Gitare i mu*a, to je sve što ti treba, fudbal više nije narodna igra

Članovi kultnog oi sastava “Cockney Rejects” za “Vijesti” pričaju o 40 godina dugoj karijeri i neizostavnom fudbalu
0 komentar(a)
Cockney Rejects, Foto: Marko Ristić/Exit
Cockney Rejects, Foto: Marko Ristić/Exit
Ažurirano: 21.07.2018. 07:11h

Kultni britanski oi sastav “Cockney Rejects” u fazi je proslavljanja čak 40. rođendana, ali ne namjerava tu da stane. Pankeri koji su tu bili gotovo od početka priče o ovoj subkulturi i koji su prije svega obilježili 80-e svojim hitovima i poslije toliko godina staža djeluju inspirisano i puni energije.

“Rejectsi” su trenutno na turneji u okviru koje su nedavno svirali i na “Exit” festivalu, a pripremaju i novo izdanje.

“Četiri decenije je dosta vremena, ali čini mi se da je danas lakše, da su stvari postale bolje. Jer kad smo mi radili u Engleskoj 80-ih tu je bilo toliko raznih frakcija, subkultura, dosta se politika uplitala, bande i tad je bilo užasno zaista, odradili smo par turneja i prestali da sviramo. Ali stvari su se poboljšale. Sa bendom to nekako tako ide, počneš ne znajući uopšte što radiš, ali usput naučiš da sviraš bolje, da pišeš bolje, kako da se ponašaš na bini”, priča pjevač Džef Gegus za “Vijesti”.

Njegov brat Mik dodaje da ne sviraju koliko nekad, ali da i dalje vole to što rade i nastaviće dok god budu živi.

“Kad nisi zauzet, onda si zabrinut, dobro je što radimo. Mi smo u suštini srećni ljudi”, zaključuje on.

Frontmen je otkrio da bend ima u planu da objavi EP sa bar četiri nove pjesme naredne godine, a zatim krene na svjetsku turneju.

“Mnogi bendovi se prevare, nije bitno kojeg su žanra, da li je to Simple Minds ili neki old skul pank, ne shvataju da nikada neće ponovo uhvatiti tu atmosferu i energiju svojih prvih albuma. Mi to znamo i ne pokušavamo, već želimo da publici pružimo nešto novo. I mislim da to kad shvatiš, to te probudi. Mi sviramo pjesme koje smo napravili kad smo imali 18 godina, kad je policija pratila naše koncerte, kad smo upadali u tuče za navijačima, ali to se danas više ne dešava i nema mi poente da pjevam o nečemu što ne doživljavam”, priča Džef.

Na to basista Vins Riordan dobacuje da sada pjevaju “o baštovanstvu i takvim stvarima”, izazvavši smijeh prisutnih.

“Zanimljivo je, ali kad se popneš na binu osjećaš se kao pun samopouzdanja, koliko god da imaš godina stvarno osjećaš se kao da imaš 15, jer toliko si imao kad su te pjesme nastajale. Tako da se mi vratimo u dane naše mladosti. Znači u sedamdesete. Pa onda staramo sa svakom sljedećom pjesmom”, kroz smijeh dodaje frontmen i ističe da ih je podmladio novi bubnjar Džon.

Fudbal je uvijek bio bitna tema za “Rejectse”, a po završetku Svjetskog prvenstva pankeri kažu da su zadovoljni što je njihova reprezentacija pokazala, jer nisu ni toliko očekivali, ali vjeruju u pozitivnu budućnost za njihove igrače.

“Rejectsi” su veliki fanovi londonskog Vest Hema i njihova verzija navijačke pjesme “I’m Forever Blowing Bubbles” je svjetski hit. Ipak, smatraju da je novac ubio taj sport.

“Troši se mnogo para, to je kao 15. ili 16. najbogatiji klub na svijetu, ali ako pogledaš korijene fudbala moraš se zapitati: da li je to ono što smo htjeli? Da li smo htjeli da možemo da kažemo da je klub za koji navijamo jedan od najbogatijih na svijetu? Kad smo mi počeli da idemo na utakmice najveća ambicija fudbalera je bila da ‘popiju jedno’ u pabu, oni nisu bili drugačiji tada od nekog vodoinstalatera ili građevinca”, prisjeća se Džef.

Ističe da mu najviše smeta što se fudbaleri, poput Nejmarakoji je na taj način obilježio prošlo prvenstvo, previše foliraju i previjaju “čim ih neko takne, kao da ih je udario Majk Tajson”. Mik predlaže da se uvede pravilo da se takvi igrači odmah isključe iz igre.

“Fudbal više nije narodska igra. I karte su sve skuplje, okuplja se neka druga publika. Nekad si išao na fudbal, hot dog, pivo i cigare, a danas sjediš na tribinama i jedeš je*ene kokice”, ljutito će Džef.

Na pitanje da li je režim Margaret Tačer, koji se svojevremeno obrušio na fudbalske huligane u Britaniji, ubio fudbal pankeri iznenađujuće odgovaraju odrečno.

“Ne, Sky TV je ubio fudbal. I kriket i trke. Sve su preuzeli, a onda ako želiš to da gledaš moraš da platiš. Onda pogledaš Ameriku i vidiš tamo kakvo je stanje sa bejzbolom, košarkom, to je sve ucjenjivanje. Mislim da je sport globalno otišao dođavola zbog para”, ocjenjuje frontmen.

U njihovoj grupi jedino mladi bubnjar ne navija za Vest Hem. Mik u šali kaže da on jedini navija za mali tim — Lester Siti, koji je na nevjerovatan način potpuno neočekivano osvojio titulu prije dvije godine.

“Tako nešto se nikada neće više ponoviti”, zaključuju pankeri.

Ocjenjujući stanje pank scene globalno gotovo uglas članovi benda uzvikuju — pank je i dalje jak.

“Imamo bendove koji su nastali prije 30-40 godina kad je pank počeo i koji su i dalje relevantni, dakle nema stajanja. Ljudi se previše opterećuju žanrovima, za mene je sve to rokenrol, sve je to gitarska muzika. Gitare i mu*a, to je sve što ti je potrebno”, zaključuje Džef.

Ne pijemo prije nastupa

Rejectsi su bili vidno oduševljeni “Exit” festivalom i Petrovaradinskom tvrđavom. Pjevač Džef izrazio je žaljenje što nisu imali više vremena da prošetaju gradom.

“U Engleskoj imaš velike festivale kao što su “Glastonberi”, “Reding” i drugi, ali svi oni su u sred nekog praznog polja. Ovo je magično, ovo je nešto potpuno drugačije. Naravno mi smo vidjeli da se festival održava na tvrđavi, ali jedno je kad čuješ za to, a drugo kad to doživiš”, priča on. Ovo im nije prvi rodeo u Srbiji, publika ih dobro poznaje, kao i oni svoju publiku kojoj na bini, kako kažu, uvijek pruže sve od sebe.

“Na bini uvijek damo sve od sebe, možda smo dugo putovali, ali potpuno smo posvećeni koncertima, ne pijemo prije nastupa jer bilo da je ispred nas 30, 300 ili 300 hiljada ljudi to je naš posao, da pružimo tim ljudima svirku u kojoj će uživati. Ljudi su ovdje veoma slični nama jer su veoma strastveni i prošli su kroz slična sranja, okej mi nismo prošli kroz ratove, ali to je ta ulična priča i mislim da se odlično kapiramo”, smatra Mik.

Bonus video: