Hrvatski pjevač Petar Grašo, nakon desetogodišnjeg diskografskog posta pjesmom “Uvijek isti” vratio se na muzičku scenu.
Povratnički singl će predstaviti na Splitskom festivalu, gdje je pobijedio tri puta. Kada je najavio pjevačku pauzu, niko od njegovih fanova se nije nadao da će ona ovoliko potrajati, a o tome šta je radio u međuvremenu Grašo je pričao za "Vijesti".
Zašto je publika ovoliko čekala na vaš povratak?
Ja sam kao i publika čekao svoj povratak (smijeh). Šalim se naravno, iako ima malo istine u tome. Počeo sam se baviti muzikom 95. i kod mene se ekstremno brzo dogodio uspjeh na koji nisam bio totalno spreman. Nije to išlo nekim "prirodnim" putem kakvi počeci već znaju biti. Ušao sam u mašinu preko noći kao devetnaestogodišnjak i praktično do 2006. odrađivao više od stotinu koncerata godišnje. Tada sam najavio diskografsko povlačenje na koju godinu. U međuvremenu sam radio sa Tončijem Huljićem i Goranom Bregovićem na Huljićevom projektu "Madre badessa", putovao i živio sve one trenutke koje sam propustio bivajući po avionima, hotelima, dvoranama.
Hoće li biti i novog albuma?
Apsolutno, pjesme se rade i sve ide svojim putem. Okružen sam izvrsnim muzičarima i producentima tako da mislim da ćemo imati lijepi mediteranski album.
Mnoge vaše kolege sa dugom karijerom i mnoštvom hitova izbjegavaju takmičenja, jer smatraju da su oni primjereniji početnicima, a vi ćete sa numerom “Uvijek isti” učestvovati na Splitskom festivalu i važite za jednog od favorita. Kako danas gledate na festivale i uopšte muzička takmičenja?
Od festivala sam se oprostio 2003, dakle sa 27 godina, kada sam treći put pobijedio u Splitu. Nije mi više bilo smisla takmičiti se i pjesme su se pjevale same od sebe. Tih godina na Splitskom festivalu su se takmičili Oliver, Gibonni, Meri Cetinić i druga velika imena i bili su to zlatni dani. Danas je puno festivala nestalo, no Split je zadržao dobar status i iz njega se svake godine iznjedri nekoliko lijepih pjesama. Ove godine je mene i Huljića uhvatila nostalgija dok smo slušali moju pjesmu i u takvim trenucima čovjek reaguje kako možda ne bi u drugim okolnostima. Huljić mi je rekao, “tvoj glas i ova pjesma je nešto što festival nije dugo imao, ajde da ove godine učestvujemo”. Pristao sam "na prepad" i nije mi žao, naprotiv. Nakon ovog, opet će biti pauza što se festivala tiče. Nastup u Splitu doživljavam kao lijepi izlet u prošlost.
Pošto ste perfekcionista, koliko vam obično treba da kažete "e singl je sad gotov" i pustite ga u etar?
Ponekad mi treba puno slušanja i mijenjanja, nekad malo manje. To se ne može definisati. Radim na pjesmi onoliko koliko treba, dok se ne dogodi ta čarolija kada kažeš “to je to”. Nije presudno da li se taj tren pjesma ljudima oko mene sviđa ili ne. Ja moram biti zadovoljan i tad sam miran.
Jeste li kao što u novoj pjesmi kažete "uvijek isti" i koliko ste se promijenili od početka karijere?
To morate pitati ljude oko mene. Sve nas vrijeme oblikuje i mijenja. Ostao sam isti što se tiče prijatelja, i mojih afiniteta prema životu i muzici. Malo sam oprezniji u nekim stvarima, ali vjerujem u ljude kojima sam okružen i njima sam bezuslovno predan. Raduje me moja porodica, prijatelji koje imam, ribolov i sve što sam volio od djetinjstva.
Posljednjih godina radili ste sa Tončijem i njegovim bendom Madre Badessa. Koliko vas je to odvuklo od autorskog rada?
To je bio veoma lijep period u kojem sam bio pjevač na Tončijevom prvom albumu. Naravno da sam morao biti mnogo manje u svom autorskom filmu, ali to me nije ni najmanje opterećivalo. Proces stvaranja tog albuma sa Bregom i Tončijem bio je za mene i zabavno i korisno iskustvo.
Iako niste radili za sebe, posljednjih godina pisali ste pjesme za vašu djevojku Danijelu Martinović. Znači li to da vam je bitnija autorska karijera od pjevačke?
Volim pisati pjesme, a volim ih i pjevati i ne mogu reći što mi je od toga važnije. Sve je to dio mog generalnog afiniteta i ljubavi prema muzici. Ne radim za sve koji me pitaju, nego samo za ljude za koje mislim da će me povući da budem kreativan.
Držite restoran u Splitu. Kakvo reaguju gosti kad saznaju da je gazda restorana u kojem sjede Petar Grašo?
Moja porodica i ja držimo taj restoran već 22 godine, i to mi je drugi dom. Ima pogled na cijeli grad, tako da su večeri provedene tamo lijek za moju dušu. Imam sto gdje nisam baš na udaru pogleda, ali se rado javim ljudima koji me vide i onima koji se požele slikat ispunim želju uvijek. Volim ljude i ne bježim od njih.
Galerija
Bonus video:
