Očigledan sunovrat u svakom pogledu - Vijesti.me
ARHITEKTURA

Očigledan sunovrat u svakom pogledu

Da je Goran Radović sankcionisan te davne 2011. godine - danas, vrlo vjerovatno, ne bismo imali slučaj vanredne profesorice Pravnog fakulteta

Milo Đukanović i Sergej N. Gricaj, ambasador Ruske Federacije u Crnoj Gori, 8. jul 2019.
Milo Đukanović i Sergej N. Gricaj, ambasador Ruske Federacije u Crnoj Gori, 8. jul 2019. (Foto: predsjednik.me)

Nije na autoru da iznosi sudove o vlastitim uratcima - ali ako baš, baš insistirate - onda bih rekao da je jedan među ponajboljim mojim uratcima koji su objavljeni na ovom svetom mjestu (bio) naslovljen “Odlazak dekana koji je volio tuđe radove”. Taj tekst sam napisao povodom odlaska Gorana Radovića sa funkcije dekana Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore - a objavljen je 22. decembra, daleke 2012. godine.

U tom tekstu pominjem, između ostaloga, i Međunarodni, opšti, jednostepeni i anonimni Konkurs za idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje objekata hotelsko turističke djelatnosti u zahvatu Državne studije lokacije “Stari grad Ulcinj” sektor 63. Riječ je, podsjetiću vas, o poziciji na rtu Ratislava, na kojoj se nekada nalazio Banovinski hotel, odnosno Hotel Jadran - koji je srušen nakon zemljotresa 1979. godine. Konkurs je raspisalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORiT) - odnosno Vlada Crne Gore - 27. aprila 2011. godine. Žiri je donio odluku o pobjedničkom rješenju krajem jula - a 11. oktobra iste godine je u zgradi MORiT, u Podgorici, bila upriličena izložba konkursnih radova, uz tzv. javnu diskusiju o odlukama Žirija - uz prisustvo nekih od članova Žirija. Tom prilikom smo saznali, između ostaloga, da je cijeni Goran Radović, u to vrijeme dekan AF UCG, uzeo učešća na Konkursu - i to, vjerovali ili ne, priloživši rad - diplomski rad, preciznije - studentice kojoj je bio mentor.

Moj komentar na tu bizarnu činjenicu, koji sam iznio u pomenutom tekstu, bio je sljedeći:
“Da li je zakonito, ispravno i moralno - što bi rekli bivši asistenti (grupa asistenata koji su napustili AF nakon sukoba sa dekanom Radovićem - sukob se desio krajem ljetnjeg semestra školske 2007/2008 godine - op.a.) - da dekan Radović, samo zbog toga što je rukovodilac ustanove (AF - op.a.), potpisuje autorstvo nad diplomskim radom studentice kojoj je mentor - i da sa tim radom učestvuje na konkursu?”

I još sam dodao, za dobru mjeru:

“Radović i studentica nisu dobili nikakvu nagradu (dekan Radović je upravo tim povodom - duboko uvrijeđen i još dublje ubijeđen u superiornost “svog” konkursnog rješenja - odnosno diplomskog rada svoje strudentice - javno izašao sa brojnim primjedbama na račun odluka Žirija - op.a.). Pitanje je kako bi podijelili nagradu da im se posrećilo, kojim slučajem, tj. da li bi studentica išta dobila - a veliko je pitanje, takođe, da li bi studentica bolje prošla - riječ je, bez sumnje, o vrlo nadarenoj studentici, tj. arhitektici - da joj Radović nije smetao.”

Ne bih vas podsjećao na ovu bizarnu epizodu iz anala AF UCG, da nismo imali skorašnji slučaj vanredne profesorice sa Pravnog fakulteta UCG - koja je preradila - zapravo skratila - i u formi naučnog rada objavila diplomski rad studenta kojemu je bila mentor. Koliko je meni poznato, Goran Radović nije snosio nikakve konsekvence zbog preuzimanja dijela autorstva nad diplomskim radom svoje studentice - što je van pameti, ako mene pitate, upravo iz razloga što bi takva praksa - kada bi, ne daj bože, zaživjela - imala nesagledive negativne posljedice. Lako je naslutili o kakvim je mogućim posljedicama ovdje riječ. Na stranu što bi bila obesmišljena i sama institucija diplomskog rada - kojemu je funkcija u okvirima fakultetskih nastavnih programa sasvim jasna. Ostaje da vidimo hoće li pomenuta profesorica snositi bilo kakve konsekvence.

Kako bilo, slučaj preuzimanja autorstva nad diplomskim radom studentice od strane mentora Gorana Radovića - u to vrijeme dekana AF - nije imao gotovo nikakav medijski odjek - dok je slučaj vanredne profesorice sa Pravnog fakulteta koja se dosjetila da u formi naučnog rada objavi prerađeni diplomski rad studenta kojemu je bila mentorka - polučio zavidan medijski odjek. Da li da zaključimo da se stvari kreću u pozitivnom pravcu - danas ne prolazi nešto što je davne 2012. ipak prošlo ispod radara javnosti? Šalu na stranu, da je Goran Radović sankcionisan te davne 2011. godine - danas, vrlo vjerovatno, ne bismo imali slučaj vanredne profesorice Pravnog fakulteta.


Filip Vujanović i Claudija Bandion-Ortner, ministarka pravde Austrije, 22. februar 2010.(Foto: filip-vujanovic.me)

Suštinski važno pitanje bi glasilo: da li je još uvijek moguće zaustaviti očigledan sunovrat našega nazovi-društva - i to sunovrat u svakom pogledu?

I taman što uzeh da napišem par redova i o Okruglom stolu naslovljenom “Sistemi planiranja prostora u zemljama EU”, koji je održan 4. jula u Hotelu Verde u Podgorici - odnosno u Donjoj Gorici - u organizaciji Inžinjerske komore CG i Strukovne komore arhitekata - oglasio se, kako to obično biva - telefon...

Bila je to ona mlada arhitektica - mnogo mlada, mnogo slatka - jedna od mojih brojnih obožavateljki - koja me u startu upoznala sa činjenicom da je 6. aprila tekuće godine - prije tri mjeseca i kusur dana - na ovom istom svetom mjestu objavljen tekst naslovljen “Kad se ukaže Gospodar” - tekst koji se njoj učinio vrlo interesantan i inspirativan - Nemojte pretjerivati gospođice, molim vas - da bi me zatim podsjetila da sam mladim čitateljkama i mladim čitaocima obećao nastavak te priče - nastavak koji se, kako reče - nije desio.
Da, rekoh, u tom tekstu sam se bavio interijerom predsjedničkih odaja u kompleksu tzv. Predsjedničkog dvorca na Bulevaru sv. Petra Cetinjskoga u Podgorici - i tačno je da sam najavio nastavak koji se nije desio - poglavito iz razloga što sam, u međuvremenu, otkrio da je interijer kojim sam se bavio u tekstu koji ste pomenuli - bio definisan još u vrijeme bivšeg predsjednika Crne Gore - gospodina Filipa Vujanovića...

Ne vidim u čemu je problem?

Recimo da je problem u tome, rekoh, što sam taj interijer, u to vrijeme, direktno povezivao sa likom i djelom našeg aktuelnog predsjednika - pretpostavljao sam, konkretno, da je taj interijer uređen na osnovu preferencija aktuelnog predsjednika, prvog čovjeka CG, u svakom pogledu - i to odmah nakon što smo ga izabrali na prestižnu funkciju. Znatiželjan, kakav jesam - i nadasve revnosan, kakav jesam - stavio sam ipak sebi u zadatak da uporedim interijer predsjedničkih dvora - glavne odaje u kojoj naš predsjednik vrši prijem uglednih zvanica - u vrijeme kada je predsjednik bio pomenuti gospodin Vujanović i danas. I otkrio sam da su uvedene stanovite preinake - ali da je osnovni koncept glavne odaje definisan još u vrijeme Vujanovića - što nas dovodi do pitanja kada je zapravo koncipiran interijer te odaje...


Interesantno, prekide me arhitektica mlada, ali ne vidim zašto bi vas to pitanje spriječavalo da se pozabavite aktuelnim interijerom?

Ako uporedimo priložene fotografije, očigledno je, rekoh, da je došlo vrijeme da se promijeni ispuna u kušinima (jastucima) na obje fotelje - i na onoj na kojoj sjedi naš predsjednik - slava mu i milost - i na onoj na kojoj sjede ugledne zvanice. Krajnje je neprimjereno da prvi čovjek CG i ugledne zvanice sjede na raspalim kušinima. Kad srede te kušine, idemo dalje.

Ali...

Prvo kušini, molim vas...


Vidi sve komentare