Aleksandar Leso Ivanović, pjesnik trenutka, govorio je da nekome treba more kao inspiracija, a da je njemu dovoljna jedna lokva, podsjetio je prisutne prof. dr Dragan Koprivica na književnoj večeri u četvrtak veče u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore “Đurđe Crnojević” na Cetinju, a povodom predstavljanja Lesovih sabranih djela koja su objavljena u izdanju Unireksa.
Koprivica je dodao i da je Ivanović u sebi posjedovao toliku ljudskost zahvaljujući kojoj je on “najveći lirski pjesnik Crne Gore, uz Njegoša, najvećeg epskog pjesnika”, ističući da nije slučajno što su obojica iz istog kraja.
Da je podneblje sa kojim je Leso srođen imalo uticaja na njegov život i stvaralaštvo istakao je i akademik Pavle Goranović.
„Nema Lesa ni njegove poezije bez Cetinja, onog otmenog jesenjeg, ranjivog. Bez one gluve tišine cetinjske koja pobuđuje osjećaje ponosa, tjeskobe i zatočenosti. Kao što nema ni Cetinja bez Lesa, bez misli o njegovom trajanju o njegovoj magnetskoj utemeljenosti u taj svijet okamenjene tuge”, rekao je Goranović.
Prisjećajući se svog oca, šahovski velemajstor Božidar Bonja Ivanović govorio je o teškoj sudbini koja ih je zadesila, ali i o lijepim trenucima.
"Bio je mnogo odgovoran, a pritom i jako skroman. Sjećam se da je bio veoma pažljiv prema svojoj staroj majci, ali i prema našoj majci, svojoj supruzi, koja je brinula o njemu, razumjela sve te njegove tuge, terete, opterećenja, pomagala mu koliko je mogla i on je bio jako zahvalan”, kazao je Ivanović.
Lesove stihove je govorio glumac Crnogorskog narodnog pozorišta Slobodan Marunović, a medijatorka programa bila je Anastasija Petrović, učenica drugog razreda cetinjske Gimnazije.
Bonus video:
