Živa legenda, jedini preživjeli član jednog od najuticajnijih bendova svih vremena, čovjek koji je sa svojom Ramones braćom obilježio neke od najsjajnijih stranica američke rokenrol istorije Marki Ramoun premijerno će izaći pred crnogorsku publiku u nedjelju, 22. juna posljednje večeri nikšićkog Lake festa.
Sa svojim bendom Blitzkrieg poznati bubnjar već godinama održava živim nasljedstvo legendarne njujorške pank škole, svirajući širom svijeta klasike poput “I Wanna Be Sedated”, “Rock'n'Roll High School”, “Sheena Is A Punk Rocker” i mnoge druge.
Član “Kuće slavnih” i ovogodišnji dobitnik Gremi nagrade za životno dostignuće u razgovoru za “Vijesti” pričao je o svom dolasku u Crnu Goru i bendu sa kojim svira, ali se prisjetio vremena dok je još bio član besmrtnih Ramonesa.
Kakva su očekivanja pred nastup na Lake festu?
"Ovo će biti naša prva svirka u Crnoj Gori. Drago mi je što ćemo se predstaviti uživo tamo, odsviraćemo 32 pjesme Ramonesa i nadam se da će publika uživati kao i ja".
Kako ste došli na ideju da oformite Blitzkrieg?
"Imao sam razne svoje projekte, ali su mi na koncertima ljudi stalno tražili da izvodimo pjesme Ramonesa. Takođe, mnogi su mi se obraćali i putem mejla i pričali kako nikada nisu imali priliku da čuju Ramonese uživo, tako da će sada sa ovim projektom možda moći da zamisle kako je to izgledalo.
Na osnovu čega birate koje ćete pjesme svirati - da li su u pitanju striktno najveći hitovi Ramonesa ili Vaši lični favoriti?
Da, sviramo sve hitove sa svih albuma, ono što ljudi najviše žele da čuju. Naravno, ne možemo ih odsvirati baš sve, jer ih je previše."
Da li pratite moderni pank i šta mislite o njemu?
"Sviđaju mi se neki bendovi kao što su Gallos, Ulseless ID, Riverboat Gamblers... Postoji cijela nova generacija novih pank bendova koji su veoma interesantni. Opet, 90-ih to su bili Green Day, Offspring, Rancid.... Sve ih volim."
Vaše prve svirke u kultnom klubu CBGB danas su značajni trenuci u pank i rokenrol istoriji. Kako se osjećate danas kada se prisjetite svojih početaka?
"Bilo je teško. Bio je to prilično mali prostor. Ali danas kada pogledam iza sebe nevjerovatno mi je da je cijela generacija bendova kao što su Ramones, Richard Hell, Blondie, Talking Heads svirala zajedno.
Svi smo bili tu zajedno i nismo ni pomislili da je to početak nečeg novog. Tek poslije mnogo godina moglo se vidjeti da je tu zapravo bila baza za jednu ogromnu i opasnu scenu."
Tenzije između Džonija i Džoija su obilježile veći dio karijere Ramonesa, a bilo je i drugih neslaganja između članova. Šta je održavalo bend u životu, šta Vas je tjeralo da gurate naprijed?
"Svirke. Između sebe smo bili naoštreni, ali bi sve ostavili po strani kada se popnemo na binu. Voljeli smo da sviramo i to nam je bilo najbitnije, ako ni zbog čega drugog makar zbog naših fanova."
Neki mediji su Ramonese proglašavali najuticajnijim bendom ikada, čak prije nego Rolling Stonese ili Beatlese koji obično zaposjedaju vrhove ovakvih lista. Šta mislite o tome, koliko vam ovakva priznanja znače?
"Mislim da niko ne može pobjediti Beatlese. Oni su najbolji. Mi smo uradili to što jesmo i na kraju su ljudi shvatili da smo jedinstveni i iskreni. Drago mi je kada se to prepozna, draga su mi i priznanja: Gremi, Kuća slavnih, MTV nagrade...
I ponosan sam što gdje god na svijetu da odem sa Blitzkriegom vidim ozarena, nasmijana lica fanova Ramonesa."
Šta se dešava sa dokumentarcem “The Job That Ate My Brain - the Marky Ramone Story” i knjigom koju pišete?
"Konačno ću objaviti knjigu, u njoj se ne radi o Ramonesima nego o mojoj karijeri, od ranih dana sa grupom Dust, pa sve do danas. Biće objavljena naredne godine i to će biti jedina knjiga ikada objavljena koju je napisao neko od članova Ramonesa."
Galerija
Bonus video:
