Neke predstave sam prerasla, uprkos činjenici da u meni i dalje tinja dijete

Stečeno znanje, uz sve glumačke obaveze sada dijeli studentima na fakultetu, pa otkriva kako “žonglira obavezama"
949 pregleda 0 komentar(a)
Katarina Krek, Foto: Dado Ljaljević
Katarina Krek, Foto: Dado Ljaljević

Crnogorska glumica Katarina Krek, poznata je ljubiteljima pozorišta, kako onim starijim, tako i najmlađim, gdje je možda i najaktivnija dugi niz godina.

Ovoga puta, za dodatak “Play” osvrnula se na proteklu godinu i izdvojila najbitnije događaje kada je u pitanju njena karijera, ali je bila spremna i da otkrije šta bi voljela da smo kao društvo izbjegli u 2019. Sagovornica “Vijesti” koja iza sebe ima uloge u između ostalih i predstavama “Cvrčak i Mrav”, “Opera za tri groša”, „Tom Sojer i djavolja posla“, “Mi djeca sa stanice Zoo”, “Prodavnica igračaka” i “Kozocid”, pričala je i o tome kako postiže da uz glumu, svoje znanje dijeli i sa studentima na Fakultetu, a otkrila je i koliko se Katarina Krek promijenila od svog prvog intervjua za dnevni list “Vijesti”, koji je dala 2011. godine.

“Tek predosjećam sazrijevanje. Zahvalna sam na pravdoljubivosti, iako me često demantuje. Ono što grlim je činjenica da ostajem, uprkos prethodnom, spužva natopljena emocijama. Zadržala sam osmijeh na licu i još veći u cijelom tijelu - djetinji. Dok je njega da zasija kad mu je vrijeme, znam da je dobro”, ispričala je glumica. Krek se osvrnula i na svoju karijeru u proteklih godinu dana i otkrila šta je za nju obilježilo 2019. godinu.

“Donijela je ova godina zrelost, pa s njom i srastanje s procesom svakim na način koji mi više paše. Da l’ je dobar il’ ne, pokazaće vrijeme”, odgovara ona. “A nije to ni toliko važno. Važnije je pristajanje na stalni početak, a onda i rast ma i u neočekivanijim pravcima. Novi projekti se krčkaju, kako oni u matičnoj kući, tako i oni koji zavise od mene same. I tome se radujem”, zaključuje glumica. Možda i najčešće, crnogorsku glumicu je u 2019. godini gledala najmlađa publika, gosti Gradskog pozorišta, a na pitanje u kojoj dječjoj predstavi uvijek igra sa velikim uživanjem, ističe da su joj sve uloge veoma drage.

“Volim opipljivu radost tokom i nakon predstava kojom nas grle djeca. Neke predstave sam i prerasla, uprkos činjenici da u meni i dalje tinja dijete”, ističe ona. “Tako sam se iz nekih povukla i palicu predala mlađim kolegama. Lijepo je znati šta ti pripada i biti pošten prema sebi prije svega. A i donosi mir kao plodno tle za nove bure stvaralačke”, smatra Krek, koja je Osnovne i specijalističke studije glume na Fakultetu Dramskih umjetnosti završila u klasi red. prof. Bora Stjepanovića. Stečeno znanje, uz sve glumačke obaveze sada dijeli studentima na fakultetu, pa otkriva kako “žonglira obavezama”.

Sa koleginicom Brankom Femić u predstavi “Cvrčak i mrav
Sa koleginicom Brankom Femić u predstavi “Cvrčak i mrav(Foto: Pg.pozorište/Duško Miljanić)

“To je poseban segment glumačkog rada. Prilika da pomogneš budućem kolegi da raširi krila igre, i bude dobar, najbolji. Radujem se što nakon gotovo deceniju pedagoškog rada imam puno glumačkih prijatelja, kolega s kojima volim da radim, od kojih i koji od mene uče. Na to pomislim ponedjeljkom u 7 ujutru (‘ne ljubim’ ponedjeljke) kad valja sjesti i voziti do Cetinja na nastavu”, iskrena je glumica.

Na kraju razgovora, Krek otkriva i kakvi su njeni planovi za ovu, 2020. godinu. “Zapisah neki dan par haiku crtica: Pravdoljubivog skota anestezirati i mnogo manje se nervirati. Smijati se. Grohotom - na glupost, na radost - iz duše. DA! Nek’ drekne NE. Nek’ ne utekne. Ostalo... Pusti. I diši. Stvarati. Stvarati. Stvarati”, podijelila je glumica, koja je imala sličnu želju i za čitaoce dodatka “Play”.

“DA! Nek’ drekne NE, nek’ ne utekne. Budnost da se, pod teretom svakodnevnih briga, ne propuste trenuci čiste sreće, jer bez nje se ne da”, poručila je ona.

Količina stvari koje bi valjalo da smo izbjegli zaglušuje

U razgovoru za dodatak “Play”, glumica Katarina Krek, otkrila je i šta bi voljela da smo kao društvo izbjegli u protekloj godini. “Količina stvari koje bi valjalo da smo izbjegli zaglušuje. I otupljuje. Ta svejednost (jer bolju riječ trenutno ne mogu da rodim) i gledanje sitnih ličnih interesa koja potire ideju o građanskom biću, kamoli stvarnom bitisanju istog”, pojasnila je ona. “Politika u pežorativnom smislu koja prožima svaku poru društva - raskomoćuje se sve više i u umjetnosti - i nije to ništa neočekivano”, dodaje Krek. “Ono što me, opet, raduje, a i rastužuje je fakat da nismo mnogo odmakli kao društvo od onoga o čemu govori ‘Kozocid’ Vide Ognjenović u kom mi je bila čast da igram. A riječ je o događaju iz prošlosti koji bi trebao pripadati istoriji iz koje nešto učimo? Raduje, jer imamo kapaciteta da tu ukorjenjenost prepoznamo i da o njoj govorimo i sa scene, a rastužuje, jer ne vidim preveliki prostor za evoluciju svijesti”, smatra ona.

U duhu vremena ističe film “Parazit”

Krek je bila raspoložena i da sa čitaocima dodatka “Play” podijeli najbolja i najgora filmska i serijska ostvarenja iz 2019. godine, te izdvojila one koje treba obavezno pogledati i koje ne preporučuje. “Uglavnom preporuke, pa i kuđenja uzimam s rezervom, jer pitanje je kako svaki pojedinac vibrira s određenim umjetničkim djelom, u ovom slučaju filmom/serijom”, ističe ona. “Ove godine sam sebe iznenadila, jer sam odlučila da odgledam ‘Game Of Thrones’, a vjerovala sam da neće odgovarati onome što je moj gušt. ‘Irishman’, uz sve ono što me svrbi kada je trajanje u pitanju, za mene je važan film i lijepo je vidjeti baš tu glumačku ekipu na okupu. Takođe, u duhu vremena... istakla bih film ‘Parazit’”, izdvojila je glumica.

Bonus video: