Srpski muzičar Luke Black: Za sve sam neozbiljan, osim za muziku - Vijesti.me
INTERVJU ZA "VIJESTI"

Srpski muzičar Luke Black: Za sve sam neozbiljan, osim za muziku

Da bih bio srećan svakog dana moram da sjedim za klavirom i da pjevam ili da pišem

Luke Black
Luke Black (Foto: Vasso Vujović)

Ako vam ime Luke Black nije naročito poznato ili zvuči kao da je u pitanju strani izvođač,  nije čudno. Jer srpski muzičar i tekstopisac Luka Ivanović, koji se krije iza ovog pseudonima, uživa veću popularnost i uspjehe van ex YU. Mladi i talentovani muzičar, čiji se singlovi emituju u SAD, Velikoj Britaniji, Francuskoj i širom svijeta, osnivač pokreta  #NeoSlavic želi da se više približi publici na ovim prostorima. 

Kako je početi karijeru u Čačku?

Nije bilo  lako,  nisam imao gdje da nastupam, nije bilo studija, prostora gdje mogu da se dokažem. Ali sam kreativnošću svojom mogao u okviru  spavaće sobe da napravim studio, mini stejdž i da svaki dan nastupam, produciram muziku, učim. Klavir sam mogao da kupim  tek kad sam napunio 18 godina.

Kako si odlučio da se preseliš u Beograd, da li te je bilo strah da li ćeš se snaći u novoj sredini?

Nije mi bilo ništa neobično, jer sam se osjećao  ograničeno u Čačku. Razmišljao sam  da moram da pobjegnem odatle, a da je Beograd najbliži tome što želim da radim. Da bih  lakše otišao, pošto nije bilo puno novca za ozbiljnije muzičke fakultete, upisao  sam  engleski jezik jer mi je to  dobro išlo. Kad sam došao, upustio sam se u  kreativniji svijet Beograda koji me dosta i inspirisao, tako da je to bila  odlična promjena. Više me je strah bilo od ostajanja u Čačku.

Koliko ti studije engleskog pomažu, pošto pišeš  tekstove na tom jeziku?

Pomoglo mi je,  ne toliko gramatički, jer sam to već znao, nego u okviru  kulture i književnosti koju smo proučavali. Vidio sam kako engleski jezik funkcioniše u poeziji, koji su najljepši izrazi i fraze koje mogu ponekad da implementiram u svoje pjesme. Moram da priznam da nisam bio najbolji, najredovniji student, jer sam najviše vremena provodio kod kuće stvarajući muziku. Kad me uhvati inspiracija ne odem na fakultet i po mjesec dana (smijeh). Ali sam uspio i to da završim.

Dosta nastupaš po inostranstvu, može li se reći da se više koncentrišeš da se probiješ van ex YU prostora i da tu imaš i bolji prijem?

Nisam imao tu ideju od starta jasno određenu u glavi, više moram to da radim, pa imam sreće da se ljudima sviđa. Očekivao sam možda malo više podrške od ljudi sa naših prostora, ali to ne ide baš lako, najteže je dokazati se tamo gdje si. To je ono - niko nije prorok u svom selu. Lakše je otvoriti ljudima koji su nam dalje. Recimo,  otišao sam na turneju u Kinu, koja je toliko daleko i vidio da su tamo ljudi otvoreniji za  novo. Mi sa ovih prostora smo imali i dosta problema prethodnih  decenija i zato mislim da nam kulturni razvoj ide  sporije.

Luke Black
Luke Black(Foto: Privatna arhiva)

U kom smislu kažeš da moraš tako da radiš?

To što radim je  ekstenzija mog svakodnevnog života. Ne bih da zvučim kao kliše, ali  da bih bio srećan i održao  balans u  glavi, da ne bih upao u  haos, svakog dana moram da sjedim za klavirom i da pjevam ili da pišem ili  razmišljam o tome kako želim da pišem. Moji prijatelji znaju da ako dobijem nalet inspiracije, a sjedimo na kafi, odmah trčim kući da  radim. To možda nije lijepo prema njima, ali jednostavno to moram da uradim.

Znači radoholičar si kad je u pitanju muzika?

Jesam, što se tiče muzike. Za sve ostalo sam prilično neodgovoran. (smijeh) A na muziku sam koncentrisan 120 odsto.

Kako je bilo na turneji po Aziji, kakva je razlika u odnosu na ove prostore?

Velika je razlika jer oni imaju ogromno tržište  za moju muziku. Čudno je živjeti ovdje i imati osjećaj da za tebe ne postoji mjesto, ali kad odeš malo dalje, vidiš da je sve dio  veće cjeline. Kina je bila super, imao sam tri rasprodata koncerta u tri velika grada. Nisam očekivao  toliko ljudi. U Šangaju me je na aerodromu dočekalo pedesetak ljudi,  više nego  u Srbiji na nekom nastupu (smijeh). Oni su divni i razumiju moju priču,  ono o čemu pišem. Prolazili smo kroz slične stvari, pričali smo o problemima koje svaka individua ima i bilo nam je bitno  nismo sami u tome. Nadam se takvom odnosu u budućnosti sa ljudima i sa ovih prostora i možda šire, ka Zapadu kad budem krenuo. Što se već i dešava, jer to vidim na  nastupima.

Osim muzike, ističeš se i svojim stajlingom.  Misliš li da je to bitan detalj u životu muzičara?

U  dobu kada je  onlajn prezentacija vrlo bitna, a manjak pažnje postoji kod ljudi za bilo što, to vizuelno mnogo je jače i upečatljivije od onoga što možemo da čujemo. I mislim da svaki muzičar treba da obrati pažnju na izgled.

#NeoSlavic - poštovanje  korijena, ali i širina mišljenja

Iza Luke je  zanimljiva i produktivna godina, koju će pamtiti po uspješnim singlovima "Demons" i "Seek & Hide", saradnji sa umjetnicima iz Austrije, Njemačke, Španije, projektima za kinesko tržište... Ali posebno po pokretu #NeoSlavic koji je osnovao inspirisan svojim prijateljima čiji se izgled, kako kaže, ne uklapa u generalizovanu sliku ljudi sa ovih prostora.

"Dešava se da dobijam komplimente da ne izgledam kao da sam odavde. Meni uopšte nije bilo jasno kako bi to trebalo da izgleda osoba sa ovih prostora. Tada sam došao na ideju da ljudi koji me okružuju predstavljaju  nove, moderne Slovene koji će možda donijeti promjene na ovim prostorima. To je sfera  promjene, revolucije koja se već dešava kod nas, samo sam dao ime tome što već postoji", objasnio je muzičar.

On je odgovorio i na pitanje što bi po njemu bila glavna karakteristika jednog "novog Slovena": "Poštovanje svojih korijena, ali ne obazirući se na nedaće koje ta država sa sobom nosi, širina mišljenja, otvorenost, sloboda, neki moderan način očuvanja tradicije".

Čuo sam za podgorički noćni život

Da li je bilo poziva iz Crne Gore, nisi do sada dolazio?

Nisam nikada dolazio, osim kao mali na more i bilo je baš lijepo. Volio bih da dođem sljedeće godine, planiram da dogovorim nastupe, već sam sarađivao sa nekim portalima. Veliki sam fan primorja, a čuo sam ponešto i o noćnom životu u Podgorici, što bih volio da osjetim.

Za crnogorsku publiku, da li bi mogao da objasniš što bi mogli da očekuju kad bi došao, kako bi opisao svoj zvuk?

Da zaokružim i generalizujem, mada to ne volim da radim, rekao bih da je to prije svega pop muzika. E sad, ona dosta varira i inspirisana je raznim žanrovima. Dosta slušam elektronsku muziku, pa je to vrsta  elektronskog popa. Međutim,  kako sam učio klavir krenuo sam da komponujem i na tom instrumentu, imam i akustične verzije svojih elektronskih pjesama. Mislim da se vidi sinteza svega, ali najviše bih volio da kažem da je to muzika kroz koju i  mračnije stvari izlaze na vidjelo, ali ih pobjeđuje muzika.