Goran Stojičić: Sa svojim likovima se smijem i plačem

Goran Stojičić će podgoričkoj publici 14. februara predstaviti svoju novu knjigu - roman “Slučaj Danil Harms” sastavljen od priča, inspirisan ljubavlju, apsurdom, realnošću, opet ljubavlju, fantazijom... Tim povodom govori za “Vijesti” i poručuje da će u Podgorici biti opušteno i zanimljivo
259 pregleda 0 komentar(a)
Sa prošlogodišnje promocije u Podgorici: Goran Stojičić, Foto: Filip Roganović
Sa prošlogodišnje promocije u Podgorici: Goran Stojičić, Foto: Filip Roganović

Nakon što je prošle godine objavio svoju prvu knjigu “Besani”, pisac iz Srbije Goran Stojičić je ljubitelje svoga pera sada obradovao i romanom “Slučaj Danil Harms” koji će predstaviti podgoričkoj publici u četvrtak, u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović”, u 19 časova. Iako bi se reklo da je slučajnost što Stojičić 14. februara dolazi u Podgoricu, datum je možda baš pravi za promociju nove knjige koja je, kao i prethodna, inspirisana ljubavlju.

Stojičić u razgovoru sa “Vijestima” i kaže da je jedina veza između jedinstvene zbirke priča “Besani” i novog romana upravo ljubav, no, pored toga, dvije knjige nemaju zajedničkih tačaka, priznaje on. Prema reakcijama na društvenim mrežama, “Besani” su kupili čitalačku publiku, možda zbog drugačijeg pristupa ljubavnim odnosima i vezama, a možda i time što svaku priču prati uput za određenu muzičku numeru, prema preporuci autora. Stojičić ističe da će crnogorska publika na promociji moći da upozna neobične likove koji “od prednje do zadnje korice putuju paralelno, ali se i ukrštaju kada se najmanje nadate”. On poručuje da će biti i opušteno i zanimljivo.

Roman “Slučaj Danil Harms” nastao je nakon dvije Stojičićeve priče - „Tajna večera” i „Nevidljivost”, a prožet je apsurdom, kao što se i po samom naslovu može pretpostaviti, jer se Stojičić ovim djelom “zahvaljuje” sovjetskom satiričaru Danilu Harmsupoznatom po apsurdizmu u svojim djelima. Stojičić objašnjava da glavni junak ovog romana, sastavljenog od priča, osim imena i prezimena nema ništa zajedničko sa Harmsom, a apsurd je smanjio na sebi odgovarajući nivo. “I sama ljubav je takva - realna, apsurdna, a ponekad nas izmjesti tamo negdje, u neku dimenziju koju ne možemo da objasnimo”, kaže Stojičić.

knjizare-vulkan.rsKnjiga Slučaj Danil Harms

On u razgovoru za “Vijesti” priča i koliko je neobičan ovaj roman, prvenstveno zato što ga čine povezane priče, i poručuje da će čitaoci biti iznenađeni - “i oni koji su pročitali ‘Besane’, a oni koji nijesu - i još više”. Stojičić “Vijestima” otkriva i o čemu se to radi u novoj knjizi koju priprema.

Nakon knjige “Besani” koju je publika veoma dobro prihvatila, na police knjižara dolazi i “Slučaj Danil Harms”. Kazali ste u Podgorici prošle godine da su Vam promocije zbog putovanja i upoznavanja posebno drage i da ste zahvalni na njima. Da li ste uzbuđeni zbog novih koje slijede?

Do sada sam imao, čini mi se, četrdeset pet promocija „Besanih” i taman kada se sa njima zatvorio krug (posljednja je bila u decembru prošle godine), rodio se „Slučaj Danil Harms” sa kojim krećem na nova putovanja. Obići ću mjesta u kojima sam već bio, ali i ona gdje nisam. Volim kontakt s publikom i veoma sam srećan zbog toga.

Šta čitaoci mogu očekivati od ove knjige, a šta podgorička publika na promociji?

Koncentrat osjećanja smješten u gotovo svakoj rečenici, neobične likove koji od prednje no zadnje korice putuju paralelno, ali se i ukrštaju onda kada se najmanje nadate. U Podgorici će biti divno, zanimljivo i opušteno.

Kakvu radnju donosi ova Vaša knjiga, i da li ste ostali vjerni pričama ili je u pitanju roman?

U pitanju je roman sastavljen od priča. U tome i jeste razlika u odnosu na prethodnu knjigu. Oni koji su pročitali „Besane” biće iznenađeni, a oni koji nijesu - još više. Sve je neobično, veoma, veoma neobično. Čak i meni.

Kako se pokazalo, odlično vladate emocijama i prikazujete one za kojih ni mi sami nekada nijesmo svjesni, a tek likovi u knjigama. Šta pokušavate da prenesete čitaocima?

Upravo to, htio ne htio, da čitaoca podsjetim da im se vrati (emocijama) ili da ih izvuče iz neke rupe u koju ih je sakrio od sebe samog. Zato je roman i pisan, ne samo u trećem (sveznajućem), već i u prvom muškom, ali ženskom licu jednine.

Apsurd je, takođe, nezaobilazan dio Vaših djela, a reklo bi se i da je preraslo u Vaš stil. Šta Vas opčinjava u apsurdizmu i koliko Vam je izazovno pisati?

Da, volim apsurd, ali ga koristim dozirano. Više kao prelaz iz realnog u fantaziju, jer, i sama ljubav je takva... realna, apsurdna, a ponekad nas izmjesti tamo negdje, u neku dimenziju koju ne možemo da objasnimo. U romanu se upravo i govori o tome.

Reklo bi se, po samom naslovu, da je knjiga inspirisana djelom (i životom?) Danila Harmsa, da li je to u potpunosti tako i kakav je ‘slučaj’ u pitanju?

Inspirisana je Harmsom, odnosno njegovim stilom pisanja, ali ja sam ga malo ublažio i prilagodio svom romanu. Moj Danil nije taj Danil iako mu je i prezime isto. On je čovjek koji je rođen u Beogradu i veoma je neobičan, toliko, da je on apsurd sam po sebi. Ipak, on je samo jedan od pregršt likova koji se prepliću u priči.

U Vašim djelima, čini mi se da otvarate vrata ljubavi, iskrene ili lažne, isforsirane, vječne, stidljive, pregažene... I pored svakog odlomka koji objavite na Facebook-u, uvijek čitaoce iznenadite nečim novim, kako? Da li, pored toga što pišete o ljubavi, pišete i sa ljubavlju?

Da, s ljubavlju. S ljubavlju i iskreno. Jedino se tako i može stvarati umjetnost. Plus, kada pišete o ljubavi najveća zamka je da ne skrenete u patetiku. Onda pisanje na tu temu gubi smisao. Nekoliko stotina puta pročitam ono što je izašlo iz mene ne bih li ulovio ovo o čemu pričam, makar i u naznakama. Uz to, neophodno je i istraživanje. Ne na internetu, već istraživanje duše i srca.

Rekli ste prošle godine na promociji u KIC-u da je ljubav neiscrpan izvor inspiracije za Vas. Obične situacije od kojih je svaka posebna na svoj način, nakon Vašeg pera budu obojane novim pogledom, književnim umijećem. Da li se izvor inspiracije promijenio i šta je drugačije u odnosu na prethodnu godinu?

Izvor se nije promijenio, neiscrpan je, a ono što jeste je, da se drugom knjigom nešto popne na viši stepenik. Morate da se mijenjate, zbog sebe samog, i probate da idete dalje. Vjerovatno je iz tog razloga pisanje Harmsa trajalo dvije i po godine.

Koliko se uživljavate u Vaše likove, u djela kojima se bavite i koliko ste prisni sa onim što stvorite?

Više nego što biste mogli da zamislite. Ja se sa njima smijem i plačem, cijeli sam njihov, cijeli sam - oni.

Kakve su teme, ali i poruke Vaših priča? Ima li nešto što njima pokušavate da ogolite, poručite, istaknete, sačuvate?

Sve se vrti oko ljubavi, naravno. Ogoljeno je sve, kao i uvijek kod mene. A poruku nemam konkretnu. Nisam ja od tih pisaca koji nešto poručuje. Kome je potrebno da se bavi onim između redova, taj će se i zapitati...

Šta Vas i na koji način veže za Danil Harmsa, ili je to samo ugledanje, impresija koja traje...?

Vezuje me njegovo ludilo i apsurd, klackalica između realnog i fantazije. On me je „natjerao” da pišem, a ja mu se ovim romanom zahvaljujem.

Da li poželite nekada da proširite neku od Vaših priča i pretočite je u roman?

To se upravo i dogodilo sa „Slučajem Danil Harms”. Od dvije priče - „Tajna večera” i „Nevidljivost” - nastao je ovaj roman.

Sa dizajnerom Slavimirom Stojanovićem Futrom došli ste do najboljeg rješenja za korice nove knjige. Da li korice otkrivaju šta se unutar njih može očekivati, neke zavrzlame, lavirinte, nerazumijevanje, iščekivanja, razmišljanja..., a da li neke ilustracije prate i priče?

Prijateljstvo i poslovna saradnja sa Slavimirom je neprocjenljiva i magična. Voma smo kompatibilni i razumijemo se pogledom. Korice su takve, da su i bez onoga što se nalazi između njih, umjetničko delo. Da, po meni malo otkrivaju šta se u romanu može očekivati, a preko pedeset ilustracija su u direktnoj vezi sa dešavanjima koje prate moje likove.

Pretpostavljam da Vam slijedi buran i aktivan naredni period, ali pored toga ima li nekih planova kojima biste zagolicali maštu Vaših pratilaca?

Ima, naravno. Upravo radim na skeletu novog romana. U pitanju je žena koja je opsjednuta serijskim ubicama. Međutim, nije u pitanju triler, već ponovo priča o ljubavi.

Radosavović: „Ako je knjiga droga, Goran je vješt diler”

Đuro Radosavović napisao je recenziju romana kojom poručuje da Stojičić zna kojim putem u književnosti treba ići.

„Ima mnogo pogrešnih puteva u lavirintu književnosti. Naravno da nije svaki put pravi, ali Goran zna kuda treba ići. Ne znam odakle mu znanje, mogu da pretpostavljam, ali da zna, zna. Slučaj Danil Harms daleko je od slučajnosti. To je precizna priča, koja za uporište ima ozbiljnu izmišljotinu. Ako povjerujemo u život, neće nam biti dobro, zato nam je lakše da povjerujemo u iluzije, u maštu, u književnost, a takav svet Stojičić stvara na veličanstven način, majstorski. Goran Stojičić napisao je knjigu koja će da traje, koja će se čitati dugo i uvek buditi najljepše emocije. U našoj književnosti takvi pisci nisu prečesti, zato su dragocjeni, kao i sve knjige koje napišu. Ovo je jedna od tih. Stojičić umije da navuče ljude na ljubav i ako je knjiga droga, Goran je vješt diler.”

Bonus video: