Njegoš u Santjagu - Vijesti.me
ZAPIS IZ ČILEA

Njegoš u Santjagu

Crnogorci su se najčešće družili s Dalmatincima, kojih je u Čileu bilo najviše s Brača. Inženjer Jure Razmilić Vlahović, rođen u Antofagasti, preveo je na španski Njegošev Gorski vijenac

Jure Razmilić Vlahović sa suprugom Antukom ispred Njegoševe rodne kuće
Jure Razmilić Vlahović sa suprugom Antukom ispred Njegoševe rodne kuće (Foto: Slobodan Vuković)

Santjago; šestomilionska prijestonica Čilea, jedan od najvećih i najljepših latinoameričkih gradova, s nizom muzeja, galerija, biblioteka; dva univerziteta, otvorena 1842. i 1888. godine.

Osnovao ga je 1541. španski osvajač Pedro de Valdivja

Prvi doseljenik iz Crne Gore stigao je u Čile davne 1872. Bio je to mornar iz Boke kotorske.

Zahvaljujući svojim iseljenicima, Crna Gora je prisutna u cijelom svijetu, a posebno u zemljama Latinske Amerike: Argentini, Brazilu, Urugvaju, Paragvaju, Boliviji, Peruu, Čileu…

U mislima: da se ne odrode. Članovi Durmitora, izveli su 1938. u Kordobi djelo kralja Nikole, Knjaz Arvanit Crnojević, brat Ivan-Begov.

- Na pozornici je prikazano jedno od najznačajnijih djela kralja Nikole. A onda je nastalo veselje, pa je crnogorska mladež dočekala zoru igrom i pjesmom - pričao mi je Vojislav Krstov Martinović, rođeni Cetinjanin, koji je u Latinskoj Americi proveo djetinjstvo, mladost i poodmakle godine; osnovao Crnogorsko društvo Durmitor u Kordobi.

- Najveću pažnju posvetili smo svojim porodicama i očuvanju crnogorskih starih običaja; sve je to jačalo našu ljubav prema Crnoj Gori - veli Vojislav K. Martinović. - Po izbijanju Drugog svjetskog rata, napredno iseljeništvo organizovalo se u pružanju pomoći našem narodu koji je stradao od okupatora…

Martinović je često objavljivao članke u iseljeničkim listovima šireći istinu o svojoj staroj domovini. Bio je, u ime tri crnogorska društva iz Ćaka, delegat na čuvenom Sveslovenskom kongresu, održanom februara 1943. u Montevideu.

- Tom prilikom potpisao sam izjavu u kojoj smo objelodanili ko se u Jugoslaviji bori za slobodu i za njeno oslobođenje, a ko su izdajnici koji su se priključili okupatoru - kazivao je Vojislav Krstov Martinović.

U Santjagu je 1973. godine, u krvavom obračunu, svrgnut legitimni predsjednik Republike Čile, Salvador Aljende, ljekar, državnik. Kada su vojni zavjerenici opkolili predsjedničku palatu Moneda, hrabri Aljende je poručio Čileancima: „Neću da podnesem ostavku. Moja odluka da do kraja branim Čile je definitivna. Riješen sam da se pritiscima i prijetnjama oduprem, čak i po cijenu života…”

- Vlast Aljendea bila je krhka; pobijedila je relativnom većinom, nedovoljnom za sprovođenje dubljih zahvata u društvu - dijagnosticira Aleksandar Demajo, diplomata SFRJ u Latinskoj Americi. - Poneseni uspjehom parlamentarnog dolaska na vlast, zaboravili su da protiv sebe imaju znatnu većinu izbornog tijela, a trebalo je pri tom da se oslanjaju na državni aparat, društvene poluge i vojsku, baš one snage koje nijesu podržavale Aljendeovu socijalističku orijentaciju i njegovu izrazito ljevičarsku vladu…

Aljendeova smrt potresla je slavnog čileanskog pjesnika, nobelovca Pabla Nerudu; i umro je nekoliko dana kasnije, ostavljajući svoju poetizovanu viziju Latinske Amerike.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija razmatrala je tada mogućnost prekida odnosa s Čileom, ali zbog brojnog iseljeništva prevladao je razuman stav da treba očuvati bar konzularne odnose i u Santjagu ostaviti konzulat; briga o našim iseljenicima uspješno je nastavljena.

Čile je privlačio crnogorske iseljenike, a pogotovo Santjago, pa i Patagonija, đe žive crnogorske porodice, Brguljani, Balići, Brkani, Ivovići, Zambelići, Pasinovići, Todorovići, Petrovići, Stankovići, Stefanovići, Sekulovići, Pavlovići, Perovići, Jovanovići… Krase ih marljivost i poštenje.

Crnogorci su se najčešće družili s Dalmatincima, kojih je u Čileu bilo najviše s Brača. Inženjer Jure Razmilić Vlahović, rođen u Antofagasti, preveo je na španski Njegošev Gorski vijenac, a prethodno i Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića.

"Gorski vijenac” na španskom
"Gorski vijenac” na španskom(Foto: Privatna arhiva)

… Casilla 3995, Santjago; dom Jure Razmilića Vlahovića. Sin Anda i Pampa, ali i svoga Brača, odakle mu je davne 1892. đed došao u Čile, tečno govori srpskohrvatski. Naučila ga je, veli, njegova nona, koja je jedne jeseni, krajem devetnaestog vijeka, ćerajući ispred sebe mazgu preko Anda, stigla u ribarsku Antofagastu.

I dok razgovaramo, supruga Antuka, obraća mu se na španskom.

- Pazi što zboriš, ne zna da govori srpskohrvatski, ali sve razumije! - veli mi Jure uz osmjeh.

Kaže da je po duši i krvi Hrvat, ali i Čileanac, jer voli zemlju đe je sunce ugledao.

- Zagledan sam u ognjište predaka; želim da ih počastvujem i učinim sve što mogu kako bi drugi narodi upoznali našu slavnu prošlost i bogate kulturne vrijednosti - priča mi Jure. - Prihvatio sam se sa svojim drugovima u ovom poslu, profesorom Andrijom Rajevićem Bezmalinovićem, rođenim u Antofagasti i znamenitim čileanskim pjesnikom Andres Sabellom da prevedem Gorski vijenac na španski jezik kojim govori preko trista miliona ljudi…

Nije bilo lako; dvije pune godine, subotom i neđeljom, radili su po tri sata na prevodu.

- Ne smatram da je ovaj prevod neko remek-djelo, ali ono što je rekao Njegoš, to je tačno prevedeno na španski - kaže Jure Razmilić Vlahović. - Čuo sam za junačku crnogorsku istoriju i to mi je bio podsticaj. Radio sam na prevodu Gorskog vijenca ponesen ljubavlju prema visokoj vrijednosti tih stihova i dubokom sveljudskom sadržaju Njegoševa djela. Vodila me misao da zadovoljim sve veću žeđ naših iseljenika, njihovu radoznalost, a rekao bih, i njihovu potrebu da upoznaju kulturu i prošlost naroda čija krv teče njihovim žilama. Bila je prisutna u tom poslu i moja ambicija da u skromnim razmjerama pridonesem širenju Njegoševe slave u zemlji gdje živim, jer je njegova slava nama ponos…

Knjiga je štampana 1987. u Santjagu; predgovor je napisao Andres Sabella. Njegoševo djelo zasjalo je na ogromnom španskom lingvističkom području.

Jure Razmilić Vlahović posjetio je 1987. godine Crnu Goru. Na Cetinju ga je primio gradonačelnik, slikar, Puro Đurić; zatim smo obišli Njegošev mauzolej na Lovćenju i na Njegušima pjesnikovu rodnu kuću.

Kod Pera na Bukovicu Jure je ispio čašu čuvene medovine…


Vidi sve komentare