Niko ne želi da provodi život u stanju stresa - Vijesti.me
OLIVER NEKTARIJEVIĆ ZA "VIJESTI"

Niko ne želi da provodi život u stanju stresa

Frontmen grupe Kanda, Kodža i Nebojša o novom albumu “Uskoro” koji izlazi u februaru

Više vole klubove od velikih bina: Kanda, Kodža i Nebojša
Više vole klubove od velikih bina: Kanda, Kodža i Nebojša (Foto: Nemanja Đorđević)

Nakon pet godina izdavačke pauze beogradski rok sastav Kanda, Kodža i Nebojša objaviće novi album “Uskoro”. Nasljednik izdanja “Volja za noć” dugo je najavljivan nizom singlova kao što su “Prekidi ponovo”, “Jamajka”, “Misli dobro”, “Letnji dan” i “Tako volim da živim”. Finalni produkt konačno je spreman i izaćiće 15. februara pod etiketom izdavačke kuće Mascom, a već se može naručiti na vinilu.

Jedan od omiljenih bendova u regionu je najavio i promotivni koncert na tajnoj lokaciji. Frontmen grupe Kanda, Kodža i Nebojša Oliver Nektarijević pričao je o novom izdanju i daljim planovima za “Magazin”.

Što nam donosi novi album?

Nove pjesme, to je najvažnije. Otišli smo malo dalje na planu zvuka cijelog benda. I kreativno takođe. Imali smo neku dobru interakciju, otprilike smo od starta svi imali sličnu viziju. Sam rad na ovom albumu je u tom smislu je bio korak dalje, zato što ovaj prošli “Volja za noć” mislim da je prvi koji je sniman na keca, cijeli bend odjednom. Ovaj je kompletno za kratko vrijeme snimljen album iz dva, tri tejka sve zajedno. Samo smo dva dana snimali. To se pokazalo kao najbolje rješenje za nas. Bend dugo svira zajedno i napredovao je, moglo bi se reći da smo tek sad došli do te tačke da snimamo na jedan, dva, tri i budemo zadovoljni. Potrebno je da bend postane cjelina, u svakom smislu riječi. Tako da se nadam da ćemo ubuduće što više raditi ovako, umjesto da snimamo instrument po instrument, kao što smo radili 90-ih i prije albuma “Volja za noć”. Jer nikad nismo bili zadovoljni, mislim ne bi trebalo nikad čovjek da bude zadovoljan, ali hoću da kažem da smo bili više nezadovoljni nego zadovoljni tim finalnim zvukom, a sad smo više zadovoljni nego nezadovoljni.

Sudeći po dosadašnjim singlovima, pjesme su dosta šarenolike, od žestoke “Tako volim da živim” do “Misli dobro” koju karakteriše lagani rege ritam?

"Bend dugo svira zajedno i napredovao je": KKN

Da, biće dosta singlova, to jedini put da smo riješili da od svake pjesme napravimo singl, jer se i to pokazalo u našem slučaju kao neki dobar recept. Jer nam je žao što dosta pjesama sa ranijih nekih albuma nismo imali priliku da plasiramo i onda smo ih izgubili na neki način. “Solar”, “Deca tame”, sa albuma “Manifest” i još nekih ranijih... U principu to je razlog. E sad, koliko god da različito zvuče, sve te pjesme su snimljene u potpuno istoj postavci, u istom prostoru, jedna za drugom, u vremenskom periodu od sat vremena. Meni se upravo sviđa što zvuče različito. A svakako da je album cjelina za sebe, da su sve te pjesme na neki način povezane. Možda na prvo slušanje zvuče nepovezano, ali sam siguran da postoji neka ozbiljna veza.

Šta znači naziv albuma “Uskoro”, zvuči ironično, kao neko obećanje koje se odlaže?

Može slobodno da se tako interpretira. To je možda jedna od namjera, ali u nekom pozadinskom planu. Postojala je namjera, ali nije primarna. Glavna stvar je “uskoro” kao najopštiji pojam, kao nešto dobro. To “uskoro” bi trebalo da bude u svakoj interpretaciji, i ako ga shvataš ozbiljno i ako ga shvataš ironično i kao nikad, nešto što sedativno djeluje na tebe. Kao što “Misli dobro” ima svoju neku takvu poruku. Dopalo mi se, neko je čini mi se u Hrvatskoj napisao recenziju, za tu pjesmu da ima tekst za samopomoć.

Jel’ to u stilu one filozofije: kakve su ti misli, takav ti je život?

Pa na neki način da, svakako. Najdirektniji sugestivni sedativni momenat. U trenutku kad razmišljanje može i da te uznemiri, onda je to kao pilula. Radiš nešto od čega će da ti bude bolje, ako je to neka sugestija koja će da ti pomogne, to je to. Stres je antipod, stres je mjesto odakle dolazi potreba da ti razmišljaš na taj način. A pošto je svijet mjesto gdje je sve teže ljudima određenog senzibiliteta da izbjegnu stres, stanja panike, anksioznosti, potrebno je nekako se postaviti prema tom problemu koji je dosta zajednički. Jer svakako da niko ne želi da provodi život u stanju napetosti i stresa, nego hoće da provodi život što opuštenije, da se što bolje osjeća, da se što više zeza, što je normalno. Bar bi trebalo da bude normalno, ne znam, ima sad nekih tendencija koje dolaze sa raznih strana gdje pokušavaju da te najbolje stvari u životu ti prikažu kao da to nije u redu, kao da bi trebalo da se osjećaš loše što imaš mogućnost da se prepustiš tome. Dešava se to, da tako sa raznih strana dolaze vajbovi tog tipa.

Prvobitno je najavljivano da će se album zvati “Horor u Beogradu”, zašto se od toga odustalo?

“Horor u Beogradu” je pjesma koja bi trebalo da bude jedan od glavnih promotivnih singlova, nisam siguran kakav je raspored, pošto imamo izdavača koji se malo više bavi sa tim, stalo mu je. Recimo “Tako volim da živim” nije bila na našem spisku prioritetnih singlova, nama je to bila neka bekgraund stvar, ali pošto se izdavaču dopala onda smo je zbog toga izbacili kao singl. “Horor u Beogradu” je dakle pjesma, a meni je to zvučalo kao dobro ime za album, međutim na albumu na albumu na kojem imaš “Letnji dan”, “Jamajku”, “Misli dobro”, malo mi se ne uklapa. Ne bih volio da bilo šta ide u prvi plan na ovom albumu na taj način. Gledao sam da se album ne zove ni po jednoj pjesmi. Recimo “Volja za noć” mi je cijeli album bio u tom fazonu, pa je dobio ime po toj pjesmi, mada ona nije bila singl. A “Manifest” je isto album koji smo mogli da nazovemo po nekoj pjesmi, ali nije mi bio za to. To je samo stvar osjećaja, intuitivnog nekog istraživanja, promišljanja...

Kad izađe album krenućete i na promotivnu turneju, Crna Gora će vjerovatno biti jedna od destinacija?

Posebna veza sa Crnom Gorom: Oliver Nektarijević

Svakako će biti, zato što imamo neku posebnu vezu sa ljudima tamo, u Podgorici i Nikšiću posebno. Trebalo bi da ovo bude naša godina za Bedem fest, ja se nadam da to stoji, imali smo neki dogovor. Samo da budemo u formi, u stanju da što bolje radimo to što najviše volimo, pa da se vidimo sa tim ljudima sa kojima dijelimo tu strast i sa kojima imamo nešto zajedničko.

Vaši koncerti ovdje odišu posebnom atmosferom sa obje strane?

Da, veoma. Napravi se ta neka porodična atmosfera otprilike. To je ono što nama prija, takvi smo ljudi svi. To je ambijent koji nam odgovara, tako doživljavamo te ljude. Više volimo čak da sviramo u ambijentu koji omogućava stvaranje takve atmosfere i odnosa. Velike bine imaju neke svoje prednost, ali mislim da nam više leže klupske svirke. Atmosfera koja može da se napravi u klubu, ne može na velikim binama. Čak i kad se nađu pravi ljudi na velikoj bini može, ali klub je klub.

Negdje ste izjavili da je vama bitno da ne postoji distanca između benda i publike?

Pa upravo. Postoje različiti načini i pristupi. Meni je najljepši koncert koji na kraju ukapiram kao dobro zezanje. Može da bude vrhunska svirka, ali da se pretvori u to, to mi je najbolje.