Roman „V.“ Tomasa Pinčona predstavlja putovanje u jedan alternativni svijet – svijet kome svi s vremena na vrijeme pripadamo, ali čiji dio ne bismo željeli da budemo, svijet paranoje i otuđenosti za koji nijesmo sasvim sigurni da li je samo alternativa ili ogoljena istina stvarnosti.
U središtu priče je tajanstvena, neuhvatljiva žena sa inicijalom V, opsesija jednog od glavnih junaka romana, koja se nasumično pojavljuje na raznim mjestima i u raznim periodima kraja 19. i prve polovine 20. vijeka. Tragajući za njom, na momente stvarnom, na momente samo opsjenom, glavni junak nam otkriva panoramu 20. vijeka, gdje nijedna priča ne vodi nikuda, gdje pojedinac ostaje suočen sa sobom u krajnje otuđenom svijetu, a svaka potraga za istinom i smislom ostaje nedorečena.
Kako napominje Nina Ivanović-Muždeka u opsežnom pogovoru, „V.“ se često naziva antiromanom, njegovi protagonisti antijunacima, a sam svijet koji Pinčon prikazuje pseudosvijetom nastalim na temeljima parodiranog vjerovanja u kreativnu moć umjetničke imaginacije. Jedan od motiva koji povezuju mjesta, istorijske okolnosti i likove ovog romana jeste motiv potrage.
Herbert Stensil je antijunak čija potraga može biti samo postmodernistička parodija motiva potrage iz herojskih epova baš kao što je njegova „lovina“ primjer neuhvatljivosti identiteta u svijetu koji je i sam ništa drugo do parodija nekih pređašnjih svjetova. No, potraga nije data kroz Stensilovu opsesiju slovom V. i identitetom koji bi se iza tog slova mogao kriti.
Na kraju romana stvari su naizgled iste; V. je Veronika, posvećeni pacov ludog sveštenika Feringa, izgubljena majka Herberta Stensila, zavodljiva Viktorija iz Jorkšira, Veronika Manganeze na Malti, Vera Meroving u južnoj Africi. No, V. je i muzički klub V-nota, ali i Valeta, Vezuv, Vajsu. Postmodernistički otvoren završetak pokazuje da putovanje ispod površine zemlje, putovanje u prošlost, putovanje na kraj svijeta u biti ne vode nikud.
Pinčonovi junaci na kraju takvog putovanja ostaju suočeni sami sa sobom u svijetu koji se ubrzano okreće, poput žiroskopa jednog od junaka, poput jo-joa kao središnjeg obiljležja priče, poput samog svijeta čitaoca. Pinčonov pripovjedački lavirint koji povezuje najrazličitija ispoljavanja ljudskog bivstvovanja, kao što su: religija, umjetnost, otuđenost, istorijske protivrječnosti, fundamentalne nauke, neprekidno se sagledava kroz njihov odraz u talogu najbanalnije svakodnevice (politika, vojna služba, seks, alkohol, nagoni, televizija, urbani mitovi, petparačke priče).
Bizarni likovi, mnoštvo fragmenata i narativnih pasaža, mnogoznačne igre riječima, cinični komentari, suptilne aluzije na sve oblike aktuelne stvarnosti – pretapaju se u oštru, crnohumornu priču lišenu zaokruženih odgovora na pitanja koja postavlja jedna potraga za identitetom, ljudskošću i ljubavlju u košmaru 20. vijeka.
„V.“ je bio jedan od najpriznatijih romana od strane kritike iz 1960-ih
Pinčon je za „V.“ dobio nagradu Fondacije Fokner. Kada je tih godina časopis „Time“ poslao fotografa u Meksiko Siti da pronađe Pinčona, legenda kaže da je Pinčon skočio kroz prozor svog stana i pobjegao u planine. Od tada, on nikada nije dobrovoljno dao svoju fotografiju, intervju, niti se pojavio u javnosti. Mjesto njegovog boravka je već više od četiri decenije nepoznato.
Njegove fotografije su rijetke, a dostupne su samo one iz mladosti, tako da samo krug njegovih najbližih prijatelja i saradnika zna kako on danas izgleda. Zanimljivo je da se pojavio i u dvije epizode „Simpsonovih“, gdje je pozajmio glas svom liku, koji je i u crtanom filmu neprepoznatljiv jer nosi kesu na glavi. Pinčon je dobitnik Mekarturove stipendije, kao i Nacionalne književne nagrade, a smatra se i ozbiljnim kandidatom za Nobelovu nagradu za književnost.
Pinčonove fotografije su rijetke, a dostupne su samo one iz mladosti, tako da samo krug njegovih najbližih prijatelja i saradnika zna kako on danas izgleda. Zanimljivo je da se pojavio i u dvije epizode „Simpsonovih“, gdje je pozajmio glas svom liku, koji je i u crtanom filmu neprepoznatljiv jer nosi kesu na glavi
Časovi kod Nabokova
Tomas Ragls Pinčon (1937) američki je pisac i kultni autor savremene američke postmodernističke proze. Rođen je u Glen Kouvu, država Njujork, a odrastao je na Long Ajlendu. Još u srednjoj školi objavljuje prve pripovijetke u školskom časopisu i dobija priznanje „učenika generacije“. Dvije godine je proveo u ratnoj mornarici prije nego što je diplomirao engleski jezik na Univerzitetu Kornel.
Tokom studiranja pohađao je časove Vladimira Nabokova, koji je tada bio predavač na istom univerzitetu. Pošto je krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. vijeka objavio nekoliko novela, započeo je rad na romanima, po kojima je danas najpoznatiji: „V.“ (1963), „Objava broja 49“ (1966), „Duga gravitacije“ (1973), „Vajnlend“ (1990), „Mejson i Dikson“ (1997), „Protiv dana“ (2006) i „Skrivena mana“ (2009).
Bonus video:
