Ništa bez kafane

Pitam se, s punim pravom, na koji planski dokument se pozvao Sekretarijat za planiranje prostora i održivi razvoj prilikom izdavanja Urbanističko-tehničkih uslova privatnom partneru
14523 pregleda 1 komentar(a)
Ivan Vuković, gradonačelnik PG, Foto: Podgorica.me
Ivan Vuković, gradonačelnik PG, Foto: Podgorica.me

Moram da primijetim da nas je, u međuvremenu, gospođa Svetlana K. Perović, kuratorka Crnogorskog nastupa na predstojećoj, XVII Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2020 - obradovala pozivom da damo svoj (nesebični, nadasve) doprinos katalogu koji će pratiti crnogorski nastup - i to doprinos u formi eseja, molim vas - do 1500 riječi, uz najviše 12 referenci i do 3 ilustracije (fotografije, dijagrami i drugo) - na temu... nije to lako objasniti u par riječi - uz napomenu, sa moje strane, da nijesu, koliko vidim, predviđeni honorari za autore tekstova koji će - ako-bog-da-a-daće-bog - biti uvršteni u katalog.

OK, “Poziv za interdisciplinarne doprinose za katalog” se pojavio 10. maja - u prošlu nedelju (Katalog nastupa Crne Gore: Poziv za interdisciplinarne doprinose - Bijenale arhitekture u Veneciji 2020) - na Internet stranici Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore (ucg.ac.me/af), među vijestima.

Otvorih pomenuti Poziv, ne izdržah - mada me, u principu, ne zanimaju pozivi koji nisu podržani adekvatnim honorarom (ne manjim od 600 eura, u ovom slučaju) - i ustanovih da je gospođa Perović opet fulala - i to opet iz prve - i to baš u epigrafu...

“Instead of two ways of perceiving reality”, veli uvaženi Norman N. Holand (Norman N. Holand, The New Paradigm: Subjective or Transactive? New Literary History, Vol. 7, No. 2, 1976), “one “objective” and one “subjective”, we have only one way - transactive - and various limitations individuals may put on their transactions with reality”.

“Umjesto dva načina na koja percipriamo (sic) realnost”, veli gospođa Perović, “onog “objektivnog” i drugog “subjektivnog”, postoji samo jedan - transaktivni - i razna ograničenja koja individua postavlja u svojim transakcijama sa realnošću”.

Da je bilo sreće, kao što nije - trebalo je ovako da stoji: “Umjesto dva načina percipiranja realnosti, “objektivnog” i “subjektivnog”, imamo samo jedan način - transaktivni - i razna ograničenja koja individue (a ne individua, molim vas gospođo Perović) mogu postavljati u svojim transakcijama sa realnošću”.

Nije neka greška, ne velim - ali u kontekstu onoga što piše u Pozivu, ova greškica ipak (može da) utiče na objektivnu, subjektivnu, a napose transaktivnu percepciju ozbiljnosti pomenutog Poziva - i to bitno...

No dobro...

Rok za slanje “predloga” je 31. maj.

...

Prošlosubotnjim pak tekstom intrigantnog naslova - O jednom partnerstvu - polučio sam iznenađujuće solidnih 4.000 i kusur pregleda na Portalu Vijesti (vijesti.me), uz standarnih nula komentara, te stoga osjećam obavezu da odlučno nastavim u istom smjeru.

Dakle, na Internet stranici Glavnog grada Podgorice (GGPG, podgorica.me) pojavila se 30. aprila vijest da su dr Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice - slava mu i milost - i gospodin Zoran Vujičić, predsjednik ženskog košarkaškog kluba “Budućnost-Bemax”, potpisali ugovor o javno-privatnom partnerstvu za uređenje Park šume Tološi. Što nikoga nije iznenadilo, naravno - jer svi znamo da je Skupština GGPG, na sjednici održanoj 25. jula prošle godine, donijela Odluku o javno-privatnom partnerstvu za uređenje park šume “Tološi” (SLOP, 31/19) - o kojoj je bilo riječi u prošlosubotnjem tekstu.

Park šuma "Tološi" s označenom zonom planirane intervencije
Park šuma "Tološi" s označenom zonom planirane intervencije(Foto: Google.com/maps/)

Ne rekoh vam da je pomenutoj Odluci prethodio dopis od 16. jula (zaveden 17. jula 2019.) koji je gradonačelnik PG, pomenuti dr Vuković, uputio predsjedniku Stupštine Glavnog grada Podgorice i u kojem stoji, citiraću:

“Shodno članu 100 Statuta Glavnog grada (SL-OP 8/19) u prilogu vam odstavljam Prijedlog odluke o javno-privatnom partnerstvu za uređenje Park-šume “Tološi”, radi stavljanja u Proceduru SGGPG.”

U prilogu je, dakle, dat predlog Odluke o javno-privatnom partnerstvu za uređenje park šume “Tološi” - o kojoj je, kao što rekoh, bilo riječi u prošlom broju - a dato je, fanfare molim - i Obrazloženje!

A malo je falilo, bog mi je svjedok, da zaključim da su odbornici SGGPG donijeli tu Odluku bez predhodno datog obrazloženja od strane predlagača - i da se grdno ogriješim i o GGPG i o SGGPG i o odbornike i o dr Vukovića...

Prije nego što pređemo na Obrazloženje - primijetio bih da u dopisu stoji i da je gradonačelnik dr Vuković odredio Dragutina Đekovića, VD pomoćnika sekretara Sekretarijata za planiranje prostora i održivi razvoj, za predstavnika predlagača - i da je Đekoviću stavio u zadatak da učestvuje u radu Skupštine i radnih tijela po ovom pitanju - što znači da nije postojala ni teorijska mogućnost da uvaženi odbornici ostanu uskraćeni za ijednu informaciju koja se odnosi na to pitanje.

Dakle, u Obrazloženju stoji da...

OK, preskočiću prva dva pasusa Obrazloženja u kojima se daje pravni, odnosno zakonski osnov za donošenje Odluke (ništa me ne pitajte...) i prelazim na popis vrlo očiglednih benefita, što bi se reklo, koje će naš GGPG - a samim tim i svi mi, građani GGPG - polučiti iz javno-privatnog partnerstva za uređenje Park šume “Tološi”.

Prije nego što pređem na benefite, ipak moram priznati da mi ne djeluje suvislo odluka - u međuvremenu potvrđena ugovorom - da se pristupi uređenju samo dijela Park šume “Tološi” - uz konstataciju da ni uz natčovječanske napore nisam uspio da iskopam planski dokument u obuhvatu kojega se nalazi dio koji se uređuje (južni dio Park šume - od Ulice Baku do Ulice SKOJ-a) - te sam stoga vrlo sklon, u ovom trenutku, da zaključim da ta zona nije planski pokrivena, što bi se reklo. Što će reći da se pristupa - uz uslov da sam u pravu, a kladio bih se da jesam (u honorar od ovga teksta) - relativno opsežnom zahvatu u zoni Park šume “Tološi” mimo nekakvog - bilo kakvog - plana. Što povlači za sobom - opet uz uslov da sam u pravu - i pitanje javnog učešća u procesima koji su prethodili Prijedlogu, odnosno Odluci o javno-privatnom partnerstvu za uređenje Park šume “Tološi”.

Nije šala - riječ je o novoj trim stazi - i to sa tartan podlogom (molim lijepo), o novoj biciklističkoj stazi, o pješačkoj stazi, o (čak) dva košarkaška terena i o manjem ugostiteljskom objektu (ništa bez kafane) - odnosno o investiciji vrijednoj cijelih 800.000 eura.

Na stranu što u pomenutoj Odluci imamo član 2, stav 2, koji kaže: “Privatni partner će na osnovu projektnog zadatka pripremiti idejno rješenje, a po zaključenju ugovora o javnoprivatnom partnerstvu i glavni projekat uređenja iz stava 1 ovog člana.” - a znamo i da je idejno rješenje bilo obavezna stavka u tenderskoj dokumentaciji - i sad se pitam, s punim pravom, na koji planski dokument se pozvao Sekretarijat za planiranje prostora i održivi razvoj prilikom izdavanja Urbanističko-tehničkih uslova privatnom partneru.

A što ćemo ako se ispostavi da je osnov za UTU par redaka iz Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada Podgorice...

OK, nastavak u sljedećem broju...

Bonus video: