Može li neki CG gradonačelnik da piše o svom gradu kao Renci o Firenci?

Crnogorski čitalac ove knjige biće zapanjen, najblaže rečeno - što može jedan gradonačelnik reći o svom gradu
134 pregleda 13 komentar(a)
Ažurirano: 20.04.2014. 17:53h

Knjiga Matea Rencija jedan je od intelektualnih doživljaja prvoga reda: briljantan esej o Gradu, o poukama koje daje veličanstvena prošlost toga grada, ali, istovremeno i apel za jednu novu i bitno drugačiju politiku. Politiku kao vještinu upravljanja zajedničkim dobrom i zajedničkim interesima. Politiku koja ne bi bila zabran za otuđenu moć i manipulativne strategije koje su se u proteklim vjekovima pokazale dominantnima.

Nekoliko je detalja koji daju dodatnu zanimljivost ovoj knjizi. Naime, Renci, aktuelni italijanski premijer, ovu je knjigu napisao dok je bio gradonačelnik Firence, po mnogima jednog od najljepših gradova u Evropi. Ali, i korak dalje od estetike - riječ je o gradu koji je ključno, presudno uticao na razvoj Evrope, na razvoj evropskog duha. Građanska kultura Evrope rođena je između Firence četranestog vijeka (velika epoha Trećenta, doba Dantea, Petrarke, Bokača...) i Amsterdama sedamnaestog stoljeća. Na toj putanji između ova dva velika međaša evropske kulture, rođeni su i obrisi moderniteta.

Naravno, Renci je prije svega izuzetan intelektualac, znalac koji je i te kako svjestan ovakvih pouka prošlosti. I preuzima na sebe intelektualno zahtjevnu obavezu da svojim sugrađanim predoči sve to. Čitavu jednu istoriju zasnovanu na ljepoti, zajedništvu i solidarnosti. Ali, pritom ne nudeći neku “zaslađenu” verziju povijesti: i one epizode koje obiluju mračnjaštvom i surovošću, one “krvave stranice” iz veličanstvenog firentinskog albuma, Renci ne zaobilazi, naprotiv, ali i tada se trudi da pronađe neki drugačiji ugao gledanja koji nudi korisnu spoznaju umjesto sumnjive istorijske tugovanke ili tek pukog zgražavanja.

Crnogorski čitalac ove knjige biće zapanjen, najblaže rečeno - što može jedan gradonačelnik reći o svom gradu. Ako, što bi bilo sasvim prirodno, poželi da uporedi sopstvena iskustva sa gradonačelnikom/gradonačelnicima, ovi će se nema sumnje, loše provesti. Koji bi to crnogorski gradonačelnik bio u stanju da ispiše civilizacijsku vertikalu svoga grada tražeći u njoj nauk za savremenost? Koji bi od njih bio u stanju da ovakvim obrazovanjem i dubinom uvida pokaže sugrađanima što je i kakvo je to mjesto koje mu je dalo funkciju.

Renci je mlad čovjek, rođen 1975. Jedan je od onih novih lidera, novih političara koji unose sasvim drugačiji duh, nove manire (stil novo) u italijansku politiku, koja je, već decenijama, više nego bilo gdje u Evropi bila ogrezla u partitokratiju, korupciju i mrak.

Sve o čemu priča u ovoj knjizi doživjelo je i jednu vrstu provjere u stvarnosti - akcije koje opisuje, animiranje građanstva od strane nove gradske vlasti, pokušaj da se što veći broj ljudi uključi u proces osmišljavanja i odlučivanja, sve to, pored civilizacijske vertikale koja je pomenuta, predstavlja osnovni sloj ove knjige. Sve o čemu ćete čitati u ovoj knjizi, i to je suština, doživjelo je jednu vrstu praktične provjere.

Uostalom, Grad i Politika rođeni su iz iste riječi - polis. Zato je čitanje Grada uvijek na neki način i priča o politici.

Renci je majstor pripovijedanja - njegove istorijske parabole posjeduju autentičan čitalački eros. Epoha Medičija, Dante kao pobunjenik/ljevičar, tragizam Farinate, vizionarstvo Ameriga Vespučija, briljantnost Nikola Makijavelija, jedna veličanstvena igra Vazarija koja će sačuvati “politički nepodobno” djelo genijalnog Leonarda (dostojna holivudskog scenarija), istorija prvih javnih biblioteka i galerija, priča o Pinokiju... sve te firentinske epizode - koje iako pripadaju povijesti jednog grada, mogle bi napuniti značenjem i istoriju kakve prostrane zemlje - sve to Renci koristi kao svojevrsnu istorijsku čitanku koja nam ne daje samo one pouke koje ćemo pronaći u udžbenicima istorije. Ima tu i još nešto. Suptilnost kojom ovaj autor izaleže to “nešto”, taj spektar previđenih ili zaboravljenih značenja, čini ovu knjigu zaista rijetkom i zanimljivom.

Naslov italijanskog izdanja sadrži jednu referencu koja je Firentincu, i italijanskom čitaocu nedvosmisleno jasna, ali, za crnogorskog čitaoca odlučili smo se za izmijenjen naslov. Naime, u osvit modernosti, u epohi humanizma i uoči veličanstvene revolucije Renesanse, italijansku kulturu obilježava Dolce stil novo. Riječ je o širokom zahvatu koji mijenja umjetnost i život jedne epohe. Dolce stil novo doseže vrhunac u Firenci, zahvaljajući pjesnicima poput Dantea i Kavalkantija.

Renci se zalaže i danas, sedam vjekova kasnije, za jedan “Novi stil”, koji bi podrazumijevao drugačiji odnos prema politici, odnosno sasvim drugačije političko iskustvo. Renci želi politiku koja bi izašla iz uskih partijskih okvira, uključila što više ljudi u odlučivanje, vraćajući se, na taj način, simbolički na rodno mjesto demokratije i politike - gradski trg.

A tu, na gradskom trgu, uvijek sve počinje...

Bonus video: