Rambo Amadeus imao je, kaže, vrlo intenzivnu godinu i na privatnom i na poslovnom planu. Za ovo drugo znamo - singlovi "Privatizovat" i "Vrh dna", novi album objavljen početkom decembra, kada je održao i odličan koncert u beogradskom Domu sindikata, žiriranje u muzičkom takmičenju "Ja mogu sve" na RTS-u... Ono privatno ostavljamo njemu samom, mada smo pokušali i nešto od toga da saznamo pitanjima koja smo mu postavili.
- Album vam se zove "Vrh dna". Šta je za vas danas sinonim tog oksimorona?
Vrh dna za mene predstavlja fenomen negativne selekcije koja krasi veći dio planete, ne zaobilazeći ni Balkan, pa je bio red da pomenuti fenomen dobije i svoju pjesmu.
- Kakvi su utisci nakon dugo najavljivanog koncerta u Domu sindikata? Vi ste publici priredili divno več, a šta je ona vama priredila?
Prije svega napunili su salu do posljednjeg mjesta, pa i preko toga. I mene i moje prijatelje koji su se pojavljivali kao gosti veoma toplo su ispratili, zvali su nas na nekoliko biseva, nisu nas pustili da odemo. Nadam se da će biti prilike da ponovimo slično i negdje u Crnoj Gori.
- Član ste žirija emisije "Ja mogu sve". Kako se snalazite u toj ulozi? Da li je teško?
To je najlakši posao koji sam imao do sada. Sjedim u toplom, slušam i gledam druge kako nastupaju i dajem ocjene.
- Mislite li da u Srbiji i regionu ima previše takvih takmičenja? Svi bi da budu poznati ili jednostavno žele da pokažu svoj talenat?
Čitav svijet danas krasi fenomen da ogroman broj ljudi želi da pjeva, svira, da se pokaže, svi žele da budu zvijezde makar na pet minuta. S druge strane, teško je naći toliko publike, pa je došlo do nekakvog apsurda koji ja zovem 'inverzni entertainment'. Plaćaju me više da slušam druge nego sam da sviram.
- Kako komentarišete medije kod nas, jesu li i oni u kategoriji "vrh dna"?
Kako koji. Ima vrlo pristojnih medija. Ja nepristojne medije jednostavno ignorišem. Ima prekrasnih internet radio-stanica, portala, vrlo korisnih platformi. Ima i pokoja TV stanica koja je sasvim ok. Meni uvijek više privlače pažnju kvalitetne stvari od onih koje to nisu, život je kratak, treba uživati u kvalitetu, a ignorisati nekvalitet, zaobilaziti ga u dugom luku. Ne treba trpati mozak informacijama koje su nekvalitetne, treba voditi računa o mentalnoj higijeni.
- Bliži se Nova godina. Vjerujete li u nove godine i nove početke?
Svakako, prije svega u nove ideje. Što kaze Bertran Rasel, mene ne plaše nove ideje, nego stare.
- Kakva vam je bila ova godina, kako biste je opisali?
Vrlo intenzivna, i na privatnom i na poslovnom planu.
- Nedostaje li vam Crna Gora i Herceg Novi, šta uvijek pomislite kada se vratite u rodni kraj?
Naravno, ali vrlo često, bar jednom mjesečno provedem sedam dana u Crnoj Gori. U Herceg Novom. Malo radim u bašti, malo pomažem mojim prijateljima u jedriličarskom klubu Jugole Grakalić, tu su i obaveze oko Unicefa. Sve su to neki hobiji, koji mi oplemenjuju slobodno vrijeme. Naš klub sada ima i olimpijca, to je Milivoj Dukić, koji je trenutno na Kanarima, na vrlo ozbiljnim pripremama za Olimpijadu koja će biti održana u Brazilu. I naš klub, i Herceg Novi, i Milivojevo rodno Cetinje, i čitava Crna Gora - bar onaj dio koji prati jedrenje - izvanredno smo ponosni na njega. Baš sad je pobijedio na Kanarima jednu regatu, gdje su se na pripremama okupili najbolji od najboljih. Dakle, kao što vidite, trudim se svojim aktivnostima da mi Crna Gora nedostaje što manje.
- Koliko se promijenila Crna Gora, koliko se danas razlikuje od onoga što je bila kada ste vi bili mladi?
Puno toga je izgrađeno na primorju, nešto je veoma lijepo, nešto i nije. Ja sam odrastao u socijalizmu, sada je kapitalizam. Kad sam ja bio mlad, niko nije mislio o novcu, sada je to tema broj 1.
- Kako komentarišete političku situaciju u Evropi? Terorizam, izbjeglice, ograde na granicama, gdje je, po vašem mišljenju, kraj?
Svijet se nalazi na razdjelu između stare, zagađivačke tehnologije, i nove, čiste tehnologije. Naravno, kao što kaže Marks, proizvodne snage diktiraju i proizvodne odnose. Biće uzburkano dok ne prevlada čista, zelena tehnologija, koja će sa sobom donijeti i čistije odnose među ljudima. Rekao bih da će agonija prihvatanja novih tehnologija, i nove društvene etike, trajati pedesetak godina.
- Zašto insistirate, kada pričamo o medijima, na formi pitanje-odgovor, kao što je to u ovom intervjuu? Loše iskustvo?
Kako odgovoriti na pitanja koja ne postoje? Koncept u kom se umeću pitanja novinara u odgovore ispitanika je loša ideja, otvara mnogo prostora za manipulaciju. A ni vaša novina, uz dužno poštovanje, nije operisana od toga.
Bonus video:
