"Death Saw" sprema novi album: Love će uvijek biti za dobru priču

Đorđe David priča o novim pjesmama, situaciji na muzičkoj i političkoj sceni
318 pregleda 0 komentar(a)
Death Saw (novina), Foto: Aleksandar Putnik
Death Saw (novina), Foto: Aleksandar Putnik
Ažurirano: 10.03.2014. 19:50h

Bend „Death Saw” koji svojim vokalom predvodi nekadašnji pjevač „Generacije 5” Đorđe David uveliko radi na pjesmama koje bi se našle na njihovom drugom albumu.

Bend postoji svega nekoliko godina, a prije dva ljeta objavio je prvijenac sa kojeg su se izdvojile numere “Samo hrabro”, “Sjećanja” i “Lizard”. Iako su za to vrijeme imali dosta nastupa na gitarijadama i moto skupovima, Đorđe smatra da je došlo vrijeme za nove pjesme.

“Radimo na novim numerama, ali politička situacija neke stvari odlaže. Svi čekaju da se završe izbori kako bi znali šta će se dešavati kada su u pitanju sponzori jer od njih zavisi rad u studiju i spotovi. Za razliku od prethodnog albuma, ovoga puta imamo dosta materijala, tako da imamo municiju sa kojom bismo krenuli. Smatram da je mnogo bolje što imamo dosta završenih pjesama jer to znači da smo spremni za ulazak u studio, što znači da smo riješili mnogo veći problem od finansija. Love će uvijek biti za dobru priču i ljude koji svoj posao rade dugo i revnosno se bave muzikom”, ističe na početku razgovora Đorđe David.

Na prošlom albumu dali ste šansu mladim autorima, a takođe nekoliko tekstova napisao je i Mlađan Dinkić. Ko će biti autori novih numera?

Ovoga puta ćemo se bazirati isključivo na mladim ljudima i nama. Nećemo imati drugih ličnosti koje su poznate javnosti u bilo kojem domenu. Želimo da kroz pjesme opišemo naše doživljaje svega onoga što mi u Srbiji živimo, a situacija nije sjajna kad je rok muzika u pitanju. Imamo dosta mesa, što je za rok osnova i polazna tačka za plasman nečega dobrog. Mislim da će se sa novim pjesmama mladi ljudi identifikovati, tako da mislim da će ovaj album u tom smislu biti upečatljiviji. Numera “Samo hrabro” sa prvog albuma nedavno je doživjela reanimaciju i to skoro dvije godine nakon objavljivanja. Mladi ljudi su je prepoznali kao neku novu poluhimnu. Zato smatram da će sve što valja uvijek doći u poziciju da zaživi i da ljudi to prepoznaju. Samo treba biti dovoljno strpljiv i uporan u prezentaciji svega toga.

Koliko se za sve ovo vrijeme promijenila situacija na muzičkoj sceni i koliko rok bendovi sada dobijaju prostora u medijima?

Mediji su najveća kočnica u cijeloj priči. Taj momenat povezujem sa političko-ekonomskim djelovanjem ovog regiona. Imam utisak kao da se mediji plaše plasmana rok priče, jer rokeri su ljudi koji konkretno i jasno stvari nazivaju svojim imenima. Negdje ljudi imaju strah od svega toga, posebno u ovim vremenima kada nije sigurno šta će te sačekati ujutru, a šta noću. Kada bi ljudi rok priču pustili da malo više živi i dali joj prostora i krila, to bi im pomoglo i kod plasmana njihovih priča. Ono što rok propagira je bolji život, okretanje svojim snagama po sistemu “u se i u svoje kljuse” i svemu onome što jeste zdravo.

Zar rok nije bunt?

Upravo to, ali oni koji su u roku buntovni su obrazovani ljudi, znaju strane jezike, na Internetu se fenomenalno snalaze i niko ne može da ih slaže. Nažalost, svi oni imaju dobre ideje koje ne mogu da sprovedu u djelo.

Znači li to da se političari više ne boje upravo takvih ljudi?

Boje, ali treba shvatiti da uzimati u obzir ljude koji misle svojom glavom i davati im prostora je nešto što može i njihovu priču da oplemeni i podigne na jedan viši nivo. Mediji su nešto čime se ljudima na lak način zagospodari. Ukoliko se napravi pametan spoj bunta i obrazovane publike, to je onda prava stvar. Takvi ljudi uvijek će imati pravu informaciju, jer zahvaljujući Internetu više ništa za njih nije tajna. Ljudi koji se na Balkanu bave politikom i ekonomijom pokušavaju da zadrže ljude uz TV programe, kako bi njima lakše manipulisali. Još jedino na našim prostorima televizijski programi su ispred Interneta. A svuda u svijetu je Internet prevazišao bilo koju televiziju, a toga se na ovim prostima ljudi boje. Ovaj region, od Triglava do Đevđelije, uvijek je bio prostor koji se kasno palio, ali kada se zapali to je ono čega bi svako pametan trebalo da se plaši.

Treba li se onda plašili protesta koji su počeli u Bosni i Hercegovini i polako se šire na region?

Treba se plašiti svega što je narod dovelo do toga da izađe na ulice. Vojska, milicija, to je stvar koja kako tako može da bude kontrolisana. Narod je srce i duša, prema tome, ukoliko narod ne bude zadovoljen, mislim da će doći do toga da se svi resetujemo i krenemo od nule po sistemu “kom opanci a kom obojci”, a mislim da nam to u 21. vijeku ne treba, jer bi nas samo unazadilo. Imamo potrebu da se razvijamo, zaradimo, naučimo... Nekad imam utisak da se ljudi koji odlučuju o nekim stvarima plaše svakoga ko je naučen i obučen. Za mene je Balkan beskrajno talentovano područje. Ukoliko se mladim ljudima ne bude dala šansa u umjetnosti, pa u svim drugim domenima življenja, doći ćemo u situaciju da ćemo lagano početi da izumiremo i to ne samo po tome što nećemo imati mlade naraštaje već i zbog toga što ćemo tek tada kaskati za svijetom.

Bonus video: