Milivoj Dukić za "Vijesti": Borba sa vjetrom i morem je osjećaj slobode

Milivoj Dukić je rekao da se nada da će biti na olimpijskom novou i nastupiti na sljedećim igrama u Tokiju 2020. godine
61 pregleda 1 komentar(a)
Milivoj Dukić (Novine)
Milivoj Dukić (Novine)
Ažurirano: 14.01.2018. 20:54h

Osjećaj slobode i nesputanosti koje imate dok jedrite ne da se uporediti ni sa čim drugi, kaže najuspješniji crnogorski jedriličar Milivoj Dukić.

On se vratio sa priprema na Kanarskim ostrvima, a 10. januara otputovao je na Svjetski kup u Majamiju.

“Od vaše sposobnosti da upravljate jedrilicom i sobom zavisi i rezultat. To je uvijek borba između jedriličara, vjetra i uslova na moru. Nije lako, ponekada je iznimno teško, ali u tome je i draž. Osim toga tu je i uzbuđenje kada se na velikim takmičenjima borite sa deset ili 150 najboljih jedriličara na svijetu. U mojoj klasi - laser standard, takmiči se najaviše jedriličara i zato je i konkurencija najjača, ali i to je ono što me motiviše i stimuliše. Uživam u svemu tome”, kazao je za “Vijesti” Milivoj Dukić.

Novinarka je s Dukićem razgovarala u Herceg Novom pred njegov put za Španiju.

Godine upornog treniranja koje je uložio u jedrenje - sport u koji se zaljubio nakon prvog treninga, donijele su velike rezultate dječaku sa Škvera.

Pobjednik je mnogih važnih takmičenja, dva puta učesnik Olimpijskih igara, najuspješniji je crnogorski jedriličar svih vremena.

A sve je počelo na Škveru.

Počeo je da trenira vaterpolo i bilo je lijepo dok je bilo ljeto.

Kada je došlo hladnije vrijeme, treninzi su se “preselili” na bazen Instituta Igalo i postalo mu je teško da putuje, da usklađuje obaveze u školi i odustao je.

Zato se sljedećeg ljeta, kada je imao osam godina, upisao u jedriličarski klub “Jugole Grakalić” čiji je član i danas. Rodila se ljubav na prvi pogled.

Sjeća se prvog takmičenja i uzbuđena na regati u Baošićima kada je bio prva rezreva.

Na međuarodnoj regati prvi put je nastupio na Hvaru, kada je imao 10 godina.

Od tada je bilo ekstremno teških godina i odricanja, bilo i je kriza, ali zbog ogromne strasti prema jedrenju nije razmišljao da odustane.

“Kada sebi zadate cilj na početku karijere, onda vas to vodi kroz sve teške momente. To je proces kroz koji se mora proći tokom sazrijevanja i kao čovjeka i kao sportiste. To je cijena koja mora da se plati”, kaže Milivoj.

Na početku sportske karijere u matičnom klubu imao je podršku trenera Mirka Vukčevića o kome govori veoma emotivno.

Sada mu je trener Vasilij Žbogar, slovenski olimpijac i osvajač olimpijske medalje u klasi laser.

Veliki trud, odricanja i talenat dali su rezultate - dva puta je učestvovao na Olimpijskim igrama: u Londonu 2012. kada je imao 19 godina i u Rio de Žaneiru 2016. godine.

“Olimpijada je san i kruna uspjeha svakog sportiste. Biti među deset hiljada najboljih sportista svijeta, kao u Riju, to život vrijedi”, kaže Milivoj i ističe da je za to uložio puno snage i emocija.

“Svaki se jedriličar sprema za Olimpijadu i taj ciklus traje četiri godine i nikada ne prestaje, dok god se takmičite. Konkurencija je slabija nego na Svjetskom prvenstvu, jer na Olimpijadi imate 40-ak takmičara, po jednog iz svake zemlje, a na Svjetskom takmičenju 150 jedriličara. Primjera radi, iz Australije, Novog Zelanda, Hrvatske dođe pet - šest takmičara, ali Olimpijada i pored toga ostaje najveći izazov.

Rekao je da se nada da će biti na olimpijskom nivou i nastupiti na igrama u Tokiju 2020. godine.

U 2018. godini čeka ga takmičenje u Svjetskom kupu u Majamiju, zatim Danska, pa Mediteranske igre u Taragoni u Španiji…

Najbolje godine za jedriličara su ispred njega i zato nije čudo što kaže “jedriću dok imam snage i dok uživam u tome”.

Na moru 280 dana godišnje

Takmičarska sezona traje 10 mjeseci i Dukić kaže da trenira svaki dan, osim nedjeljom.

Ima i godišnji odmor neophodan da bi se organizam opustio, dobio novu svježinu i da bi napunio baterije.

Zahvaljujući jedrenju bio je na svim kontinentima, mnogo toga vidio i sreo se sa zanimljivim ljudima.

Na treninzima je osim borbe sa nevremenom i drugim jedriličarima, imao bliskih susreta sa surferima, čak i ajkulom. Na Evropskom prvenstvu na Las Palmasu na Kanarskim ostrvima, dok je trenirao na samo 20 metara od njega bila je ajkula.

To mu je saopštio trener kada je izašao iz mora.

Dukić kaže da se trudi, kada god može, da živi kao “sav normalan svijet” i uživa u običnim svakodnevnim stvarima i druženjima.

Za dobre rezultate neophodna je finansijska podrška države

Jedrenje je izuzetno skup sport, zato je pravi podvig kada se među velesilama u jedrenju (Australija, SAD…) i iza kojih stoji ekonomska moć i ogromna finansijska podrška, pojavi neko ko dolazi iz male zemlje, a može im “stati na megdan”.

Dešava mu se da na nekim takmičenjima i ne znaju gdje je Crna Gora, zato je to dodatni motiv da zemlju iz koje dolazi promoviše na najbolji način.

Ali za dobre rezultate potrebna je finansijska podrška. Pomažu matični klub, Olimpijski komitet, Opština Herceg Novi i drugi donatori, ali sistemskog rješenja nema.

U nekim državama, među njima i u Hrvatskoj i Italiji, vrhunski jedriličari su oficiri u njihovim ratnim mornaricama, dobijaju činove i imaju platu, penzioni staž i mogu slobodno da se bave ovim sportom i tako promovišu i državu i njenu vojsku. U Mornarici Vojske za to nisu imali sluha.

Bonus video: