Muzički festivali pokazuju da smo živi

Muzičar, reditelj, scenarista i glumac za “Play” je pričao o posljednjem albumu “4 prsta”, odnosu prema muzici i kinematografiji, ali i trenutnoj društveno-političkoj situaciji
1438 pregleda 1 komentar(a)
Sa nastupa na "Lake festu", Foto: Luka Zeković
Sa nastupa na "Lake festu", Foto: Luka Zeković

Crnogorska publika nedavno je, u okviru “Lake festa” na Krupcu, imala priliku da po drugi put čuje Nikolu Pejakovića Kolju, muzičara, reditelja, scenaristu i glumca, koji je ovom prilikom promovisao album iz 2018. godine „4 prsta“, ali i podsjetio na stare pjesme „Da li venem ili zrim“, „Maršala Birjuzova 8“, „Volela sam Rajka“, „Užički heroin“...

Tokom boravka u Nikšiću, čuveni svjestrani umjetnik iz Banja Luke, razgovarao je za “Play” o svojim budućim kinematografskim projektima, pogledima na trenutnu društveno-političku situaciju u Crnoj Gori i regionu, ali i o muzici i posljednjem albumu.

„Taj album je izdat prošle godine i mi, u stvari kada smo počeli da sviramo koncerte, nismo pravili klasičnu promociju albuma. Ne sviramo sve pjesme sa albuma, jer ih ima puno i koncept albuma je takav da neke pjesme nisu tako jednostavne za izvođenje, ima i nekih klasičnih kompozicija“, ispričao je Kolja.

„Tako smo napravili jedan set od sat i po, sa pjesmama sa svih albuma, pa i sa posljednjeg“, dodao je on.

Kolji je ovo bilo drugo gostovanje u Nikšiću, s obzirom na to da je 2015. na istom festivalu nastupao sa svojim bendom Grobovlasnici, pa je podijelio ranije, ali i trenutne utiske.

“Prošli put je bila neka strašna kiša, ali svirali smo. Bilo je uzbudljivo”, počeo je on, a zatim napravio pauzu, odajući utisak da u glavi premjerava težinu riječi.

“Reći ću to ovako: sama činjenica da sam opet došao i da smo došli, to znači da volimo Nikšić i Crnu Goru. Ali šta ja mislim o Nikšiću i Crnoj Gori... i o životu, mislim da nije najbolje da kažem, bolje je da ne govorim o tome”, iskreno je kazao Pejaković.

“Zapravo, mislim da smo mi svi u ovom balkanskom grotlu u jednom teškom problemu, tako da svaki grad koji posjetim ima neki problem koji je u stvari zajednički problem. U tom smislu Nikšić, kao jedan stari grad nažalost trpi istu sudbinu i iste probleme kao i ostali”, nastavio je on.

“To je taj nesređeni sistem, političke tenzije, narod duhovno pogubljen, politički pogubljen i jednostavno je tužno to posmatrati”, zaključio je Kolja.

Na pitanje da li se kao nekada, može muzičkim festivalima uticati na politička dešavanja i težiti promjenama, muzičar, reditelj i glumac kaže da se ne slaže sa tom konstatacijom.

“Ne dijelim vaše mišljenje da su ikada muzički festivali mogli da utiču na političke prilike ili mogli nešto da mijenjaju, ali razumijem na šta mislite. To je više pokazivanje da smo živi, pokušaj da se bude normalan, pokušaj da se bude kreativan i produktivan, pokušaj da se živi život iako je ovakav kakav jeste”, objašnjava umjetnik.

“Jednostavno neka vrsta nepristajanja na... Ma mi smo već pristali na kompromise, nego više nepristajanje na životarenje. I zato šta god da se dešava treba pozdraviti i podržati, bez obzira na to ko radi, gdje radi i šta radi”, smatra Pejaković, koji je prije par mjeseci proglašen i za najboljeg glumca na “SEEFF-u”, odnosno na “South East European Film Festivalu” u Berlinu.

“Uz dužno poštovanje tom žiriju koji je dodijelio meni nagradu, to je mali festival u Berlinu, istočnoevropskog filma, u tom smislu kada se kaže Berlin, ljudi obično misle na onaj Berlinski festival”, uz osmijeh odgovara Kolja, a zatim otkriva da li su mu draže nagrade stručnih žirija ili kada na koncertima ispred sebe vidi fanove kako uglas pjevaju njegove pjesme.

“Naravno da mi je draže da sviram pred publikom, i inače da sviram mi je draže. Najdraže od svih poslova kojima se pomalo bavim”, odgovara reditelj, glumac i muzičar.

Upitan da li se onda može reći da rad na muzici zapostavlja zbog rada na filmu, kaže da nije sve tako crno-bijelo.

“Ne, ja radim paralelno. Naravno da ne mogu uvijek da stignem sve i teško je raditi više stvari istovremeno. Obično to onda ne valja i ne ispadne dobro kada čovjek radi više stvari u isto vrijeme, ali ja jednostavno moram”, priznaje on.

“Evo sada sam u situaciji da neke stvari moram da vodim paralelno i nemam kud. Pokušavam da to ne izgleda kao da sam nešto zapostavio, već koliko god mogu tjeram te stvari paralelno”, odgovara Kolja.

Kada su u pitanju dalji planovi na kinematografskom planu, muzičar, reditelj, scenarista i glumac otkriva da ljubitelji kriminalističke serije “Meso”, koja se 2017. prikazivala na RTRS-u i RTS-u, a za koju je on napisao scenario, mogu brzo očekivati nastavak.

“Ima stvari, dobijam neke uloge, pomalo me zovu... Imamo tu našu malu ‘Bosonogu’ produkciju iz Banja Luke, radili smo seriju ‘Meso’, sad slijedi jedan nastavak, da tako kažem drugi dio triologije koji se zove ‘Kost’... To smo snimili i biće na RTS-u i ima tih projekata koji su stalno u toku. Jednostavno taj posao je... još uvijek sam unutra i uvijek se dešava nešto”, istakao je Nikola Pejaković Kolja.

Nada se nastavku saradnje sa crnogorskim umjetnicima

Nikola Pejaković najpoznatiji je široj publici kao glumac, jer se često može vidjeti u filmovima i serijama svih ex-Yu republika. Tako je crnogorska publika mogla da ga vidi i u “The Books of Knjige: Slučajevi pravde” kao Labradora, a kako kaže uvijek je raspoložen za nove saradnje sa crnogorskim kolegama.

“Ja se nadam da će biti još saradnji. Uživao sam radeći sa ‘buksovcima’. Bio sam srećan kada su me pozvali... Ovo jeste jedan kulturni prostor koji je to i ranije bio, naravno da ne govorim ni o kakvom bratstvu i jedinstvu, već nečemu potpuno drugačijem. Govorim o saradnji umjetnika na jednom normalnom, logičnom i esnafskom poslovnom nivou. Jedva čekam da nešto novo bude i sigurno ću biti tu i spreman da sarađujem”, obećao je on.

Nedavno shvatio ozbiljnost stihova Jovana Jovanovića Zmaja

Za potrebe četiri pjesme sa albuma “4 prsta”, i to: “Ala je lep ovaj svet”, “Oj, dudedu”, “Kad sam na svet ovaj pao” i “Sad je već velika”, Kolja je koristio stihove srpskog pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja, pa je za “Vijesti” otkrio kako je došlo do te ideje.

“Moj sin je čitao te slikovnice i onda sam ja uzeo i shvatio da sam preskočio, odnosno kada sam čitao ranije da nisam shvatio ozbiljnost tih slikovnica na pravi način”, ispričao je glumac, režiser i muzičar.

“I sada kada su one zajedno sa muzikom, kada sam ih čuo, dobile su jedno potpuno novo značenje. To je rezultat sticaja okolnosti”, dodao je on.

Bonus video: