Mogu li portali i PDF izdanja poraziti štampane knjige?

Iz čega god da se čita, kada je u pitanju književni tekst, čitanje mora podrazumijevati napor duha i kontemplaciju, napominje Marinko Vorgić
195 pregleda 1 komentar(a)
elektronske knjige, Foto: Go386.com
elektronske knjige, Foto: Go386.com
Ažurirano: 15.03.2012. 20:20h

Popularnost web portala i elektronskih knjiga utiče na opadanje navike građana za kupovinom knjige. Čitaoci portala vjerovatno su više od ostalih svjesni činjenice da fizičke knjige izumiru i da ih zamjenjuju digitalne kopije. Isto se dešava i sa informacijama iz kulture, čiji protok prati aktuelna tehnološka dostignuća.

Koliko portali, odnosno elektronske knjige mogu da zamijene put knjige do čitaoca i šta to može da znači u budućnosti, “Vijesti” su pokušale da saznaju od publiciste i kritičara Marinka Vorgića, kompozitora i pjesnika Vladimira Đurišića, i urednika portala “Vijesti” Brana Mandića.

Đurišić smatra da u ovom slučaju nije riječ samo o knjigama, već i o svemu čega fali oko knjiga i oko umjetnosti.

"Radi se o kritikama, esejima, reakcijama, komentarima, blogovima, klipovima, video, audio, itd. Književna zajednica kaska, i dalje je neprilagođena na novo stanje stvari, i nije ga još preokrenula u svoju korist, barem ne “u regionu”. Mi smo tu, naravno, na repu", rekao je on.

Korice protiv PDF-a

Đurišić se sa većinom “dobrih stvari iz regiona” upoznaje online, osim knjiga prijatelja koje mu stižu poštom.

" Književni časopisi izlaze rijetko, imaju slabu dostupnost, i njihova je priroda sasvim drukčija. Za ljude navučene na književnost, to je malo. Novine zakazuju. O televiziji da i ne govorimo", kazao je Đurišić.

Vorgić je mišljenja da nekome, kome je više stalo do literature nego do tržišta, ta činjenica ne djeluje uznemiravajuće, jer ona ne ukazuje na opadanje čitanja.

Distribucija knjiga i izdavaštvo bili bi u očajnom stanju i bez elektronskih knjiga.

Đurišić je slično komentarisao činjenicu da ljudi koji surfuju internetom nađu neku knjigu u PDF il HTML izdanju, nekog američkog ili njemačkog pisca, su isti oni ljudi koji će prvi kupiti ukoričeni prevod.

"Distribucija knjiga i izdavaštvo bili bi u očajnom stanju i bez elektronskih knjiga. Zato što štampaju očajne knjige. Književni mejnstrim takođe podilazi tom fantomskom “većinskom ukusu”, pa su i književni bestseleri zapravo neka vrsta kapitalističkog realizma koji ih, te velike izdavače, navodno, održava u životu. Zajedno sa kuvarima, uputstvima za samopomoć ili ispovijestima slavnih. Spas dobre književnosti je u malim, profilisanim, kvalitetnim izdavačima. Koji imaju svoje čitaoce, kao i svoje portale, i živo im se j... za drugo", objasnio je Đurišić.

Sve je počelo sa televizorom

Brano Mandić ocjenjuje da ljudi manje čitaju još od kada se pojavio televizor i da u ovom slučaju elektronske knjige mogu samo da poprave stvar.

"Mislim da je sam format manje važan i da elektronske knjige nijesu bauk. Važno je ipak, da tehničke inovacije ne promijene suštinu medija, da knjige ne postanu video igrice", kaže Mandić.

Dramatično-nostalgični vapaj posljednjih godina više usmjeren na formu nego na sadržaj teksta, smatra Vorgić.

"Tuguje se zbog toga što više niko ne piše klasična pisma i što će knjiga možda izgubiti svoju materijalnu formu, dok malo koga brine nedostatak dobre literature. Smatram da to, što se vremenom mijenja pakovanje teksta, predstavlja manji problem od činjenice da se sve češće traži da tekst bude samo zabavan i informativan. Iz čega god da se čita, kada je u pitanju književni tekst, čitanje mora podrazumijevati napor duha i kontemplaciju. Čini mi se da je takve ambicije sve manje kod savremenih čitalaca, bilo da su sa knjigom u ruci ili pred monitorom računara", kaže Vorgić.

Opširnije u štampanom izdanju

Bonus video: