Hrvatski muzičar Goran Bare sa svojim bendom „Majke“ danas je, nakon sedam godina od izdavanja LP-a „Teške boje“, objavio novi studijski album do čijeg je naziva - „Nuspojave“, kako je objasnio za „Vijesti“ došao čitajući prospekte ljekova.
Roker se smatra jedinstvenom pojavom na regionalnoj sceni se osvrnuo i na brojne druge teme, od religijskih do političkih, a razgovor je počeo objašnjavajući u kojem pravcu je novi materijal poveo njega i „Majke“ i gdje će odvesti slušaoce.
„Poveo me je u vode u kojima sam već bio, odnosno to su stvari koje sam dosta ranije želio da radim, ali eto nisam imao sa kim i ispalo je da sam sada našao ekipu. To je album pod uticajem njemačke rok i elektronske muzike ‘70-ih“, pojašnjava kantautor i dodaje da mu je kao inspiracija poslužio i Igi Pop i njegov album „The Idiot“, Dejvid Bouvi „iz berlinske faze“, ali i andergraund rok ‘80-ih godina prošlog vijeka.
„To je ono što sam oduvjek želio da snimim, a nisam mogao da nađem ljude, ali danas tehnologija dozvoljava da neke stvari radim sam. Nekada je bilo puno drugačije, morao si imati muzičare, a tamo u Vinkovcima, odakle sam, to nikoga nije zanimalo, svi su drndali na gitarama i zvučali teško, pa sam i ja svoj izraz prilagodio tome“, kaže on i dodaje da ipak stoji iza tog rada.
„Prvi album benda ‘Majke’ po meni je veoma dobar, drugi isto, ali autorski, jer je produkcijski uništen. Treći je isto odličan, kao i četvrti, ali su na njemu momci malo skrenuli, vjerovatno jer se cijela ekipa promijenila, a i ja koji sam imao nekih svojih tragedija“, priča muzičar, osvrćući se na period kada mu je supruga preminula.
U međuvremenu, Bare je odlučio da napusti bend, pa je samostalno izdao album „Povrijedili smo jedno drugo“, a sada se kaže, vratio „Majkama“ kako ne bi izazivao konfuziju kod publike.
„Jednostavno ljudi nisu znali... Prvo ‘Majke’, pa Bare i ‘Plaćenici’, uglavnom ostavio sam ovoga puta to ‘Majke’, jer sam vidio posljednji put kada sam promovisao ‘Teške boje’, da čovjek trči i pita jesu li ‘Plaćenici’ unutra... Ljudi su bili zbunjeni“, pokušava da pojasni svoju odluku muzičar.
Kako kaže, novi materijal, koji je danas objavljen, potpuno je drugačiji od svega što je do sada radio.
„Ali opet je žestok i opet sam ostao svoj, ali nisam otišao u neke vode potpuno lude, nego jednostavno radim ono što mi se sviđa. Našao sam producenta koji i svira sa mnom, Marija Rašića, ja sam radio pjesme, on bi onda napravio aranžman“, nastavlja Bare, koji je ovoga puta spremio sedam pjesama, odnosno 46 minuta materijala.
„Gledam neke albume, na primjer Merijen Fejtful ima ‘Broken English’ sa osam pjesama i 30 minuta muzike. Ni ja ne moram da imam deset pjesama na albumu ili 100 minuta materijala – ljudi pretjeruju. Rokenrol nije takva muzika, to rade da bi zadovoljili svog izdavača, rokaju 16 pjesama, pa dok dođeš do posljednje zaboraviš prvu“, navodi kantautor koji smatra da nakon 40 minuta rok muzike „uho više ne prima“.
„To su govorili i momci iz ‘Jesus and Mary Chaina“, međutim tržište je takvo, ljudi traže da im sviraš po dva sata, ali dobro... ja živim od toga, neke stvari moraš prilagoditi, ali to je pretjerivanje“, smatra on.
Na pitanje zato album nosi naziv ‘Nuspojave’ iako ni jedna pjesma nema taj naziv, karakteristično za njega, muzičar poznat i po dugogodišnjim problemima sa drogom, odgovara uz osmijeh potpuno iskreno.
„Kako svakih sedam dana idem na terapiju kod svog doktora, malo sam čitao o tim ljekovima i vidio te nuspojave, pa sam to uporedio album sa nekom vrstom lijeka, a opet pjesme su nuspojava svijeta u kojem živimo, odnosno opisuju nuspojave svega ovoga... američke dominacije, njihovog divljanja po svijetu, islamskog radikalizma“, pojašnjava Bare,
On na „Nuspojavama“ potpisuje sve osim jedne numere. Ipak, to ga ne sprečava da među njima ima favorite, ali i različita očekivanja.
„Ovdje mogu da izdvajam, recimo prva pjesma na albumu ‘Ljubav krvari’ koja traje nekih devet minuta je odlična pjesma i briga me koliko traje, ja sam odlučio da će biti singl. Ko hoće neka je pušta, ko neće – ne mora. Ona je izvrsna i nosi, nije dosadna i tih devet prođe kao jedan minut. To nije samo moj stav, već i svih koji su je čuli“, rekao je on, dodajući da ju je snimao u studiju sa „momcima koji su radili i za ‘Laibach’”.
Jedina numera koju hrvatski muzičar ne potpisuje kao autor je „I dok pleše sama s kišom“, nekoliko godina ranije objavljena na albumu Lidije Bajuk koja ju je i napisala.
„Snimili smo je 2003. a onda sam je pitao, jer je zaista prelijepa pjesma, a tekst je poezija, da je objavim na mom albumu ‘Srce’, koji nije prošao zapaženo, jer nisam najbolje numere odabrao za singlove, mada neki ljudi govore da je to neotkiveno blago, ali tako je – kako je“, priča muzičar.
„Ta pjesma mi je ostala, jer nisam bio zadovoljan načinom na koji sam je snimio, bila je previše soul i američki, te tupave gitare...“, dodaje on, a zatim temu prebacuje na bend „Majke“ i objašnjava kako je došlo do nesporazuma sa nekadašnjom postavom.
„S njima sam raskrstio još ‘90-ih, međutim bubnjar me je kasnije navukao, navaljivao je, doveo je tu dečurliju od 20-ak godina za nastupe pred 15 hiljada ljudi. To ih je to puklo, mislili su ‘U, je*o te, koji smo mi kraljevi’, ja sam tada bio i zavistan, pa doživio i tu tragediju, bio je rat...”, prisjeća se on.
Iako je ova saradnja na kraju iznjedrila hvaljeni i nagrađivani album “Teške boje”, sa kojeg je istoimeni singl postao veliki regionalni hit, Bare navodi da nije veliki zaljubljenik u „to što je tada radio“.
„Te pjesme koje sam snimio su bile hitovi, a ovo što su klinci napravili, može se reći da je bilo simpatično. Ne želim da se foliram, samo iskazujem svoje mišljenje. Možda sam arogantan, možda pregoističan, ali samo govorim kako mislim“, poručuje on.
Uprkos tome što sve više muzičara sa prostora ex-YU izbjegava snimanje albuma koje, kako kažu, više niko ne kupuje, Bare nije sklon praćenju takvih trendova.
„To me se ne tiče. Ja moram da imam CD u rukama. Ovaj posljednji singl ‘Osvijesti me’ koji sam ovdje preradio u drugačiji aranžman, snimio sam samo da bih vidio kako mi bend funkcioniše i jer su mi izdavači tražili, ali to je već toliko puta viđeno, te gitare, taj američki rok tupavi i onda je sam počeo da osjećam nezadovoljstvo“, nastavlja razgovor u svom pravcu Bare.
„Zato me toliko i nije bilo. Te gadže smo imali da bi klinci preživjeli. Onda sam slušao albume koje je radio Mario Rašić, bilo je tu džeza, narodne muzike, popa, roka, ali ima neka linija kod njega zbog koje se vidi da je iz Bosne i to je izvrsno, i baš zbog toga sam htio da radim s njim, jer mi je dosadilo to blebetanje, muzika iz ‘60-ih i ‘70ih.. Mada je i ovo sad što sam snimio iz tog perioda, ali andergraund“, konstatuje on.
Pričajući o stilu koji ga je inspirisao, elektronskom andergraund zvuku, poznatom kao krautrok, podsjeća da je nastao u Njemačkoj, a da su ga nakon ere pank roka “pokrali svi živi”, poput britanskih legendi „Depeche Mode“.
„Veliki sam ljubitelj andergraund muzike i rok se sada vraća tamo, jer su popularni Bijonse i totalne nebuloze zbog kojih ja ne mogu ni da slušam radio“, navodi on u svom stilu on, a zatim odgovara i na pitanje gdje će koncertno promovišati album i da li je Crna Gora na listi destinacija.
„Svi koji se slože sa našim uslovima mogu da nas očekuju. Nadam se da će ljudi shvatiti da se zaista radi o vrijednom djelu, koje će uživo biti još bolje. Već 14. imamo koncert u Makedoniji, a, naravno da se nadam nastupu kod vas. Ako sam išao u Švedsku, zašto ne i u Crnu Goru koja mi je bliža po svemu“, odgovara on.
Bare je u Crnoj Gori imao svega dva nastupa, od kojih je prvi 2012. ostao zapamćen po tome što je umjesto najavljenog nastupa na nikšićkom Lake festu, svirao u kotorskoj diskoteci Maximus.
„Kako nikada nisam ranije nastupao u Crnoj Gori, tada sam i ja bio zbunjen - trebalo je da nastupamo na festivalu, a neki potpuno promašeni promoter nas je poveo u diskoteku... Malo sam se pogubio, ali dobro se na kraju završilo i ja sam se na kraju putem Facebooka i izvinio“, rekao je hrvatski roker.
Bare, koji se obožavateljima na Lake festu odužio 2016. i od tada nije zalazio u ove krajeve, objašnjava da je jedino što ga interesuje u cijelom procesu organizacije koncerata da svira i kroz tekstove pokaže ljudima u kakvom groznom dobu živimo.
“Novi album je zaista mračan album, ali takvo je i vrijeme, kad Amerikanci od rata prave biznis, to je sad priča o beskonačnom ratu... ne znam ni koliko su već u Avganistanu i Iraku. Žao mi je tih naroda koji pate pod američkim majmunima, ali šta će čovjek... Mogu samo kroz pjesme da ukažem kako se sve vrijednosti gube“, poručuje on i svoje viđenje globalne politike opisuje ovako:
„Žao mi je što nema balansa, boje se Rusije, ali ona nije ono što je nekad bila. Grozota je, užas šta rade po svijetu i gadi mi se na pomisao na Sjedinjene Američke Države, otvoreno to kažem i baš me briga“.
Bliži mu je sevdah od “neke tamburice”
Tokom razgovora o “Nuspojavama”, Goran Bare bio je raspoložen i da podijeli svoje znje i miljenje o religiji, ali i muzičkom ukusu.
„Veoma volim muziku sufizma, islamske sekte koja je dugo bila zabranjena zato ti ljudi žive pravi islam, puštaju i nevjernike i žene u džamije, a najbolje kod njih je to uvijek pjevaju, radosni su i slave život. Međutim, problem je bio što je jedan od osnivača te sekte bio pjesnik (Dželaludin Muhamed) Runi, koji je u svojim pjesmama veličao i ljubav prema bogu, ali i onu opštu, prema ljudima, a bio je homoseksualac, pa je se to naravno nije dobalo islamskim fundamentalistim“, priča Bare, koji preporučuje i slušanje muzike derviša koja je “fantazija”.
„Slušao sam i korzikanske crkvene pjesme, to me je isto razvalilo, ali i bosanski sevdah, jer ja sam rođen na tromeđi Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, pa mi je zbog toga puno bliži sevdah nego neke tamburice“, objašnjava on.
Bonus video:
