„Ne pišem sa željom da oduševim svijet. Niti pišem da moje knjige, mene sitnog i nikakvog, uzdignu na viši staleški nivo...Ne pišem ni da bih stekao ime, niti novac. Toga tek nema u ovoj feli. Moja želja za pisanjem je istureni nagon za vanjskim, jednog unutrašnjeg svijeta...Obeskrvio bih život da mi pero nije došlo u ruke. Crpi iz mene sve strahote i...malo divote, povremeno iz te moje smušene duhovne iznutrice“, zapisao je Rodoljub Ćorić u „Priručniku samoće“, djelu koje, prema riječima mr Željka Rutovića, predstavlja paradigmu svih naših života, svih naših samoća.
U pasažima „Priručnika“ svi ćemo, ističe Rutović, pronaći sebe.
„Ćorić je čovjek lirik, ne manje čovjek mistik i čovjek neobičnog romantičarskog sna koji nije darivao i ne daruje samo pjesništvo, nego sveukupnu, neobičnu ličnost posebnog pjesničkog habitusa. Ne kaže slučajno u svom djelu da bi obeskrvio svoj život da mu olovka nije došla u ruke. Olovka je njegov najjači, najbolji alat kojim misaono urezuje i prepliće cjelinu svog bića“, kazao je Rutović.
Prema riječima prof. dr Sofije Kalezić za Ćorića je bavljenje literaturom „jedini pravi lijek i utočište“.
„On smatra da je poezijom moguće izraziti usamljeno čovjekovo biće kroz sveobuhvatan i kompleksan emotivni i psihološki pristup...Prevazilazeći tradicionalne okvire i naslijeđe, Ćorić je iz knjige u knjigu osmišljavao i gradio svoju ljubavnu i refleksivnu poeziju...U njegovim pjesmama pronalazimo sebe, kajanje i praštanje sebi i drugima, studentske dane, mladalačke izlete i prva životna razočaranja“, kazala je Kalezić.
Govoreći o njegovoj najnovijoj knjizi „Jedra Santa Marije“, Kalezić je naglasila da je moto zbirke - „Da sam se plašio vjetra i talasa, nikada ne bih isplovio na pučinu“.
„Iako djeluje da je Ćorić za polazište u stvaranju sopstvene poetike imao romantičare i liričare tradicionaliste, on je uspio da upornim traganjem za raznolikim temama uzdigne vlastito poetsko uporište u neprestanom dijalogu sa sobom i svijetom oko sebe. Kao pjesnik on je lakokril, poletan i sonoran, muzikalan, slikovit i pun svjetlosti“, naglasila je Kalezić.
Prema njenim riječima Ćorić je pjesnik koji je obimom i kvalitetom književnog stvaralaštva „obilježio, sistematizovao i obogatio umjetničku liriku Crne Gore, naročito u domenu ljubavnog i refleksivnog pjesništva“.
„Nekim ljudima je tijesan čitav kosmos, jer njihova buntovna priroda ne priznaje granice. Ćorićev kosmos je u njemu samom“, zapisao je Veselin Mišnić.
Ćorić je do sada objavio četiri knjige poezije i dvije proze, a trenutno radi na romanu „Sin planine“. Njegova djela su prevođena na makedonski, bugarski i ruski jezik.
“Danas je kažu mnogo i premnogo pisaca. A iskreno i želja ljudi za novim pričama, pjesmama je utihnula, kao da je nema ili se skriva u svakodnevicama opstanka, gradnje ili nadogradnje komfora koji ovo vrijeme nudi. Neka tišina je zavladala ovim poljem, poljem koje pokrivaju nova vrijedna djela. Moguće da su i koraci nas sadašnjih pisaca mnogo manji i mnogo sporiji od koraka naših prethodnika i nikako da pređemo to polje i zakoračimo ka vrhovima sa kojih se bolje vide. I ona i mi”, kazao je u svom obraćanju autor koji živi i stvara na svom imanju u Pjesnikovoj Dolini.
Moderatorka večeri, koju su organizovali NVU „Montenegro Art“ i JU Narodna biblioteka „Njegoš“, bila je Maša Zeković, dok je stihove govorila mr Ana Pejović.
Bonus video:
