Šamso 69: Da nisam u Brkovima, bio bih portir

Uoči koncerta na budvanskom festivalu piva, frontmen zagrebačkog sastava priča za “Vijesti”
1182 pregleda 0 komentar(a)
“Plakao sam za Sinanom”: Šamso, Foto: Privatna arhiva
“Plakao sam za Sinanom”: Šamso, Foto: Privatna arhiva

Ako se pankom 70-ih nastojala zastrašiti, uvrijediti i na taj način razmrdati tadašnja rok publika, onda su zagrebački pankeri uspjeli u njegovoj originalnoj misiji šokirajući publiku svoj gitarski zvuk sa omraženim turbo folkom. Brkovi to zovu “Turbo punk folk wellness”, a ko jo još nije upoznat sa njihovim zvukom biće u prilici na predstojećem Beer Festu u Budvi gdje će na stadionu Lugovi nastupiti prvog dana - 15. juna. Festival će inače trajati do 17. juna i ugostiti izvođače kao što su Plavi orkestar, Željko Joksimović, Riblja čorba i mnogi drugi, a uoči predstojećeg gostovanja frontmen Brkova Vedran Pehar, poznatiji kao Šamso 69 za “Vijesti” je pričao o aktuelnom albumu, Dadu Topiću, prvom hrvatskom turbo folk radiju i otkrio kako je na njega i kolege iz grupe uticao odlazak velikana folk muzike.

“Očekujemo sjajnu zabavu i druženje. Puno velikih imena je u igri, čast nam je što smo i mi među odabranima. Repertoar će biti više presjek karijere, nego novi album jer ne sviramo često u Crnoj Gori, osim toga radi se o festivalskom, a ne solo nastupu”, kazao je Šamso uoči dolaska u Budvu.

Jeste li zadovoljni kako je prošao do sad aktuelni album “Hormon sreće”?

Sad će tačno godinu dana otkako je album objavljen. Veoma smo zadovoljni. Ljudi su dobro prihvatili pjesme na koncertima, a iste bilježe izvrsne rezultate na internet servisima za striming.

Nazvali ste pretprošli album “Torzo Dade Topića”, da li ste ikad dobili neku reakciju od njega na račun toga što ste mu posvetili naslov?

Mislite na reakciju samog Dada Topića? U početku je bio opravdano sumnjičav dok se nije uvjerio da se radi o izrazu poštovanja, a ne nekom izrugivanju i slično. Nama je taj naziv djelovao moćno i savršeno za taj album. Zavšilo je tako što je sam Dado bio gost na našem koncertu u prepunoj Hali sporotova u Beogradu i na kraju na opšte oduševljenje prisutnih pokazao svoj torzo!

Dao si otkaz u firmi u kojoj si radio da bi se posvetio bendu, što je tad pretpostavljam bio veliki rizik za tebe. Što te je na to natjeralo i kakav je bio osjećaj?

Bio je veliki rizik naravno, pogotovo što sam imao solidna primanja za posao portira koji sam radio i za hrvatske prilike u to vrijeme. U donošenju odluke su mi najviše pomogli porodica i moj menadžer i prijatelj Mario koji nam je dogovorio gomilu koncerata, tako da sam morao da odlučim: karijera portira ili Brkovi.

Kako gledate na to što vas neki gledaju manje vrijednim ili kvalitetnim zbog toga što kombinujete folk uticaje sa ostalim muzičkim repertoarom?

U folk muzici takođe ima jako kvalitetnih muzičara i autora. Sami za sebe ne smatramo da smo strašno vrijedni i kvalitetni, tako da nas to ne vrijeđa previše. Međutim, ljudi nas iz nekog razloga vole i podržavaju i na taj način smo se etablirali na sceni, pa nam zli jezici ne mogu ništa. Jači smo od sudbine. (smijeh)

Imali ste i nastupe po inostranstvu, koliko se publika tamo razlikuje od ove na ovim prostorima, koliko ima naših ljudi iz dijaspore?

Svaka sredina je priča za sebe. Beč je najbliža dijaspora i tamo se najviše osjeti dah ovih naših prostora. Jede se burek, pije rakija i čuješ naše ljude gdje god se okreneš. Njemačka je klasična dijaspora, kad kazeš dijaspora prvo pomislim na Njemačku. U Dablinu ima jako puno Slavonaca i to je mlađa dijaspora, dok u Londonu većinom srećemo ljude koji su tamo od početka 90-ih. Švajcarska je dosta skupa, mislim da je tamo karta za koncert bila najskuplja ikad. U Bugarskoj i Rumuniji nema toliko “naših” na koncertima, ali tamo se ne osjećam kao u stranoj zemlji.

Kako ste doživjeli smrti velikana folka Šabana Šaulića i Sinana Sakića? Ranije ste izjavili da planirate i jednu obradu pjesme Sakića?

Plakao sam za Sinanom, plačem i danas kad se sjetim koliko je dobar čovjek bio. Planirali smo i neku saradnju, ali on nas je nažalost napustio. Neka mu je laka zemlja, uvijek ćemo ga se sjećati. Šabana nisam poznavao i toliko slušao, ali neosporno je da je bio velikan narodne muzike. Sviramo neke Sinanove pjesme, ne znam još kada i kako ćemo ih objaviti. Bilo bi sjajno da se napravi neki tribute koncert njemu u čast.

“Turbo folk je najpopularnija muzika u Hrvatskoj trenutno”

U Hrvatskoj je dignuta velika prašina oko pokretanja “prvog turbo folk” radija, zašto mislite da je reakcija bila takva, kako se ta muzika doživljava u Zagrebu recimo?

Mislim da je taj radio jedan od najslušanijih. Organizuju i velike koncerte. Dosta publike dolazi na nastupe turbo folk izvođača i rekao bih da je ta vrsta muzike trenutno najpopularnija u Hrvatskoj. Čini se da je pokretanje tog radija bio pametan poslovni potez.

“Bio sam u društvu mafijaša”

Neki turbo folk izvođači često pričaju o svojim susretima sa mafijašima, vi ste kazali da ste u spotu za “Seks i droga” htjeli da stvorite atmosferu mafijaške zabave, a jeste li nekad bili u prilici da svirate i prisustvujete tako nečemu?

Svirali nismo nikada, jer imamo pravilo da ne nastupamo na privatnim zabavama kao što su svadbe, rođendani, itd. Privatno sam se znao naći u društvu ljudi iz tog miljea. Uvijek me fasciniralo koliko su pristojni, suptilni i umjereni u društvu kada se ne radi o “poslu”.

Bonus video: