Predstava „Budi drug“, produkcije Trag iz Podgorice biće odigrana u srijedu, 15. maja u 18 časova u Cadmus Cineplexu. Ovaj komad govori o vršnjačkom nasilju, a namijenjena je djeci predškolskog i školskog uzrasta. U predstavi igraju profesionalni glumci: Branka Stanić, Maja Stojanović i Filip Đuretić, a ovo je treći po redu naslov iz produkcije Trag, (d.o.o. Trag) koji ima za cilj edukaciju najmlađih.
Kroz igru, pjesmu i dijalog djeca će naučiti da su drugarstvo, ljubav i pažnja bitne i divne stvari u životu, a sagovornik “Vijesti” Filip Đuretić otkriva da i u ovoj predstavi dobrota na kraju pobjeđuje.
Predstava “Budi drug” govori o vršnjačkom nasilju, koliko je bitno da sa djecom dođu i roditelji kako bi znali da prepoznaju ako su njihova djeca žrtve ili ako njihovi mališani maltretiraju druge?
Bilo bi poželjno da dođu roditelji, ako imaju vremena, jer većina djece prećutkuje takve stvari, bilo da su oni ti koji maltretiraju drugu djecu ili pak žrtve. Dolaskom na jednu ovakvu predstavu u kojoj pokušavamo da ukažemo na pogrešnost takvog ponašanja zbog budućnosti njih samih, roditelji bi imali dobru priliku da poslije predstave malo porazgovaraju sa svojim mališanima i dobiju tačan uvid o tome šta im se događa van doma i samim tim bi mogli adekvatno da reaguju.
Može li se kroz igru, pjesmu i dijalog naučiti da su drugarstvo, ljubav i pažnja bitne i divne stvari u životu?
Pažnja i empatija su, po mom mišljenju, jako bitne da se razvijaju i osvještavaju, još bolje dok ste mlađi, a boljeg načina od igre, pjesme i dijaloga nema.
S obzirom na to da su djeca veoma iskrena publika, kako oni reaguju na sve negativne scene u predstavi i na koji način ih učite da se problemi ne rješavaju fizičkim nasiljem i verbalnim vrijeđanjem?
Ne bih da vam otkrivam kako smo to rješavali, dođite i pogledajte, ali vam mogu reći da kroz putovanje kroz koje idemo zajedno sa njima, njihove reakcije su mahom slične, predstavimo im mnoštvo različitih situacija i onda oni sami procjenjuju da osobine kao što su sebičnost, bahatost, nepoštovanje, razmaženost nisu poželjne prema njima samima, a ni prema kolektivu.
Koliko je bitno da djeca od malena uče da je drugarstvo veoma bitno, ne samo kroz druženja nego i kroz posjete pozorištu?
Mislim da je važno da idu svake nedjelje jednom bar u pozorište, kroz tako živu stvar da otvaraju u sebi paletu emocija i razvijaju maštu. I ne samo pozorište, nego da vole sport. Umjetnost i sport, najbolja kombinacija.
Glumci obično tvrde da je najteže igrati predsatve za djecu, volite li Vi da se kroz svoj posao družite sa najmlađima? Koliko je to teže u odnosu kad igrate u predstavama za stariju publiku?
Djeca su “najteža publika” jer traže najviše, iskreni su skroz. Najljepši osjećaj je igrati za djecu, jer njih ne možeš prevariti, a i njihova reakcija nikad nije proračunata. Najbolja publika.
Bonus video:
