U Nikšiću su premijerno prikazani dokumentarni filmovi “Dodir svjetlosti“ i „Ambrozovi životni trikovi“ koji govore o životu osoba sa invaliditetom (OSI). Filmovi, reditelja Gojka Berkuljana, nastali su u okviru projekta „Umrežavanjem do boljeg rada“, koji Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) sprovode uz finansjisku podršku Evropske unije i uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave.
Nakon projekcije filmova, jedan od aktera Ambroz Nikač, koji je porijeklom iz Gusinja, a živi u Podgorici, otkrio je publici možda i najvažniji životni trik, o kome je pisao još i Sergej Jesenjin - da je “u oluji i buri kraj nedaća svih, uz teške gubitke i tugu kletu, biti prirodan, nasmijan i tih, najveća umjetnost na svijetu”
„Film treba da pokaže ljudima da život nikada ne staje. U životu mora da se ide i gleda naprijed. Davno sam shvatio da od toga ako sam bezvoljan i mrzim cijeli svijet niko neće imati koristi - ni ja, niti ljudi oko mene. Prvo će moja porodica da pati, i ja ću da patim, i od toga nema ništa. Zato sam nasmijan. Moramo da se borimo. Ja želim da svako kaže - vidi onaj momak u kolicima je nasmijan. Tako bar ja vidim ovaj svijet“, kazao je Nikač, čija strast su stoni tenis i streljaštvo.
Podgoričanka Anđela Dragović ima potpuno oštećenje vida, ali poput Egziperijevog „Malog princa“ shvatila je da su “samo oči slijepe i da treba vidjeti srcem”. Ova mlada pravnica zahvaljujući muzici često “dodirne” različite boje svjetlosti.
„Kroz tri dokumentarne kratke priče, tri različite osobe sa invaliditetom koje, ja bih rekla, naizgled imaju iste stavove i vrlo slična životna iskustva, ali su vrlo jedinstvene u tome što predstavljaju, na vrlo različit način iznose svoj život. Nijesmo željeli da osnovna tema filmova bude diskriminacija, kao što je osnovna tema cijelog projekta, ali se to svakako prožima jer je prosto neizostavno kada je u pitanju životu osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori”, kazala je Marina Vujačić, ispred UMHCG.
Treći film koji govori o Nikšićanki Anđeli Radovanović, mladoj pjesnikinji koja je objavila knjigu poezije “Žena od kamena”, još čeka na premijeru, jer poetesa traži pravi trenutak da bude prikazan.
“U pitanju su tri različite životne priče, ali oni često govore o iskustvima sa drugim ljudima, kako drugi ljudi percipriaju njihov život, invaliditet prije nego saznaju nešto o njima. Mislim da je reditelj imao teži zadatak, da iz teških situacija koje imaju osobe sa invaliditetom izvuče najbolje iz toga i da priča o diskriminaciji bude sporedna. Prikazao je realne životne priče, bez potrebe da neko u filmu bude heroj ili da bude predmet sažalijevanja. To je ono što niko od nas ne želi, pa i akteri filma. Ne želimo da osobe sa invaliditetom budu predmet herojstva ili sažalijevanja jer, ako se borimo za jednakost i ravnopravnost, onda to prikazujemo na takav način”, poručila je Vujačić.
Saopšteno je da je cilj snimljenih filmova je da podstakne na razmišljanje, razbije predrasude o životu OSI, da “natjera” ljude da bez straha razgovaraju sa osobama sa invaliditetom. Prema riječima Vujačić, često i osobe sa invaliditetom ne znaju dovoljno jedni o drugima, pa su kroz filmove pokušali da prikažu svijet različitosti, ali i jednakosti.
“Troje aktera su vrlo ponosni na svoj invaliditet i vrlo ponosno govore o njemu. Niko od njih ne bi bio to što jeste da nema invaliditet. Zbog toga smo ih i izabrali”, zaključila je Vujačić.
Projekat “Umrežavanjem do boljeg posla” trajao je 18 mjeseci, a filmovi koji su prikazani u okviru Nikšićke kulturne scene, su njegova posljednja aktivnost.
Bonus video:
