Nije bilo zakonskih osnova za predlaganje pritvora Miomiru Mugoši u postupku u kome je bivši gradonačelnik Podgorice optužen za zloupotrebu službenog položaja u slučaju “Carine”.
To su odgovorili “Vijestima” iz Specijalnog državnog tužilaštva.
Od predstavnika te institucije, novinarka je tražila da pojasne zašto nijesu tražili pritvor za optuženog da je budžet glavnog grada oštetio za više miliona eura, dok su to isto činili u nekim slučajevima pronevjere mnogo manje sume novca.
Tako su recimo hapsili u postupcima protiv 12-očlane grupe, osumnjičene da je predvođena liderom Pokreta za promjene (PzP) Nebojšom Medojevićem i biznismenom iz Republike Srpske Momirom Nikolićem, oprala oko 150.000 eura, kao i u postupku zbog pranja oko 100.000 dolara protiv zaposlenih u Atlas banci Duška Kneževića.
“Cjelokupno postupanje SDT u predmetu koji je formiran protiv Mugoše Miomira zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz čl. 416 st. 3 u vezi st. 1 Krivičnog zakonika, zasnovano na odredbama Zakonika o krivičnom postupku, u konkretnom slučaju nije bilo zakonskih osnova za predlaganje pritvora Mugoši Miomiru nakon njegovog saslušanja u svojstvu osumnjičenog u smislu odredbi člana 175 Zakonika o krivičnom postupku”, piše u odgovoru tužilaštva na čijem je čelu Milivoje Katnić.
U tom članu Zakona na koji se poziva Tužilaštvo, navedeni su razlozi za određivanje pritvora: ukoliko se osumnjičeni krije ili se ne može utvrditi identitet, opasnost od bjekstva, uticaja na svjedoke, uništavanje dokaza, opasnost da će ponoviti djelo ili ga dovršiti, težina djela i posljedice, nedolazak na glavni pretres.
Predlog za određivanje pritvora daje tužilac, a odluku donosi sud.
Sagovornici “Vijesti” objašnjavaju da je predlaganje pritvora slobodna procjena tužioca, da on uvijek može naći razloge za određivanje ili neodređivanje pritvora i da su razlozi često paušalni i nedovoljno obrazloženi i ne moraju zavisiti od težine počinjenog djela.
Oni su saglasni da postupanje tužilaštva u slučaju Mugoša, ali i u slučaju drugih funkcionera, dodatno urušava ionako nizak stepen povjerenja u rad te institucije.
Advokat Veselin Radulović ocijenio je da su nerazumljivi razlozi zbog kojih tužilaštvo u ovom predmetu nije tražilo određivanje pritvora, posebno kod činjenice da to čini u slučajevima koji izgledaju kao bagatelni kriminal u odnosu na ovaj.
Dodaje da to dodatno podstiče sumnje da se radi o jednoj vrsti dogovora, ali i da nesporno pokazuje da se zakon ne primjenjuje jednako na svakog.
“Ako ovaj slučaj bude imao sličan epilog kao slučaj Marovića i ako i u ovom slučaju tužilaštvo omogući Mugoši i povezanim licima da otuđe ogromnu imovinu koju su vjerovatno opljačkali od države i svih građana, postaće i više nego jasno da crnogorsko tužilaštvo ne radi na suzbijanju visoke korupcije, već prije na njenoj promociji i na pranju biografija i prljavog novca”, istakao je Radulović.
Činjenica da tužilaštvo nije tražilo određivanje pritvora i da nije zamrzlo cjelokupnu imovinu, zaključio je on, ne daje osnov za optimizam.
“I nadu da je tužilaštvo stvarno voljno da radi svoj posao i zakonito procesuira slučaj koji je i laicima bio jasan prije više od decenije“, rekao je on.
Njegova koleginica Andrijana Razić istakla je da je crnogorska javnost, nažalost, svjedok da pravosudni organi u velikoj većini slučajeva takvu mjeru, potpuno suprotno zakonu, predlažu po automatizmu: “I to ponekad za 'bagatelna' djela, uz sasvim paušalno obrazloženje razloga na kojima bi trebalo da se taj pritvor temelji”.
“Sa druge strane, imamo u javnosti poznate slučajeve u kojima su pojedinci optuženi za krivična djela od izuzetne težine i značaja, naročito krivična djela visoke korupcije gdje su u pitanju višemilionski novčani iznosi, odnosno krivična djela tzv 'bijelih okovratnika', a u kojima tužilac nije smatrao neophodnim da protiv okrivljenih predloži određivanje pritvora - iako je teško za povjerovati da u tim konkretnim slučajevima takav predlog ne bi bio opravdan”, ocijenila je ona.
Postupajući na takav način, dodaje Razićeva, pravosudni organi (prevashodno tužilaštvo) kod šire javnosti izazivaju opravdanu sumnju u nepristrasnost i nezavisnost i značajno urušavaju ionako već ozbiljno poljuljano povjerenje građana u institucije sistema.
“Na taj način se stvara neujednačena praksa prema kojoj su u Crnoj Gori svi jednaki pred zakonom, samo su neki 'malo jednakiji' od drugih. Naravno, uvijek se nameće i logično pitanje - koji razlozi ili motivi stoje iza takvih 'dvostrukih aršina' tužilaštva u nekim slučajevima, a koji očigledno nisu pravne prirode”, ocijenila je advokatica.
Međutim, ono što najviše zabrinjava, dodaje, jeste činjenica da kod nas još ne postoji zakonski mehanizam koji bi omogućio da se neke značajne odluke pravosudnih organa objektivno preispituju, odnosno da njihovi donosioci budu pozvani na odgovornost ukoliko se pokaže da su one očigledno bile pogrešne, iz bilo kojih razloga ili motiva.
Pojašnjava da u našem zakonu ne postoji takozvani obligatorni pritvor (koji je zabranjen i Evropskom Konvencijom o ljudskim pravima), što znači da ne postoji situacija kada je predlaganje i određivanje pritvora prema okrivljenom obavezno.
“Dakle, u pitanju je isključivo diskreciona odluka tužioca da li će ili neće, u nekom konkretnom predmetu i protiv konkretnog okrivljenog, tražiti određivanje pritvora. To zavisi od procjene tužioca s obzirom na ukupnost činjenica i okolnosti u nekom predmetu, i ne mora primarno da bude motivisano objektivnim značajem i težinom krivičnog djela za koje se okrivljeni tereti”, navela je ona.
Dodaje da bi i tužilaštvo prilikom predlaganja pritvora, kao i sudovi prilikom prihvatanja takvog predloga, morali vrlo savjesno i pažljivo da procjenjuju neophodnost određivanja takve mjere i da je predlažu, odnosno određuju samo u zaista izuzetnim i opravdanim slučajevima.
Mugoša je nedavno optužen za zloupotrebu službenog položaja, odnosno da je oštetio gradski budžet za 6,7 miliona eura.
Viši sud će 19. februara odlučiti o potvrđivanju optužnice.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) podnijela je više krivičnih prijava protiv Mugoše zbog navodno nezakonite prodaje gradskog zemljišta kompaniji “Carine”.
I Demokrate su podnijele tužilaštvu prijavu zbog ovog slučaja.
Popović nudio 13, pa zemlju kupio za 2,5 miliona eura
Mugoša, koji je bio gradonačelnik Podgorice od 1999. do 2014. godine, jedini je optuženi u slučaju “Carine”.
Sredinom 2007. godine - Glavni grad je raspisao javno nadmetanje za parcelu od 15.205 kvadrata na Starom aerodromu. Najbolju ponudu, od preko 13 miliona eura, dale su “Carine”, vlasnika Čedomira Popovića.
Nakon što je prihvaćena ponuda “Carina”, iz ove kompanije obavijestili su Glavni grad da odustaju od kupovine, da bi samo par nedjelja kasnije podnijeli zahtjev za kupovinu zemljišta neposrednom pogodbom. To su opravdali time da većom parcelom žele da kompletiraju manju, kupljenu 2002. godine.
Mugoša, mjesec kasnije, prihvatio je zahtjev Popovića i prodao mu gradsko zemljište za dva i po miliona eura (165 eura po kvadratu). Cijena, koju je Popović ponudio na javnom nadmetanju, tako je oborena za skoro 11 miliona eura.
Ovaj ugovor je proglašen ništavnim odlukom Osnovnog suda, koju je potvrdio Vrhovni sud, 2010. godine, a na osnovu žalbe drugoplasiranog na javnom nadmetanju, Veselina Šofranca.
Uprkos tome, Mugoša, mimo znanja Skupštine glavnog grada, u oktobru 2011. godine, ponovo donosi istu odluku kojom se zemljište ustupa “Carinama” za dva i po miliona eura. Na cijenu ne utiče to što je, nakon prvog ugovora s “Carinama”, promijenjena i planska dokumentacija pa se na lokaciji predviđenoj za skladišta i servise, omogućava izgradnja stambeno-poslovnog kompleksa.
Bonus video:
