Eli Golding demantovala je sve one koji su njen stil smatrali previše mekim za glavnu binu Exita tako što je ispred sebe okupila masu svih generacija, od djevojčica osnovnoškolskog uzrasta u pratnji roditelja, preko razdraganih tinejdžera, do starijih posjetilaca festivala koji su iz pozadine uživali u hitovima britanske pop zvijezde.
Dočekana vrištanjem na scenu je izašla iz barutnom izmaglicom preplavljenog bekstejdža, nakon tradicionalnog ponoćnog vatrometa, i na njoj ostala sat i 15 minuta ,
Očekivano, najviše oduševljenja izazvali su njeni planetarni hitovi poput I Need Your Love, Anything Could Happen ili Burn, tokom koje je uzela gitaru, ali i napravila selfi s publikom.
Love me Like You Do - i kraj, jer masa je fantastična, ali festivali imaju satnicu, objasnila je i poželjela svima da se odlično provedu u ostatku noći.
Pred kraj njenog koncera oko jedan sat iza ponoći, krenuo je stampedo prema Dance Areni, gdje je trebalo da počne set Krisa Krosa.
Rijeka ljudi odnijela je i dio Eline publike, ali ih je ostalo više nego dovoljno da se glavna bina smatra punom, a i najvjeniji obožavatelji su dobili dodatni prostor za skakanje.
Vriskom je dočekan i sve popularniji britanski sastav Bastille, koji je nastup otvorio hitom "Bad blood" sa istoimenog albuma.
Frontmen Den Smit pred kraj koncerta je priznao da ne umije da igra (ali je skakao gotovo cijelo vrijeme), publika je u tome mnogo bolja, pa se nije stajalo do finiša uz obradu soul klasika "Rythm of The Night".
"Bad Blood" je tokom svirke dobila i reprizu, tokom koje se pjevač spustio i izazvao lavinu sreće u prvim redovima.
Jedini domaći izvođač na glavnoj bini prve večeri rok bend "Repetitor" isporučio je energičnu svirku tokom seta numera, među kojima "Ja", "Devojke idu u Minhen", "Bicu bolji", "Životinje", "Zli sin"... Naziv posljednje - "Beskraj", bio je potpuna suprotnost onome što je uslijedilo...
Energičan je bio i bend "Road Kill Soda", koji je po dnevnom svijetlu otvorio seriju svirki na glavnoj bini, a američki reperi za uspomenu iz Novog Sada uoči pozdrava s publikom napravili su selfi.
Nikšićki Punkreas svirao je na Explosive bini, a više o tom nastupu možete pročitati ovdje.
Iako je radni dan, gužva na tvrđavi je bila dostojna vikenda.
Jedan od prvih sadržaja sinoć na tvrđavi bila je tribina iz serijala "Magija dijaloga" nazvana "Tiha balkanska većina“, na kojoj su govorili Dušan Kovačević, direktor Exita, reditelj Kokan Mladenović, muzičar Damir Urban, glumac Emir Hadžihafizbegović i novinarka Danasa Gordana Nonin.
Povodom rastućih nacionalnih tenzija u regionu, na inicijativu Exitovog tima, neformalna grupa istaknutih umjetnika i javnih ličnosti iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, podigla je glas objavivši pismo javnosti, a njegov sadžaj bio je ujedno tema sinoćne tribine.
Nonin je priču otvorila podjećanjem na tzv, nulti Exit, održan 2000, čiji je jedan od ciljeva bio da digne glas protiv tadašnjeg režima u Srbiji.
"Ludački mladalački entuzijazam nas je tada vozio i dalje nas vozi, iako nije toliko mladalački. Exit nije najbogatiji festival na svijetu, ali ima društveni korijen iz kojeg je nastao, a to nije bilo da bismo prodavali pivo", istakao je Kovačević, dodajući da se na Balkanu vijekovima na svakih nekoliko decenija dešava ciklus nasilja, te i da sada pokazuje da nismo naučili lekcije i da se iste price ponavljaju.
"Ako prepustimo stvari slučaju, vjerovatnoća da se sukobi ne ponove je veoma mala", smatra on.
Mladenović je istakao da sve zavisi od pojedinaca.
"Stalno pristajemo da neki drugi odlučuju umjesto nas, a oni odlučuju samo o svom interesu", kazao je on.
Poznati reditelj smatra da se region vratio u devedesete i to je ilustrovao primjerom: "Koliko sam ponosan toliko sam i očajan što se moja ćerka koja ima 20 godina sada, poput mene, bori protiv političkog taloga 90ih, umjesto protiv sječe šuma i ubijanja kitova".
On je poručio da pojedinci moraju biti hrabri i spremni na žrtvu.
Hadžihafizbegović je obraćanje prisutnima, koji su nakon što su zauzeli sve stolice, posjedali i po betonu, započeo pričom o tome kako je na Exitu bio već dva puta.
"Prvi put sam slušao Šabana Bajramovića, a drugi put sam zaglavio u kafani, pa na festival nisam ni otišao", kazao je, a zatim se vratio ozbiljnijim temama i ocijenio za živimo u civilizacijskoj inverziji, gdje su političari glavne medijske zvijezde.
"Problem je u nama, jer jedini dio svemira koji mogu da uredim sam ja. Nevjerovatno je da se toliko nerealizovanih ljudi bavi nama realizovanima. To je do nas, zaista, i zbog toga više nisam ljut na političare. Iako su zombizirali naša društva, više mi se gadi moja dnevna soba, sarajevski kafici, ta oportuna kvazi anarhisticka priča koja nema efekta", poručio je on.
Najmanje optimizma da se situacija u "našim malim državama u kojima poput Galapagosa žive endemske vrste osuđene na izolaciju ili izumiranje", kako opisao Mladenović, pokazao je Urban.
"Mislim da je kriza puno veća i ovo ne počinje ovdje već da je i u svijetu teška situacija. Učestvujemo u građanskom buntu i svi očekuju da se narod digne, ali ja nisam optimistican i mislim da će kad se desi, pasti naše glave. Drušvu su nametnuli sliku da su i kuturnjaci dio te elite koja siše", kazao je on i dodao da se boji da će na kraju "prodati auto i kupiti konja".
Ipak, razgovor je završen u umjereno optimističnom tonu, savornici su se složili da bi trebalo da je prostor bivše Jugoslavije jedinstven i da bi trebalo održati neke od tekovina zajedničke države. U tome bi najviše moglo pomoći očuvanje kulture, ali i umjetnici koji su uvijek sarađivali međusobno.
I, prije svega, hrabri pojedinci željni promjena.
Galerija
Bonus video:
