Martinović za "Vijesti": Bez koncertne prakse muzičko obrazovanje je nepotpuno - Vijesti.me
PIJANISTA VEČERAS U KOLAŠINU

Martinović za "Vijesti": Bez koncertne prakse muzičko obrazovanje je nepotpuno

Bojan je obrazovanje sticao u Kotoru, na cetinjskoj akademiji, a usavršavao se na državnom Konzervatorijumu u Beču

Na nama je ogromna odgovornost da očuvamo naš muzički jezik: Martinović -
Na nama je ogromna odgovornost da očuvamo naš muzički jezik: Martinović - (Foto: Duško Miljanić)

Crnogorski pijanista Bojan Martinović u svojoj dugogodišnjoj karijeri imao je priliku da nastupa u gotovo svim najprestižnijim dvoranama bivše Jugoslavije, kao i na brojnim festivalima u Italiji, Engleskoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Francuskoj, Belgiji, Rusiji, SAD-u, Holandiji, Španiji, Portugalu, Jermeniji, Libanu, no večeras će se prvi put predstaviti publici u Kolašinu i to resitalom u koncertnoj sali Muzičke škole. Ovim koncertom započeće jesenju sezonu koju će nastaviti brojnim koncertima po svijetu- 18. oktobra nastupiće u Poljskoj, zatim serijom resitala koji su zakazani u periodu od 24. oktobra do 14. novembra u Kini, 16. novembra očekuje ga koncert u Švajcarskoj i 20. novembra u Zagrebu.

Bojan je obrazovanje sticao u Kotoru, na cetinjskoj akademiji, a usavršavao se na državnom Konzervatorijumu u Beču. Pohađao je kurseve kod istaknutih pedagoga: Vladimira Ovčinjikova, Kristof Bernera, Noela Floresa i Gyrgy Nadora. Intenzivno i sa velikim uspjehom nastupa u okviru raznih kamernih ansambala i sarađuje sa brojnim domaćim i stranim umjetnicima, a nastupao je i kao solista sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom, Banjalučkom filharmonijom i Kameratom akademikom. Osnivač je klavirskog trija Tritonus.

Seriju koncerata otvaraš nastupom u Kolašinu. Koliko će se on razlikovati od onih koji su zakazani u Poljskoj, Kini, Hrvatskoj?

Kako ste i rekli, ovim koncertom otvoriću jesenju sezonu, ili bolje reći nastaviti jednu dobru sezonu. Poslije Amerike, Srbije, Rumunije, Švedske, a prije Kine, Poljske, Švajcarske i Hrvatske nastupiću na sjeveru Crne Gore. Ovi koncerti ni po čemu se neće razlikovati u odnosu na pomenute koncerte van Crne Gore. Često puta bude čak izazovnije nastupiti pred domaćom publikom. Posebno se radujem koncertu u Kolašinu. Biće to moj prvi koncert tamo i nastup pred sjajnim kolegam iz Muzičke škole.

Koliko je bitno da se i sjever Crne Gore aktivira kroz kulturna dešavanja i da ima više sličnih događaja i manifestacija?

Posebo je važno. I zbog kreiranja jedinstvenog kulurnog prostora, ali i zbog muzičkog podmlatka sa sjevera koji iz godine u godinu pokazuje sve bolje rezultate i na domaćem i međunarodnom planu. Bez koncertne prakse muzičko obrazovanje je nepotpuno. Na sjeveru postoji nekoliko cenatra u kojima je moguća produkcija klasične muzike, ali generalno dobri preduslovi za razvoj kulturnog turizma, koji podrazumijeva između ostalog i organizovanje akreditovanih ljetnjih akademija, festivala koji će okupiti najznačajnije umejtnike i dr.

Na svom repertoaru imaš preko 30 programa solističke, kamerne i orkestarske muzike. Da li si za novu seriju koncerata posebno spremao program ili si izdvoji od repertoara koji je već pripremljen?

Volim izazove i volim osvajanje nove muzike, a na svakom od koncerata dodam nešto novo. Primjera radi, ove godine sam odsvirao devet različitih programa. Ipak, izdvojio bih Mefisto projekat sa muzikom Perunovića, Skrjabina, Lista i Ligetijasa kojim ću se predstaviti u Poljskoj i Švajcarskoj, ali i projekat sa mojim kolegom Vujadinom Krivokapićem, a koji uključuje djela Šumana i Ravela.

Kad biraš kompozicija za koncert, koliko ti je bitno da su one poznate publici, ili radije izvodiš djela koja pijanisti ne biraju toliko često?

Mislim da je najbolja mjera nešto između. Publika po pravilu voli poznata djela i ne treba bježati od toga da se dio programa i koncipira na takav način. Uostalom, politiku programa vode često i urednici koncertnih sezona/festivala pa nekad niste ni u prilici da birate. Trudim se da svaki resital bude jasno koncipiran, te da koncert ne liči na skup kompozicija koje skupa ne dišu. Jako je važno da program koji nudite ima svoju dinamiku i dramaturški plan. I najmanje obrazovana publika to primijeti. Volim tematske koncerte i projekte, pa se rado odazovem kad god dobijem takvu priliku.

Nažalost, na ovim prostorima muziku i dalje doživljavamo kao vrstu zabave. Koliko je teško jednom umjetniku da se nakon sati i sati vježbanja, odricanja, pokaže publici, tačnije da dobije priliku da održi koncert u svojoj zemlji, ali i da se uz podršku kulturnih institucija predstavi i van granica Crne Gore?

Prije svega, generalno je dug put muzičkog obrazovanja, a još duži onaj kojim ide koncertni izvođač pijanista, od momenta kad počne sa časovima klavira do onog momenta kad odsvira svoj prvi ozbiljan resital. I tim putem nastavi… Vrijeme danas i vrijeme prije 30 godina, kada sam ja počinjao, ni po čemu ne može da se poredi. U Crnoj Gori djeluje sve više mladih stvaraoca i sada već možemo govoriti o nekoj sceni. U ovom momentu paralelno djeluju dvije scene, generacija kojoj ja pripadam i mlađa generacija, kojoj pripadaju studenti i đaci nižih i srednjih škola, dok sama scena nikad nije bila dinamičnija i raznovrsnija. S druge strane predstavljanje van zemlje nikad nije bilo jednostavnije u logističkom smislu. 

Crna Gora je otvorenija i sada već prepoznata kao mjesto sa koga dolaze dobre stvari. Ima nekoliko konkursa Ministarstva kulture koji podržavaju takve projekte, međutim, mislim da treba dodatno raditi na kvalitetu tih projekata i programa sa kojim želimo da se predstavimo van zemlje. Nedostaje možda malo više lucidnosti i kod nas samih umjetnika prilikom prijavljivanja takvih programa.

Ne može biti uspješan muzičar ako nije proveo sate vježbajući. Koliko ti je danas potrebno vremena da pripremiš koncert i ima li neki profesor sa kojim se konsultuješ i od kojeg tražiš savjete?

Volim da kažem da sam se za ove programe koje sada izvodim spremao cijeli život. Za mnom su sati i sati vježbanja i razmišljanja o muzici. To što danas jako brzo spremim jedan zahtjevan program i što mogu da odgovorim na gotovo sve vrste stilskih i žanrovskih zahtjeva je plod mog dugogodišnjeg rada. Za ovaj posao je potrebna kontinuirana forma, bez prekida, pa to dodatno i učvršćuje moj stav da se za svaki nastup pripremamo cijeli život.

Odavno je klasična muzika doživjela krizu. Koliko je teško naći djela napisana u 20. i 21. vijeku, a koja mogu biti zanimljiva tebi kao izvođaču, ali i publici?

Muzika dvadesetog vijeka je već odavno klasika i često izvodim muziku koju su pisali velikani prošlog vijeka. To je ipak razdoblje od stotinu godina, pa je i izbor dosta raznolik. Mene, ipak, interesuje đe ide muzika 21. vijeka. Nije muzika dublje pogođena od drugih umjetnosti, ali je od samog starta postavljena na strožim principima, pa se iz tog razloga i mi sami ponekad teže privikavamo na novonastale okolnosti, žanrove, stilove… Muzika je davno prestala biti samo muzika, a upravo freški programi koji po pravilu moraju uključiti i nešto novo, šire vidike svima nama. I izvođačima i publici…

Nedavno si imao priliku da izvedeš djelo crnogorskog kompozitora Aleksandra Perunovića. Koliko je bitno da se scena i na taj način razvija i da imamo više crnogorskih kompozitora koji će ostaviti nešto iza sebe?

Na nama je ogromna odgovornost da očuvamo naš muzički jezik. Mislim da djelovanje na polju afirmacije i predstavljanje crnogorskog muzičkog identiteta nije nikad bilo organizovanije i šire postavljeno. Bez takvog djelovanja ne možete računati na očuvanje identiteta već samo asimilaciju. Primijetiću da od Bora Tamindžića do danas postoji ogromna praznina. Pojavom generacije kompozitora kojoj pripadaju Aleksandar Perunović i Nina Perović možemo govoriti o visokim dometima. Njihova muzika živi i svira se van Crne Gore, a mi se kao izvođači još više moramo potruditi da ta muzika nađe što brži put do svjetskih dvorana. Ove godine imao sam veliku čast i jako složen zadatak da ozvučim sonatu Aleksandra Perunovića. Djelo je postalo dio mog standardnog repertoara i naišlo je na sjajan prijem kod publike. I na kraju, sviram ga i dalje sa ogromnim žarom

Imao si priliku da nastupaš u mnogim zemljama. Međutim, mnoge tvoje kolege su morale da napuste Crnu Goru i danas su uspješni solisti. Može li se živjeti u Crnoj Gori i uspješno graditi karijera ne samo na ovim prostorima, već i šire?

Može. Ima više sjajnih primjera.

Dekan si Muzičke akademije na Cetinju. Razbijaju li studenti čuvenu predrasudu da su “Crnogorci netalentovani za muziku”?

Ja sam to čuo samo u Crnoj Gori i to od Crnogoraca. Moramo više vjerovati u svoj potencijal i biti vredniji. Sve ostalo imamo.

Dosta nastupaš i sa kolegama - violinistima Miranom Begićem i Vujadinom Krivokapićem. U kojoj formaciji je tebi klavir najdraži?

Upravo u toj formaciji osjećam se najprirodnije kad je zajedničko muziciranje u pitanju. Odsvirao sam mnoga značajnih djela za ovaj sastav, a neka ću tek da osvojim. Jedino violina svojim koloritom i virtuozitetom može da prati klavir. To je i logično jer repertoar za ova dva instrumenta čini bar pedeset odsto najznačajnije literature uopšte.

Talenat se brusi nastupima na renomiranim festivalima sa renomiranim umjetnicima

Dosta tvojih kolega ima svoj Youtube kanal i to što radi objavljuje na Internetu. Koliko je bitan i taj vid marketinga i eksponiranja, kako bi prezentovao svoj talenat širom svijeta?

Marketing je jako važan, ali nije presudan. Youtube je mjesto na kom možete besplatno da se reklamirate, ali i mjesto od kog ne možete da se odbranite. Otvoren je ogroman prostor u kome svako dobija šansu, ali je vrlo često i upitan kvaliteta tih predstavljanja. Prestiž je i dalje nastupiti na renomiranim festivalima sa renomiranim umjetnicima, nastup sa svjetskim orkestrima. Tu se brusi talenat.