"Ko se usudi da sanja velike snove, dogode mu se velike stvari", poručuje Stjepan Hauser, polovina dvojca “2cellos”, koji je posljednje tri godine jedna od najvećih senzacija na planetarnoj muzičkoj sceni.
Iza njega i Luke Šulića, hrvatskih violončelista čuvenih po obradama klasika popularne muzike, su dva albuma izdata za Sony, viralni hitovi, svjetske turneje, gostovanja po najvećim dvoranama, armija obožavatelja... Sve je počelo 2011. kada im je prijatelj, reditelj po zanimanju, predložio da snime izvedbu pop pjesme. Taj spot za "Smooth Criminal", hit Majkla Džeksona, u prve nedjelje vidjelo je tri miliona ljudi, što je dvojicu muzičara lansiralo u zvijezde.
Instant uspjeh, koji ih je šokirao, ipak nije došao niotkuda već kao nagrada za godine, decenije rada i školovanja. Uoči nastupa na novosadskom Exitu, gdje su mladi virtuozi svoju magiju predstavili na glavnoj bini, Hauser je za “Vijesti” pričao o ostvarenju svojih velikih snova i, između ostalog, otkrio zašto jedva čeka da dođe u Crnu Goru.
Kada ste postavili prvu obradu na YouTube, šta ste očekivali?
Znali smo da bi moglo doći do svega ovoga, ali ne tako brzo. Sve se desilo u dan-dva, bila je ludnica. Milioni ljudi su nas gledali, zvale su nas diskografske kuće, čak i Soni, velike TV emisije, uključujući Elen Dedženeris, pa je Elton Džon zvao na turneju. Sve je to išlo veoma brzo, jedno za drugim.
Kako ste ostali normalni u takvoj situaciji?
U onoj situaciji nisam baš bio normalan, bio sam pod velikim stresom. Mi smo bili potpuno nespremni, imali smo samo tu jednu pjesmu. Snimili smo je kao eksperiment, ušli iz klasike u neke druge vode. Sad je trebalo osmisliti, završiti album... Nismo imali ni repertoar, bili smo potpuno šokirani. Mislim da sam smršao deset kila za nedjelju dana...
Jeste li imali vremena da se radujete uspjehu?
Baš i ne. Nismo imali ni menadžera‚ nikog da nam pomogne... A dobijali smo po 300 ponuda na dan na mejl i nije bilo nikoga da sve to prođe, pogleda. Bilo je veoma stresno. Uslijedilo je par veoma brzih godina.
Sa ove distance, izgleda da ste uprkos početnom haosu, povlačili prave poteze.
Da. Zaista nam se desilo čudo, bajkovita priča. U tome smo se dobro snašli, zato što smo od malih nogu smo bili trenirani rigorozno u klasičnom svijetu i navikli smo na stresne situacije.
Najveću podršku u karijeri dobili ste od čuvenog Eltona Džona, sa kojim već godinama nastupate.
On je zaista super i veoma je velikodušan. Pomogao nam je u karijeri kao niko. S njim smo obišli svijet nekoliko puta za ove tri godine, otvarali za njega u ogromnim dvoranama. Mislim da bolju promociju nismo mogli dobiti.
Koga ste sve upoznali od slavnih faca i ko su najzanimljivije ličnosti među njima?
Upoznali smo mnogo njih. Od glumaca - Džoni Dep, Morgan Frimen, Kevin Spejsi, od muzičara Džordž Majkl, Red Hot Chili Peppers, Stivi Vonder, Edž...
Sa kim biste voljeli da sarađujete?
Sa Stingom, U2, Rolling Stonesima, ACDC...
Najznačajnija imena popularne muzike. Vama ni ne priliči da budete skromni.
Nikada ne treba biti skroman. Onome ko se usudi da sanja veliko, dogode se velike stvari. Ja sam oduvijek sanjao sve ovo što mi se događa i sada živim svoje snove.
Da se vratimo još malo unazad. Violončelo nije među najpopularnijim instrumentima. Kako ste ga odabrali?
Kada sam bio veoma mali, čuo sam na radiju njegov topao, nježan, plemenit zvuk. Odmah mi je ušao pod kožu. Znao sam da to želim da sviram.
Karijeru gradite u paru. Koje su prednosti, a koje mane takvog načina rada?
Mnogo je zanimljivije na pozornici vidjeti dvije različite ličnosti i tu napetost između nas dvoje jer mi jedan drugog tjeramo da sviramo što bolje. Mana je... uvijek zavisiš od onog drugog, ako se njemu nešto ne da, ne možeš sam...
Bude li nesuglasica, svađa?
Bude, stalno (smijeh). Uvijek se nađe neki kompromis. Kao u braku. Isto.
Imate klasično obrazovanje, a sada ste u pop sferi. Šta je zajedničko za ta dva svijeta?
Mi sve kombinujemo. Sviramo i klasiku i pop i rok, otvoreni smo za sve što je dobro. Najvažnije je da bude kvalitetno, da ima poruku, da dođe do ljudi, da dira dušu.
Gdje vidite svoju poziciju na muzičkoj sceni?
Mi smo univerzalni. Sviramo čelo, nemamo jezičku barijeru - cijeli svijet je naša domovina.
Da li smatrate da postoji način da se klasika popularizuje, približi širem krugu ljudi?
Ljudi koji sviraju klasiku su često opsjednuti raznim pravilima, snobovski se ponašaju. Treba jednostavno svirati tu muziku sa mudima, sa harizmom, srcem i onda će doprijeti do slušalaca. Kad sviramo klasiku ili rok ili bilo šta, ljudi imaju jednake reakcije, jednako im se sviđa. Samo treba prezentovati na takav način.
Nikada niste nastupali u Crnoj Gori, imate li planova da nas uskoro posjetite?
Nadamo se. Svirao sam u Crnoj Gori još prije "2cellos" i mene lično je impresionirala jer je plodno tlo za ljepotice. Zato bih želio što prije da dođem tamo.
Bonus video:
