Reperi kroz saradnju razbijali barijere - Vijesti.me
REMI, IKAC I KONTRA O FILMU “STANI NA PUT”

Reperi kroz saradnju razbijali barijere

“Teško je održavati karijeru u zemljama gdje se sluša muzika čije ime ne želim pominjati”, tvrdi Kontra

Mirela Priselac Remi
Mirela Priselac Remi (Foto: Facebook)

Prvi dokumentarac o regionalnoj rep sceni "Stani na put", imao je premijeru prošlog četvrtka u Zagrebu, a u utorak 10. novembra od 21 sat moći će da se pogleda na MTV kanalu.

Dokumentarac je prethodno je najavljen spotom za pjesmu koja nosi isti naziv, a na kojoj su radili akteri filma.

"Snimanje je dosta brzo i jednostavno proteklo, u suštini jedan dan u studiju. Planirala sam da snimim svoju strofu, uopšte nisam mislila da ću snimati refren jer nisam ni razmišljala o njemu i onda sam ga tamo na licu mjesta smislila i po njemu je film dobio naziv", ispričala je za "Vijesti" Mirela Priselac Remi, jedina reperka u filmu, članica hrvatske grupe Elemental.

Njena saradnja sa Marčelovom za pjesmu "Bekstvo", bila je prva između srpskih i hrvatskih muzičara nakon rata, a danas je povezanost repera iz regiona svakodnevna.

"Kad se sretnemo izgrlimo se, postoji ta čudna veza, ako si nekoga vidio ikad da repuje ti mu odmah bacaš kosku i on postaje dio mini familije. U moru svih bezveznih stvari vezanih za naše države, ratova i sranja, ja u ovom filmu vidim poruku saradnje, povezanosti, činjenice da smo svi u istom sosu", pričaIvan Jović Ikac, iz dua VIP.

"Dobro je da vide ljudi šarenolikost muzičke scene i povezanost između država koje su ratovi sje*ali. Jer u filmu su i Musliman i Srbin i Hrvat", prokomentarisao je on.

Remi je sa druge strane svjesna da se svi  reperi  u regionu nose sa istim problemima, te ističe da se stvari ipak popravljaju.

"Drago nam je da je 'Bekstvo' vjerovatno i otvorila put mnogim drugima i zato danas i imamo taj dokumentarac i pjesmu gdje svi 20 godina poslije svega možemo zajedno da sarađujemo na pjesmi. Čak na Jutjubu gdje se obično ispod spota uvijek u komentarima vodi nacionalistički rat, čini mi se da je na pjesmi 'Stani na put' uglavnom neka pozitiva, ako neko i zbaci neki nacionalistički komentar 5-10 novih ljudi ga poklopi", smatra reperka, pored koje se u filmu pojavljuju i Phat Phillie, Marčelo, Gru,Frenkie, Reksona, General Woo, Baby Dooks.

Ikac kaže da je zbog jezičke barijere komunikacija sa Slovenijom i Makedonijom malo slabija, dok su za njega Srbija, Hrvatska, BiH i Crna Gora dio istog kulturnog prostora.

“Evo baš sam juče pričao sa Neredom preko Fejsbuka. Ekipa je stvarno prevelika i jedino gdje smo uspjeli svi na isto mjesto da se skupimo, bar što se tiče domaće scene, je festival Svi kao jedan. Tu se tek vidi povezanost, svađe iz djetinjstva i nadmetanja se prekinu, jer tu su svi... A ovako kad se ode u neki grad odakle je neki reper u 99 odsto slučajeva on dođe, javi se, vidimo se na pivu ili kafi...." objašnjava beogradski reper.

Najmlađi akter dokumentarca je predstavnik nove generacije BiH scene Zlatan Hajlovac Kontra. Kaže da mu znači što se našao među legendama, mada u šali ističe da Reksona iz grupe VIP izgleda mlađe od njega.

"Super je ideja dokumentarca, jer je vrijeme pokazalo da su upravo ove ekipe koje su učestvovale u njemu popločale put za nove generacije po pitanju regionalne saradnje. Ako pogledate njihove diskografije uvijek su se tu nalazila imena iz komšijskih država. Svi smo svjesni u kakvom smo regionu, kakve priče dolaze do nas o 'onim drugim' i kako se stvaraju tenzije. Kroz rane 2000-e nije svako imao Internet i samim tim nije mogao saznati šta se dešava preko granice, a ekipe iz Srbije, Hrvatske i BiH su ostvarivali saradnje kroz muziku i tako razbijali nametnute barijere. Trebalo je sve to ovjekovječiti jednim dokumentarcem", uvjeren je Kontra.

Osvrćući se na legat koji su mladim reperima poput njega starije kolege ostavile, Kontra kaže da tu sigurno ima više dobrog nego lošeg.

"Dobro se posebno ističe u primjeru kako se radom mogu postići mnoge stvari. Sada je mnogo lakše raditi muziku nego što je to bilo u vremenu kada su nastajali njihovi prvi albumi", ističe on.

I Ikac potvrđuje da je današnjim generacijama lakše da snime i plasiraju pjesmu, pogotovo zbog Fejsbuka, Jutjuba...

"Kroz 15 godina koliko se aktivno bavim repom, muzika se profilisala i zna se što je rep. Kad smo mi počinjali bilo je nas 17 repera u gradu, a sad nas je zaista mnogo, mladi ljudi to slušaju i odrasli su uz našu muziku", smatra on.

Iako su mnogi uvjereni da se radi o istom kulturnom prostoru, ponekad reperima nije lako da se probiju van granica svoje države.

"Problem balkanstva je svima njima i nama zajednički. Teško je održavati karijeru 20 godina u zemljama gdje rap nije homogen, gdje se sluša muzika čije ime ne želim pominjati i gdje se promoviše ideja da samo treba sa 'svojima' i gdje su tenzije konstantne. Pored toga što nam to sužava djelokrug rada i ograničava publiku, te homogene ideje za balkanske države su u potpunoj suprotnosti sa hip hop kulturom", objašnjava Kontra. 

Remi se slaže da su reperi još na početku i da im tek predstoji borba kako bi stigli šireg kruga slušalaca

Remi se slaže da su  reperi  još na početku i da im tek predstoji borba kako bi stigli šireg kruga slušalaca.

"Nažalost i dalje smatram da je rep muzika na margini što se tiče nekog mejnstrima, medija, pažnje.... Voljela bih kad bi to bilo još više istaknuto, jer smatram da  reperi  sa Balkana zaista imaju što zanimljivo za reći", kaže Remi.

Ne sluša svoje pjesme, jer su mogli bolje

Ikac se u razgovoru za "Vijesti" prisjetio i kako je to izgledalo kada su se prvi beogradski  reperi okupljali na, kako reče, "prirodnom stecištu" - kod spomenika knezu Mihailu.

"To je period bezbrižnosti mladog čovjeka, imali smo po 17-18 godina. A sa druge strane, to je vrijeme bilo katastrofa, sve je bilo tmurno, Milošević, tragedije, raspad zemlje. Svaki period ima neki svoj pečat. Meni je možda najljepša bila 2000, kad smo se svi skupljali kod Oneye u stanju, igramo Soni, pa u studio, Bad Copy dolazi, Marčelo, gomila repera... Pa smo snimali i zezali se do pet ujutro, spavali do popodne, pa ponovo snimali", priča on.

Gledajući za onim što je njegova grupa ostavila iza sebe Ikac je vrlo samokritičan i kaže da su mogli bolje.

"Zbog toga ni ne slušam naše pjesme jer vidim dosta nedostataka koje bih poboljšao i onda izgubim živce. Ali pored ove muzike djeca treba da idu u školu, i ovo im je previše", objašnjava kroz smijeh.