Premijera nove predstave u Kraljevskom pozorištu Zetski dom “Razgovori o ljubavi”, koprodukcija sa Slovenskim narodnim gledališčem, je pred vratima - zakazana je za 14. septembar u 19.30 časova na Cetinju.
“Ova saradnja predstavlja jednu od najznačajnijih u crnogorskoj kulturi budući da ovaj ljubljanski teatar, izuzetnog estetskog rafinmana, važi za jedan od najuglednijih, a reditelj Jernej Lorenci za jednog od najboljih u evropskim pozorišnim mjerilima. Predstava je nastajala u dvije etape, prvoj u maju u Sloveniji, potom tokom posljednjeg mjeseca u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju”, navodi se u saopštenju.
Lorenci već neko vrijeme radi samo autorske projekte, pa je i ova predstava takva, a tekst je nastajao, kako to radi slovenački majstor režije, kroz istraživanje, u procesu. U predstavi igraju glumci iz četiri zemlje: Slovenije, Crne Gore, Albanije i Italije. Dio ansambla „Razgovora o ljubavi“ iz Slovenije su legenda slovenačkog glumišta i dobitnik najvažnijih priznanja Janez Škof, Maruša Majer i muzičarka Zvezdana Novaković. Iz Crne Gore, u ekipi su Srđan Grahovac, Karmen Bardak i Jelena Laban, a iz Albanije Krist Lleshi i Matia Llupa, a glumačkoj podjeli pridružili su se Barbara Folchitto i Daniele Gaggianesi, glumci iz Italije.
Na čelu tima su umjetnička direktorica Kraljevskog pozorišta Zetski dom Lidija Dedović i direktor SNG Drama Ljubljana Igor Samobor. Ekipu predstave čine i: kostimograf Belinda Radulović, autor muzike Branko Rožman, koreograf Gregor Luštek, asistent režije i producent Juš Zidar, te scenograf Branko Hojnik. Pored scenografije, uz Jerneja Lorencija i Juša Zidara, Hojnik takođe potpisuje i dizajn svjetla. Ova koprodukcija realizuje se u okviru interregionalnog projekta ADNICH, koji pripada pretpristupnim IPA programima i koncepta Art Geto.
Lorenci je istakao da je presrećan što je radio sa ovom ekipom, iako nikoga nije poznavao ranije, ali nije sumnjao u Lidiju Dedović, kaže on.
„Sve više radim autorske projekte i sve više proizilazi iz čovjeka, zapravo iz glumca. Volio bih da padnu svi mogući zidovi između publike i scene, glumca i uloge, a onda i zid u toj hijerarhiji kada reditelj dođe sa konceptom i sve zna, a glumci samo prate. Samo želim stvoriti neki jednostavni prostor otvorenosti , da svako ima pravo na svoj glas, da svi slušamo, svi damo doprinos, jer svaki čovjek na ovom svijetu je priča, specifična, puna svega, kako god ona izgledala izvana. I moram reći da sam presrećan da mogu raditi sa ovom ekipom, više od pola ljudi nisam poznavao prije prve probe, vjerovao sam Lidiji da će naći prave, i onda smo krenuli... i da, počeli otvarati prostor povjerenja, radoznalosti i stvaralaštva. Jako sam zadovoljan. Pokušavali smo na široko baviti se ljubavlju, sa što manje teorije, jer naravno, od samog početka smo svjesni da ova predstava nema nikakav odgovor. Šta je to ljubav?... I ne bavi se time, samo daje priliku da se neke priče kažu i da se čuju, i možda taj osjećaj da smo zapravo vrlo, vrlo slični. I da više manje čeznemo za vrlo sličnim, ako ne i istim stvarima. Svi smo pomalo i blesavi, i smiješni, i patetični, i tragični, i lijepi, kakvi god jesmo, možda to. Krenuli smo iz nekih razlika, iz radoznalosti, kako je to u Albaniji i Italiji bilo nekad, kako je to danas, da bi onda možda polako došli do toga da smo svi samo ljudi“, kazao je o radu na predstavi reditelj i koautor teksta Jernej Lorenci.
Bonus video:
