Branka Stanić: “Don Kihot” je probudio u meni neki bunt koji svi imamo u sebi - Vijesti.me
CRNOGORSKA GLUMICA ZA "VIJESTI"

Branka Stanić: “Don Kihot” je probudio u meni neki bunt koji svi imamo u sebi

“Meni je žao što će Crna Gora tek sada saznati da mi imamo jednog od glavnih evropskih reditelja, dobitnika velikih priznanja i nagrada, svjetsko ime, nekoga ko radi radionice glume... Andriju Žoldaka. On režira kod nas i velika mi je čast i zadovoljstvo što sam uopšte u podjeli takvog projekta koji je trajao dva mjeseca. E to je životna škola, to nema cijenu. Ili ti se u životu desi ili ne desi”

Branka Stanić
Branka Stanić (Foto: Nada Vojinović)

Glumica Branka Stanić je u punoj formi, a rezultat publika može vidjeti u okviru dvije predstave, ali i seriji RTS-a “Dug moru” u kojem se pojavljuje na kratko, ali u sceni koju će mnogi zapamtiti.

O novim projektima, “Ivanov” i “Don Kihot”, kao i iskustvu rada sa režiserom Goranom Gajićem, crnogorska glumica pričala je za dodatak “Magazin”.

“Kada je u pitanju serija ‘Dug moru’, mogu samo reći da sve te niti koje su zabilježene okom kamere i divnog reditelja se isjecaju... Na glumačku ekipu koja je angažovana, sam veoma ponosna. Dubok naklon svima, a posebno izdvajam Pavla Popovića. Svi su napravili odlične uloge, ali on je fantastičan. Igrati takvog mladića je veoma teško i zahtjevno”, pohvalila je Stanić svog kolegu, ističući da će njegova karijera sigurno ići uzlaznom putanjom.

“Serija ‘Dug moru’ donosi neki novi talas i nove teme. Boljeće... istine uvijek bole, ali su zato istine...”, nagovijestila je ona za publiku koja još uvijek nije gledala ovu seriju.

Kada je njen lik u pitanju, Stanić kaže da je “Ljubinka samo u prolazu”.

“Igram prostitutku kod koje dovode Zeja (Popović). To je jedna divna scena puna emocija, ali i smijeha kroz ples”, opisuje crnogorska glumica.

Upravo ova scena u kojoj se pojavljuje Stanić mogla se vidjeti kao neka vrsta promotivnog materijala, a koju su korisnici društvenih mreža mogli vidjeti protekle sedmice, a nju ne iznenađuje što je baš ona odabrana kao najsimpatičnija.

“Došla na snimanje radi jedne rečenice i dva sata snimanja, a ostali smo deset ili 12 sati, jer se tako napravilo da scena koja je trebalo da bude prolazna, bude tako emotivna, preslatka i baš smo uživali. Ni mi nismo znali da će se to desiti”, prisjeća se ona.

“To nije cijela scena već samo jedan segment, ali sam bila baš iznenađena kada sam je vidjela na društvenim mrežama i ta mi je scena uljepšala mnogo posljednjih dana, jer mi je simpatična kada god je vidim, naročito kako on pleše i zove me na ples”, pojasnila je glumica.

“Malo je neobična situacija, jer on onakav kakav je dolazi u noćni klub kod prostitutke, a nemamo ništa... nije bila imrovizacija, već smo predstavili kako ljudi pričaju dušom, ako tako mogu da kažem. Nije sve jednostavno ni kada dođeš u javnu kuću ili diskoteku, ne odeš uvijek sa onim po šta si došao, nego se nekada dese i neke malo veće stvari. Scena je ispala emotivna, jer smo je mi tako igrali od početka, a mogli smo sve jednostavno i lako da riješimo, ali nismo zahvaljujući genijalnom Goranu Gajiću”, istakla je Stanić.
Crnogorska glumica i za ovog režisera ima samo lijepe riječi, pa tvrdi da “kada on režira nikada ne dovodiš u pitanje prihvatanje uloge”.

“On se tako ušunja u kadar, u te likove, da onaj ko gleda seriju misli da je i on tamo ispred nas. ​On jednostavno ima neku magiju neku, da te omamljeno uvede u kadar, zato se serija ‘Dug mora’ mora pogledati”, tvrdi ona.

U međuvremenu, Stanić publika može vidjeti u Crnogorskom Narodnom Pozorištu, ali i Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović” gdje će 23. oktobra u velikoj sali, uz Branku Femić Šćekić, Vanju Jovićević, Kristinu Obradović, Sanju Popović, Anđeliju Rondović i Jelenu Simić, igrati “Don Kihota”.

Nada Vojinović
Branka Stanić(Foto: Nada Vojinović)

“Nas je sedam don Kihota, sedam žena i mnogo sam ponosna na tu predstavu. Desilo se da je sedam žena, a stalno su muške podjele i nama nekako uvijek ostane ili neka manja uloga ili ništa posljednjih godina. Najviše sam srećna što sam radila sa svima njima i sa timom koji čine Vedrana Božinović i Andraš Urban”, odgovara ona.

“Mislim da imati Andraša Urbana u životu kao reditelja i rad sa njim, je nevjerovatno dragocjeno i nešto totalno drugačije od svega što sam radila. Ispričale smo neku priču koja nije samo priča Crne Gore i to ljudi dosta komentarišu nakon predstave. To je svuda na Balkanu, oko nas, svi imamo iste probleme i iste boli”, opisuje glumica.

“Žene ostanu zatečene, sa nekom velikom prazninom koja, zvuči čudno, je ispunjena. Isplaču se ili ne isplaču, ali sve prožive i kažu da bi trebalo svi muškarci da dođu i pogledaju predstavu. Ja mislim da treba svi da je gledaju”, poručuje Stanić.

“Ako mi doživimo da u tih sat i 15 minuta ljudi žive svoje živote makar toliko, i ne lažu sebe da im je teško, da trpe neke stvari, da su srećni, da žele ovo ili ono, već žive istinu kakva god da je, ja sam srećna”, ističe ona.

“Jer teško da ćemo mi pobjeći od nekih okova, ali evo makar se ovako neke svijesti malo promijene, makar se malo drugačije krene misliti i ja sam zadovoljna ako se to desi”, dodaje glumica i priznaje da je “Don Kihot” i nju na neki način promijenio.

“Dala mi je neku snagu i probudila neki bunt koji svi imamo u sebi, ali ja nikada stvari nisam rješavala na taj način, čak sam mnogo ćutala i ne bih često nešto rekla, bila previše vaspitana i fina. Ipak dosta puta nešto mora da se kaže da bi onaj ko te sluša bio svjestan šta želiš, odnosno šta ne želiš. Lako je dogovoriti se šta svi hoćemo, ali je teko objasniti šta nećeš”, zaključuje ona.
Kako kaže, ne samo da uživa u igranju predstave, već i u energiji koju sa šest koleginica iznosi na scenu.

“Veoma sam srećna što sam prošla taj kasting i što sam sarađivala ponovo sa sa Barskim ljetopisom i prvi put sa Gradskim pozorištem. Pozivam sve da je pogledaju, jer mislim da ima šta da se vidi i osjeti”, poručuje ona, a potom otkriva da će se “Don Kihot” igrati ubrzo i van Crne Gore.

“Već 3. decembra idemo u Srbiju, odosno Beograd. Ićićemo svuda, jer to je ipak rukopis Urbana, a on je trenutno jedan od vodećih reditelja regiona i šire, i neko je ko je cijenjeno ime u ovom poslu”, smatra ona.

Prošlog petka, Stanić je sa Dejanom Ilićem, Sanjom Vujisić, Žanom Gardašević Bulatović, Žaklinom Oštir, Stevanom Radusinovićem, Draganom Račićem, Gojkom Burzanovićem i drugima na Velikoj sceni CNP-a, premijerno odigrala i predstavu “Ivanov”, pa dijeli utiske i o tom projektu.

“Meni je žao što će Crna Gora tek sada saznati da mi imamo jednog od glavnih evropskih reditelja, dobitnika velikih priznanja i nagrada, svjetsko ime, nekoga ko radi radionice glume... Andriju Žoldaka. On režira kod nas i velika mi je čast i zadovoljstvo što sam uopšte u podjeli takvog projekta koji je trajao dva mjeseca. E to je životna škola, to nema cijenu. Ili ti se u životu desi ili ne desi”, smatra glumica i ističe da je u pitanju “veoma komplikovan i zahtjevan psihofizički proces”.

Nikola Pejović
Branka Stanić(Foto: Nikola Pejović)

“Previše emocija, trke, svega, ali vrijedilo je. Predstava koja se sa devet sati svela na četiri i jedva čekam da ljudi gledaju ispred sebe film, da vide nešto drugačije, da se i to može i da nije dosadno, da dožive moderan teatar. Nisam sama pristalica alternative i čudnih događanja na sceni, ali ovo nije to, ovo je jednostavno život, bez patetike. Ima i komičnih i tužnih momenata, jednostavno život, ali izrežiran”, opisuje ona, a zatim udjeljuje komplimente i na račun rada Žoldaka.

“Taj čovjek je genije, jeste da je zahtjevan i razne priče o njemu kruže, ali on ima svoj cilj, on je gromada od reditelja. Kao što je Urban potpuno drugačiji na svoj način i mislim da bi trebalo na jednoj godini akademije da svi glumci i reditelji prođu rad sa njim, tako je i Žoldak to što jeste u potpuno drugoj krajnosti u radu sa glumcem”, objašnjava Stanić.

“Stvarno imam tu sreću da posljednjih godina radim sa ljudima koji su dobri. Eto ‘Krvave svadbe’ sam radila sa Igorom Vukom Torbicom... on je mlad reditelj i već je veliko ime, tek ćemo vidjeti dokle će stići. Stvarno sam presrećna, jer se nadam da tek slijede neke stvari, ali ja mogu da odahnem, jer mojoj djeci imam da kažem i pokažem šta sam radila...”, kaže glumica.

Da bi se oči otvorile, treba ići u pozorište

Stanić je u okviru intervjua za dodatak “Magazin” iskoristila priliku da pozove publiku u pozorište, ističući značaj te vrste umjetnosti.
“Ima jedna replika koja je idealna za naše vrijeme, a koja kaže: ‘Evo nas u magli kao u muzeju, gledam, ali ništa ne razumijem’. Da bi se ljudima malo više oči otvorile, ljudi treba više da idu u pozorište i da nemaju predrasude na osnovu onoga što su ranije gledali. Dešavaju se nove forme i u Gradskom pozorištu i u CNP-u. Neka ljudi dođu da gledaju i ‘Ivanova’, i ‘Don Kihota’, i ‘Krvave svadbe’ koji je teatar kakav odavno nije viđen, a Bijenale crnogorskog teatra ima šta da pokaže”, zaključuje ona.


Vidi sve komentare