Trgove i kuće smo napravili, šta ćemo sada da radimo? - Vijesti.me
VIŠE OD 50 SLIKA ALDEMARA IBRAHIMOVIĆA IZLOŽENO U MODERNOJ GALERIJI U PODGORICI

Trgove i kuće smo napravili, šta ćemo sada da radimo?

Ibrahimović za “Vijesti” iskreno kaže da je mnogo radova koji su izloženi u Modernoj galeriji nastalo slučajno, prvenstveno zbog toga što uvijek traži sebe kao umjetnika, nikada ne prestaje otkrivati nova prostranstva i oslikavati nove reljefe

Aldamar Ibrahimović
Aldamar Ibrahimović (Foto: Privatna arhiva)

Izložba Aldemara Ibrahimovića u Modernoj galeriji u Podgorici, istinski je praznik umjetnosti, zabilježila je kustoskinja Muzeja i galerija Podgorice mr Selma Đečević u tekstu „Slike Aldemara Ibrahimovića - Arhitektura sjedinjenog vremena“ koji uvodi u katalog povodom izložbe. Postavku, koja je otvorena do 30. septembra čini zbir djela koja je autor radio tokom posljednje decenije svog stvaralaštva, a predstavljeno je više od 50 djela rađenih u tehnici ulje na platnu.

“Vrijedno je napomenuti da je za ovu priliku načinjen izbor radova naslikanih u posljednjoj deceniji. Oni prikazuju osebujnost likovnih predstava kojima se slute zaboravljena prostranstva umjetnikovog vatana. Taj redukovani urbani pejzaž sa prizvucima pastoralnog svojevrsni je neposredni vertikalni uzor putem kojeg umjetnik prikazuje rascjep svijeta u vremenu”, primjećuje Đečević.

Ibrahimović za “Vijesti” iskreno kaže da je mnogo radova koji su izloženi u Modernoj galeriji nastalo slučajno, prvenstveno zbog toga što uvijek traži sebe kao umjetnika, nikada ne prestaje otkrivati nova prostranstva i oslikavati nove reljefe...

“Imam dosta toga tu što mislim da je nastalo slučajno. Došao sam do jednog iskustva i to je trenutak kada samo treba raditi. Smjer je uvijek neizvjestan, a mi se umjetnici sve vrijeme tražimo, ja se još uvijek tražim. To je taj moj put, drugi ne postoji u ovom mom svijetu, odnosno našem, u svijetu likovnih umjetnika. Treba raditi i nešto će se izroditi, jer jednostavno danas taj neki konkretni pristup motivu nije zanimljiv, to je sve današnja tehnologija prevazišla. Primijetio bih da taj nekadašnji objektivni pristup, pristup objektivnoj stvarnosti je davna prošlost, pa je sada tu neki subjektivni pristup, a neki će reći da sam to upravo ja”, odgovara Ibrahimović.

Sa izložbe
Sa izložbe(Foto: Privatna arhiva)

Njegove slike kao da zrače poezijom, kao da u svakom potezu četkice leži po stih, pa emocija koju bude i osjećanja koja iznjedre bivaju mnogo snažnija od boja na platnu. Svaka od slika zrači toplom žutom bojom koja baca odsjaja kao ulična svjetiljka. Ibrahimović kaže da do toga ne dolazi namjerno, već je to samo on.

“Moj kolorit nekada pokušavam da promijenim, nekada ne, ali nekako uvijek u središte dođu ta žuta, bijela... Ne znam, ali to sam ja”, kaže on, a onda dodaje da je tokom čitavog svog stvaralačkog staža stremio promjenama i stila i izraza i osvajanja novih visina. Možda je upravo sada, kaže on, vrijeme da pređe na nešto drugo...

“Zasitio sam se malo, pa tražim neke nove puteve u umjetnosti i mislim da je to figuracija, a figuracija me je uvijek zanimala. Bio sam dobar u tome i na akademiji... Nije mi jasno kada neko slično stvara pedesetak godina, kada mu je svaki rad sličan, sa istim motivima. To meni nije jasno. Ja hoću da sam ja zadovoljan dok radim, hoću da mi je zanimljivo dok radim, a ne da ponavljam ideje i motive zato što su mi neki slični radovi nagrađeni. Ja umjesto da se vežem za neke radove koji su mi donijeli neke nagrade, ja sam odmah krenuo u drugom pravcu jer mi je to značilo kraj ciklusa koji više nijesam mogao raditi. Eto, tako sam došao sada do stadijuma sa manje sjenki, do urbanih fleka, izbezumljenih faca, ljudi koji tumaraju ovim prostorima... To je zapravo upravo ono što i hoću da kažem... Trgove smo napravili, kuće smo napravili, ali ne znamo šta ćemo da radimo... To pokušavam da kažem svojim radovima”, priča Ibrahimović za “Vijesti” i dodaje da kada su u pitaju likovni kritičari ili kustosi, često ni njemu samom ne bude jasno kako su nešto vidjeli i osjetili u njegovim djelima.

“To je subjektivno. Pristup kritičara je subjektivan. Često se začudim kako je neko vidio nešto u mojim slikama što ja nijesam ni zapazio. To je kao kada gledamo u šolju od kafe, isto je sa slikama”, kaže on kroz šalu.

Aldemar Ibrahimović rođen je 1962. godine u Rožajama. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Sarajevu 1986. godine, a postdiplomske studije na Cetinju 2013. Član je ULUCG i SULU. Od 2011. godine angažovan je kao gostujući profesor na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više prestižnih nagrada iz oblasti umjetnosti.

Tihošću i skromnošću se može napraviti vrijedan umjetnički red

Selma Đečević istakla je da umjetnost Aldemara Ibrahimovića “karakteriše duh nadvremenosti, udaljavanja od stvarnosti, dalekih reminiscencija, koje umjetnik postiže upotrebom specifičnog likovnog jezika”.

“Ibrahimović je jedan od onih umjetnika koji svjedoče da se tihošću i skromnošću može napraviti vrijedan umjetnički red. Od onih koji nam vraćaju vjeru u izvore umjetnosti. Njegova izvornost nije samo u posvećenosti zavičaju i temama, nego i u odnosu prema svijetu. Nekadašnjem i sadašnjem. A opus Ibrahimovića je upravo stapanje boja i misli, spajanje vremena. Konačno, umjetnik, kome je cio stvaralački opus vezan za zavičaj, svojim djelom nam pokazuje kako oživjeti prostore vremena kojima pluta kameno uspavani svijet. Od umjetnosti i ne treba tražiti više”, zaključila je Đečević u svom tekstu.