Ozbiljna analiza nevesele stvarnosti

Kolumne koje je pisala proteklih 10 godina za dnevni list “Vijesti”su izlazile jednom mjesečno, a za to vrijeme nakupilo ih se oko 150
609 pregleda 0 komentar(a)
Sa promocije knjige Božene Jelušić, Foto: Vuk Lajović
Sa promocije knjige Božene Jelušić, Foto: Vuk Lajović
Ažurirano: 20.11.2019. 10:42h

Nova knjiga Narodne biblioteke Budve “Obične stvari” Božene Jelušić, skup kolumni koje je pisala proteklih 10 godina za dnevni list “Vijesti”, promovisana je preksinoć u holu Akademije znanja. O knjizi su govorili profesorica književnosti Svetlana Ivanović, recenzent dr Predrag Zenović i autorka.

Kolumne su izlazile jednom mjesečno, a za više od 10 godina nakupilo ih se oko 150.

Napravljen je izbor, a one su grupisane u cjeline: Teško buđenje; Reforma još nije umrla, a kad će ne znamo; Mefisto na univerzitetu; Vrijeme ranjivosti i mogućnosti; Vavilonska kula ili o jeziku; One i oni; Medije treba kažnjavati?; Ko to tamo peva; Varjača vlasti; Živi. Umri. Ponovi.; Zlatna obala; Siromasi s puno para i Sreća.

Profesorica Ivanović istakla je da je pred nama “ozbiljna i minuciozna analiza naše nevesele stvarnosti”.

„Takvo stanje stvari nije motivisano samo činjenicom da je Božena Jelušić majstor svoje profesije, razumijevanja književno-istorijskih-teorijskih i obrazovnih metodologija, već i time da je iz njih proisteklo i majstorstvo u dekonstruisanju i tumačenju svih društvenih mehanizama, kojima nam posreduju odavno prevaziđenu jednostranu istinu o onome šta svijet treba da bude, a čije je krajnje ishodište, očekivano, samo volja za moć”.

Božena Jelušić
Božena Jelušić(Foto: Vuk Lajović)

Dr Zenović istakao je da je profesorica Jelušić u svojim osvrtima na stvarnost katedru zamijenila kolumnom, te da su sada publika i građani i građanke Crne Gore. U svojoj knjizi, smatra on, Jelušić razobličava rđavost režima koji vlada i njegove autokratske manire. O njenom djelu govore i tri zadatka koja je sebi zadala, ističe Zenović: “odbrana Budve od budvanizacije, reforma školstva i smjenjivost vlasti u Crnoj Gori”.

Zahvaljujući se biblioteci i direktorici Mili Baljević koja je insistirala da ova knjiga bude publikovana, Jelušić je kazala da spada među one građane Crne Gore koji su 2000. vjerovali da počinje bolje vrijeme.

„Mene nije bilo potrebno ubjeđivati 2006. da je potrebna obnova nezavisnosti da ne bismo nikoga optuživali, nego da bismo sami napravili nešto bolje. I vjerovatno sam ja bila jedna od onih intelektualki i intelektualaca koji smo krenuli da radimo da bismo vrlo brzo, negdje već 2008, 2009, 2010, 2011. potpuno decidno shvatili da je to sve jedno okretanje u prazno i da zapravo sve te reforme niko nije ni želio. Loša stvar je da ovih 11 godina, koliko obuhvata knjiga, postoji i sada. Stanje nije bolje, možda je i gore. I to je ono što je mene navelo da ipak knjigu i objavim. Ubijedili su me i kritički čitaoci. Dakle, ta perspektiva od 2000. pokazaće kako sam probala da se promijenim prema novom milenijumu, kako sam kao profesorica obmanuta da neko stvarno hoće da reformiše školu, kako je naš Univerzitet obmanuo državu time što je upropastio reformu, kako smo mladima dali uzore zbog kojih se danas stidimo, kako smo se poigrali jezikom da bismo podijelili i nastavnike i građane, da bismo unazadili vlastitu kulturu, kako smo pustili da podivljaju mediji, kako ništa nismo uradili za istinsku rodnu ravnopravnost, kako nam je vlast do bola nesmjenjiva, a opozicija nikako da krene“, zaključila je Jelušić.

Sa promocije knjige “Obične stvari”
Sa promocije knjige “Obične stvari”(Foto: Vuk Lajović)

Knjiga se može čitati kako god ko hoće

Jelušić je istakla da da knjiga ne mora da se čita od početka do kraja; može i fragmentarno, koga šta zanima, a može i u pauzama. „Nastojala sam da ugodim današnjem vremenu i da ta kolumna bude ponuda da zajedno mislimo. Ono što sam naučila, prvo u sopstvenoj kući, to je da učim od djece, onda sam učila od svojih đaka, i mislim da je jedini pravi nastavnik onaj koji uči od svojih učenika, koji umije da prihvati novo znanje i ne ‘pravi’ se da je mali Bog koji sve zna. Ova knjiga je i prilog društvenom angažmanu. Nikad više gorčine nisam osjetila nego u pokušaju političkog djelovanja. Ne mogu da kažem da mi je zbog toga žao, jer sam na licu mjesta kao jednu studiju slučaja osjetila šta znače algoritmi, digitalne platforme, medijska manipulacija, šta znači obično ljudsko zlo kad se pusti digitalni format. To mi je dalo priliku da izmjerim dubinu pada ovoga svijeta i da kasniji život možda malo drugačije organizujem”, kazala je ona.

Bonus video: