Grupa “S vremena na vreme” održaće koncert sjutra veče na terasi KIC-a Budo Tomović u okviru manifestacije “Podgoričko kulturno ljeto”. Bend se nedavno po treći put okupio, a posljednji put u glavnom gradu Crne Gore svirali su davne 2000. Prema riječima jednog od osnivača, Vojislava Đukića, bilo je to u nekom studenskom domu. Ovoga puta u Podgoricu stižu u izvornoj postavi, pa će pored njega nastupiti još i njegov brat Miomir Đukić, Ljubomir Ninković i Asim Sarvan.
- Ovo je naše treće okupljanje. Mi smo kao ponornica. Nastali smo 1972, postojali do 1980. kada smo napravili 14 godina pauze, zatim smo se opet okupili 1993. imali koncert u Sava centru, radili opet nekih sedam godina, pa pauzirali 13, sve do 16. maja ove godine kada smo održali koncert u Kolarčevom narodnom univerzitetu u Beogradu - priča za Vijesti Đukić.
- Jesmo oformljeni prije skoro pola vijeka, ali nijesmo kontinuirano radili. U pauzama je svako radio prema svojim afinitetima. Miki je arhitekta, ja inžinjer informatike, Asim se bavio duhovnom, a Ljuba etno muzikom - otkriva Đukić.
Bend se tokom postojanja, kaže Đukić, širio zbog što bogatijeg zvuka, međutim, sada su vratili izvorni oblik jer su upravo njih četvorica radili pjesme i “sa njima ostavili specifičan autorski pečat”.
Na pitanje, koliko je i samo ime benda diktiralo način rada, Đukić kroz smijeh kaže “Nomen est omen” i nastavlja:
- Moguće da je odredilo sudbinu grupe i način njenog opstanka i postojanja. Ime je dato još u ranim periodima kad smo se okupili kao klinci i kad smo stvorili najveći dio pjesama koje su nas održale. One su preživjele veoma dug period i danas ih rado sluša i omladina, ali i stariji poznavaoci koji su vršnjaci tih pjesama - objašnjava Đukić i dodaje da je najveći broj pjesama nastao do 1980.
Na pitanje, koliko je i samo ime benda diktiralo način rada, Đukić kroz smijeh kaže “Nomen est omen”
- Imali smo sreću da živimo u kreativno vrijeme kad se dosta stvaralo, tako da su i nama naručivali muziku za razne emisije, serije, pozorište. Bili smo u prilici da snimamo u dobrim studijima i radimo sa iskusnim muzičarima - pohvalio se Đukić, ističući da im je to dosta pomoglo da “izuče zanat”.
To što se vrijeme promijenilo, nije razlog njihovih pauza i odsutva sa muzičke scene.
- Što bi rekao Miljenko Žuborski “Kom se pjesma zaglavi u usta, taj se u ponor kani preturiti”. Niko se od nas nije odrekao muzike, samo smo se bavili njom na razne načine. Svako je tražio svoj put, ali vrlo smo se rado, kad bi prošao određeni period, okupljali i taj repertoar izvodili na zadovoljstvo i dalje velikog broja poklonika - objašnjava Đukić.
Među njihovom publikom uvijek su, kaže on, bili intelektualci, a mogu se pohvaliti da ih sluša i mlađa populacija.
- I sad na nastupima imamo mladih koji dobro poznaju opus grupe. Ispada da ono što opstane kroz vrijeme posjeduje u sebi neku crtu, koja bez obzira na generacijsku pripadnost, privlači određene ljude. Bilo je situacija da roditelji dođu sa djecom. Ima tu i jedna anegota, u Užicama kad smo nastupili došli su roditelji sa dječakom kojeg su htjeli da vode na liječenje, jer je stalno plakao. Jedino bi se utišao dok je slušao “S vremena na vreme”. On sad ima 21 godinu, prijatelj sam s njim na Fejsbuk i još sluša našu muziku - priča Đukić.
Njegov bend spada u začetnike akustične scene, a naš sagovornik kaže da su u tom periodu težili da budu originalni.
- Nema ničeg ružnog u tome što nijesmo željeli da se poistovjećujemo se sa ostalima. Željeli smo da stvorimo originalnu muziku. U početu je bilo teško, ali kad te prihvate onda si pobijednik. Isplativije je ići originalnim putem. Malo napornije, ali se više vraća u smislu zadovoljstva i prepoznavanja - savjetuje on, tvrdeći da je danas malo onih koji teže originalnosti.
- Sad je druga tendencija. Sve više ljudi kopiraju jedni druge slijedeći trend koji ima prođu - zaključuje Đukić.
Ništa ne bi mijenjao Iako u razgovoru
Đukić ističe da imaju intelektualnu publiku zbog tekstova, stihove za prvi album napisali su za kratko vrijeme. Više od polovine urađeni su pod presingom u ljubljanskom hotelu "Turist" posljednje noći snimanja. Međutim, danas kad čuje te tekstove, Đukić ističe da je ponosan na njih i da ih ne bi mijenjao.
- Za taj prvi album smo otputovali u Ljubljanu, oni su imali odličnu opremu, a nama je bila želja da baš tamo snimimo album. Ostale su neke pjesme koje su rađene tamo na licu mjesta, a, pošto smo stekli dovoljno iskustva radeći u kabareu, nijesmo se plašili toga da neke stvari radimo u posljednjem trenutku - priča on.
I Štulić njihov poštovalac
Pjesmu benda “Traži mene” svojevremeno je obradio i Džoni Štulić, a Đukić kaže da im to imponuje.
- Taj tekst je jedan od rijetkih koji nije napisao član grupe. Moj zet Milan Čukić ga je posvetio mojoj sestri, a ja sam uradio muziku i ta pjesma mi je posebno draga. Džoni, koji je veliki poštovalac grupe “S vremena na vreme” je dopisao jednu strofu. Uvijek je tvrdio da sem njega i nas ne postoji nijedan sličan bend na ovim protorima. Drago mi je što je obradio našu pjesmu jer ga veoma cijenim kao autora i izvođača - priznaje Đukić.
Galerija
Bonus video:
