U kampu Sea Dance festivala, prema riječima direktora Exita Dušana Kovačevića, trenutno boravi oko 5.000 ljudi, a došli su iz raznih krajeva svijeta i na osnovu ankete koju su “Vijesti” radile i prošle godine, znatno su zadovoljniji nego lani. Primjedbe koje imaju uvijek su u drugom planu u odnosu na prednosti provoda koje Sea Dance nudi.
Amerikanci Vil i Džejkob na putu su skoro godinu dana.
"Nakon što smo napustili Australiju gdje smo proveli osam mjeseci, na puti ka kući išli smo kroz Evropu, čuli za ovo i došli", objasnio je Vil.
Džejkob koji je, kako navodi, bio na četrdesetak festivala, smatra da Sea Dance ima više rejv nego festivalsku energiju.
"Ovo je prvi put da sam se osjetio nepripremljenim. Jedan od festivala na koje idemo u Americi je Sasquatch. Uvijek ponesemo svoje šatore, hranu, piće, sve što nam treba. Sad smo se zadesili u Budimpešti sa samo rancem na leđima i morali smo ovdje da kupimo šator. Evo, vidiš, obojica smo visoki skoro dva metra, a šator za dvoje koji smo uzeli je premali, pa su nam noge napolju dok spavamo. Uz to, zbog vrućine moramo da ga napustimo najdalje u devet ujutro", prepričao je Vil njihovo kampersko iskustvo, a Džejkob je opisao nezgodu koja mu se desila: "Ušao sam u hemijski toalet i propao kroz pod!".
"Ljudi su ovdje divni, veoma, veoma druželjubivi. To mi je omiljeno kod ovakvih manifestacija - svi smo tu da se upoznamo i družimo", zaključio je Vil. Tokom najvrelijeg dijela dana je pakleno, pa kamperi traže spas na plaži, ispod drveća, u chill out zonama. Ko je ostao u kampu, uglavnom je u natkrivenom dijelu kojim se jedva prolazi između onih koji spavaju poslagani kao sardine u konzervi.
Rita iz Mađarske poslijepodne provodi u šumarku.
"Veoma mi se sviđa Sea Dance. Najbolja stvar ovdje za mene su izvođači. Volim Rudimental i volim žurke", oduševljena je ona.
Tokom najvrelijeg dijela dana je pakleno, pa kamperi traže spas na plaži, ispod drveća, u chill out zonama. Ko je ostao u kampu, uglavnom je u natkrivenom dijelu kojim se jedva prolazi između onih koji spavaju poslagani kao sardine u konzervi.
"Vruće!", odgovara Filip iz Zagreba na pitanje kako je na Sea Danceu. On i ekipa su došli iz Hrvatske samo zbog festivala na Jazu.
"Sedam godina jahanja, ali isplatilo se, odje je super", dodaje on.
Od ekipe koju čini devetoro Mađara, četvoro je za stolom u ovom prostoru, a Dorotea preuzima ulogu portparola i recenzira Sea Dance u ime svih. U poređenju s mađarskim festivalima, ima stvari koje joj se ne dopadaju.
"Nedostaje struje, pa je veoma teško napuniti telefon. Mnogo je ograda, ne možeš donijeti svoje piće, nema hlada u kampu. Osoblje često ne govori engleski, pa se čak ni osnovne informacije ne mogu dobiti", priča ona.
Nina Milić i Aleksandra Popović iz Valjeva, iscrpljene vrućinom sjede ispod tende između šatora i kažu da je sve odlično osim temperature. Do devet ujutro su bile na plaži, a kasnije je bilo nemoguće spavati, pa bi voljele da su smještene pod drvećem. Međutim, nakon pogibije djevojke na čiji je šator pala grana u Exitovom kampu 2008, organizatorima je važnija bezbjednost od hladovine i uvijek biraju terene bez visokog drveća.
Azra iz Zagreba na Jazu je drugi put, a došla je sa Exita. Na pitanje da uporedi ova dva festivala, odgovorila je: "Ovaj ima prednost mora, to nije fer prema Exitu (smijeh). Da moram da biram, rađe bih došla ovdje".
Ne sviđa joj se što rege bina nije više na plaži i što je mnogo ograda. Da se mogu slobodnije kretati, bolje bi bilo, smatra.
Ekipa Britanaca u kojoj su Katrina i Džulija iz Londona, Tomajma iz Kenta i Aron iz Hola nema nikakav problem s vrućinom.
"Vrijeme je fantastično. Uživamo na suncu", kaže Aron. Osim vremenom oduševljeni su i ostalim aspektima festivala.
"U Britaniji ovakva dešavanja posjećuju samo Britanci. Ovdje su ljudi sa svih strana planete i to je odlično", rekao je Aron.
Još jedna stvar im se posebno dopala - cijene.
"Kod kuće za ulaznicu moramo da izdvojimo bar 200 funti. Ovdje je sve jeftino - i hrana i piće, čak je i let koštao mnogo manje nego što inače plaćamo", rekla je Katrina.
Iznenađuju pitanjem za koje crnogorske novine pričaju.
"Vijesti".
"O, imamo jedan primjerak, u njemu je veliki tekst o Sea Danceu", oduševljava se Džulija.
Arta i Jomza došle su iz Prištine i za razliku od njihovog prijatelja, na Sea Danceu su prvi put. Nisu kamperi, ali veći dio dana provode na Jazu.
"Ponekad ne služe piće na plaži i voda je topla, desi se da nema čaša, pa morate uzeti pivo u limenki. Nije dobro ni što imamo jedan ulazak i izlazak dnevno. Ipak, veoma mi se sviđa se ovdje, muzika i sve ostalo", kazao je on.
Jomza koja živi u SAD je bila na mnogo festivala, prvi put je na jednom crnogorskom i ima dobar savjet: "Ne morate da se drogirate da biste se dobro proveli na ovakvim dešavanjima. Idite kući ranije, odmorite se da biste sjutra imali ljepši dan. Budite pametni".
Galerija
Bonus video:
