U “Matici” je otvorena samostalna izložba slika “Glasovi tišine” akademskog slikara Gorana Ćetkovića iz Bara. Na 27. samostalnom predstavljanju likovnoj publici, prvom u ovoj godini, Ćetković je izložio petnaest ulja na platnu srednjeg i velikog formata, nastalih u prethodne dvije godine.
Izložbu u Baru je otvorila istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović, direktorica Narodnog Muzeja Crne Gore, koja je istakla da je Ćetković prepoznati ekspresionista ijedan od najistaknutijih crnogorskih slikara srednje generacije. Miranović je dodala da je ovo prvi u nizu najavljenih likovnih događaja u “Matici”, koja kao izložbeni prostor, prema njenim riječima već sada zauzima posebno mjesto u Crnoj Gori, “nadam se da če uskoro u njoj biti postavke naših čuvenih stvaralaca Muharema Muratovića i Uroša Toškovića”.
Miranović i Ćetković na otvaranju izložbe"Najnoviji ciklus radova 'Glasovi tišine' Gorana Ćetkovića nisu nezbori, već gromoglasni vapaji, jauci zarobljenog, odljuđenog, očajnog, osvejšćenog čovjeka današnjice, kao opominjući lamenti ovom izgubljenom svijetu da se (samo)dozove. Frontalno inpostirane glave zaposijedaju centar tijela slike i svojom izražajnom gestikulacijom, mimikom, pogledom, krikom, jaukom prekidaju tišinu iz koje izranjaju, kao aveti i opmene, kao podsjetnici i sjećanja, kao primordijalni krici iz zatomnjenog svijeta ništavila, svijeta nekreativne tišine. Ćetković 'Glasovima tišine' bira tišinu koja ne znači ćutanje, bira sliku kojom progovara umjesto/zarad onih koji glagoljivo, zakamuflirano i nemušto obitavaju u svojim sigurnim, uljuljkanjim navikama pristajanja na sve što ne iskače iz standardizovanih kalupa ustaljenog ponašanja, življenja", zapisala je u katalogu izložbe Miranović.
Ona je istakla da su Ćetkovićeve glave portreti i autoporeti, likovi i ličnosti zapravo "emocije i stanja i sve ono što neverbalnom komunikacijom poručujemo iza kulisa i maski osmjeha, šarenila ukusa, vrijednosti, značenja". Miranović napominje da umjetnik promišlja današnji svijet u kome živimo na tragu Žan Klerovih zapažanja i da zato Ćetković u kakofoniji najrazličitijih smislenih sazvučja, stilova i rukopisa vizuelnih i likovnih umjetnosti gradi "stameni pikturalni konstrukt, ekspresivnom leksikom decidnog likovnog jezika".
"Umjetnik, zapravo, raznolikim svijetom lica slika lice izopačenog svijeta, bez uljepšavanja, nepatvorno, iskreno, ne da bi nam ga servirao kao neminovnu datost, već da bi pronio svoj glas. Kao iz Oskarom nagrađenog 'Oblika vode', Giljerma del Tora, ovdje izranjaju na površinu iz monohromnih, tamnih dubina, izbezumljene, vlažne glave, koje se iz nekog čudnog rastakanja nanovo konstitušu, konsolidujući sve nedosljednosti u glas – krik, pogled, molbu, jecaj, oprost. Upečatljivom egzekucijom, dinamičkim smjenjivanjem žustrih, mahnitih poteza i finih sjenčenja, nijansiranim prelazima, akcentovanim detaljima Ćetković oslikava karakter ovoremenog čovjeka, prizivajući onog bivšeg, zaboravljenog pravog. Namjerno ponekad zbrčakana lica ne mogu sakriti karakter, poruku, glas", piše u katalogu postavke.
Ćetković je laureat godišnje nagrade ULUCG "Milunović, Stijović, Lubarda" za sliku “Filozof” 2016. na 71. izložbi ULUCG, a tada mu je nagradu jednoglasno dodijelio žiri sastavljen od predsjednika udruženja likovnih umjetnika svih ex Yu država.
Bonus video:
