

Komad različito prihvaćen u zavisnosti od sredine

Glumica i asistentkinja režije Barbara Babačić rekla je “Vijestima” da je u Poljskoj i Hrvatskoj komad bio ispraćen protestima, u Brnu su izvođenje prekinuli ekstremni desničari, a na drugoj strani, u multinacionalnim sredinama kao što su Berlin, Subotica, Bogota u Kolumbiji, bio dobro prihvaćen.

“Karakteristika recepcije komada u balkanskom regionu jeste ta da je publika dosta stidljiva, što se najviše vidi na okruglim stolovima nakon predstave. Iako postoji puno pitanja, naša publika ih ne voli postavljat, bez obzira što neke momente ne razumije u potpunosti. Mi smo defintivno izgubili ljudskost, humanizam je jednom nogom u grobu, nisam sigurna da li ovo što mi radimo može išta promijeniti. Ono što je najtragičnije je činjenica da je pozorište i dalje jedan buržujski medij gdje dolazi uvijek ista publika i dijeli slična mišljenja. Naravno, ne uvijek i ne svuda, ali pitanje je da li se mogu desiti neke promjene. Mi se uvijek nadamo da će makar jedan čovjek izaći nakon predstave i dobiti neke uvide o temi kojom se bavimo”, rekla je Babačićeva.

Pored nje, u komadu su glumili i glumci riječkog HNK i Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane Dean Krivačić, Jerko Marčić, Daša Doberšek, Nika Mišković, Uroš Kaurin, Drago Potočnjak, Matej Recer i Blaž Šef.

Bonus video: