Na redovno pitanje carinika - šta nosi sa sobom, pri ulasku u SAD, Oskar Vajld je odgovorio: “ništa osim svog genija”.
Tako barem kaže legenda o piscu koja se podudara i s njegovim tekstovima i svjedočanstvima savremenika. Uz takvog Vajlda ostaje upamćena i druga slika - ona o jednom od najpoznatijih pisaca toga doba koji je zbog optužbi za “teške nedoličnosti i sodomiju” dvije godine bio u zatvoru te ubrzo, nakon izlaska, umro u Parizu, napušten od svih.
Nije on jedini patio zbog bezumnih praksi tadašnjeg društva. Posljedice su osjećali i njegova supruga i dva tada maloljetna sina koji su zbog žestine reakcija bili prisiljeni da napuste Englesku i odbace porodično prezime.
“Oskar Vajld je pisac koji je doživio i izuzetan uspjeh i strašnu patnju. Irac izuzetnih sposobnosti, šarma i inteligencije, čiji je život uništen zbog razloga koji se danas čine apsurdnim”, ističe irski pjesnik Džerard Henberi, objašnjavajući razloge zbog kojih je napisao knjigu “Više od jednog života: Nevjerovatna porodica Oskara Vajlda kroz generacije”, upravo objavljena u Hrvatskoj, u izdanju Naklade Ljevak.
Oskar Vajld (FOTO:altervista.org)
Na knjizi je radio gotovo deset godina, ali nije se zadržao samo na tragičnoj sudbini pisca nego je njome obuhvatio priče sedam generacija porodice Vajld kroz više vjekova, prenosi “Jutarnji list”.
“Puno je knjiga o Vajldu, ali nema onih koji se njegovom sudbinom bave kroz prizmu porodične sage. Priča o Vajldovima, o uspjesima i tragedijama, obrascu koji se ponavljao iz generacije u generaciju, ima gotovo dimenzije grčke tragedije.
Zanimljivo je što mnogi uopšte ne znaju da je Oskar bio Irac. A baš je njegovo porijeklo važno za razumijevanje njegovog pristupu životu i pisanju”, komentariše Henberi, koji predaje književnost i kreativno pisanje. Njegova prva namjera je bila da piše samo o piščevim roditeljima, o ocu Vilijamu Vajldu i njegovoj supruzi Džejn Vajld. Vilijam Vajld bio je ugledni hirurg iz Dablina gdje je kao specijalista za bolesti očiju i uha osnovao bolnicu.
Tek posljednjih decenija, prezime Vajld je postalo prihvatljivo u pristojnom društvu. Čak i danas Oskarov unuk Merlin Holand, u svojim šezdesetima, povremeno se susreće s uvredama
Medicina nije bila njegov jedini interes; pisao je putopise te knjige o lokalnoj istoriji i fokloru. Izleti izvan braka nisu mu bili nepoznanica, pa je tako imao i više vanbračne djece. Supruga tog svestranog intelektualca bila je Džejn Vajld, koju Irci pamte pod imenom Speranca, pjesnikinja nacije čiji su stihovi uveliko pomogli irskoj pobuni četrdesetih.
Dolazila je iz unitarističke porodice, što je nije spriječilo da prihvati drugačija politička uvjerenja. I ona je bila svestrana: prvo u Dablinu, a pred kraj života i Londonu, organizovla je literarne kružoke na kojima su se okupljali istaknuti intelektualci, bila je poznata prevoditeljica, borila se i za ravnopravnost žena. Brojne svoje osobine prenijela je sinu, zapisuje u svojoj knjizi Henberi, uključujući ekstravagantnost, egoizam i nevjerovatan smisao za humor.
Žena koja je predvodila gradsku elitu Dablina, umrla je u siromaštvu u Londonu dok je Oskar bio u zatvoru.
Baš kao i Oskar Vajld, i njegovi roditelji iskusili su suđenje koje je privuklo veliku pažnju tadašnje javnosti. Sudilo se supruzi Vilijama Vajlda zbog klevetanja ljubavnice koja se teško nosila s krajem afere.
Vajld sa ženom i sinom (FOTO:silentstanzas.tumblr.com)
Džejn Vajld, bez obzira na savjete prijatelja, nije bila spremna da se pognute glave povuče. Izgubila je proces, baš kao i njen sin godinama kasnije.
“Pitanje 'što da je' često mi se nametalo tokom pisanja. Što da je Oskar Vajld poslušao prijateljev savjet i pobjegao iz Londona prije hapšenja? - napominje Henberi.
Značajan dio knjige bavi se i ljubavnim izletima Oskara Vajlda, čija se lista ljubavnika, kako je vrijeme odmicalo, samo povećavala, pa je tako nedavno dodato ime i Volt Vitmana.
“Danas je uobičajeno o Oskaru Vajldu govoriti kao o borcu za gej prava, ali on to nije bio. Uostalom, na svom suđenju pokušao je da objasni sintagmu 'ljubav koja ne smije reći svoje ime' iz 'romana 'Slika Dorijana Greja', objašnjavajući je kao platonski, gotovo spiritualni odnos. Poznato je da je dugo izbjegavao fizički odnos s muškarcima uključujući ljubav svog života - lorda Alfreda Daglasa.
A i iskreno je volio svoju djecu i ženu, barem u prvim godinama braka. Što se tiče Vitmana, ne mislim da je bilo prilike jer su se sreli tokom njegove američke turneje. Uostalom, i Oskar i njegov dugogodišnji prijatelj Robi Ros tvrdili su da je Robi bio prvi muškarac koji ga je zaveo 1886. godine”, ističe Henberi.
Sjenka suđenja dugo je pratila porodicu Oskara Vajlda. Živi potomci i danas ne nose njegove prezime.
“Tek posljednjih decenija, prezime Vajld je postalo prihvatljivo u pristojnom društvu. Čak i danas Oskarov unuk Merlin Holand, u svojim šezdesetima, povremeno se susreće s uvredama. Dobar primjer je snimka na YouTube kada ga je tokom govora u Moskvi o njegovom djedu napao antigej aktivista”, piše Henberi.
Raskošno trošenje
Zanimljiv dio knjige posvećen je novčanim iznosima koje je Oskar Vajld zarađivao. Nakon što je podmirio sve troškove s američke turneje 1881. godine, a na kojoj nije štedio, ostalo mu je gotovo 6000 funti, današnji ekvivalent 550 hiljada eura.
Vajld je na vrhuncu slave izuzetno dobro zarađivao. Uspješna predstava, samo u prvoj godini mogla je da mu donese 7000 funti, što bi danas bilo 640 hiljada eura, pa je tako hladno odbio ponudu od 1000 funti za “Lady Windermere’s Fan”, tražeći procenat. Ali, kao što je bio dobar u zarađivanju, tako je bio i ekspeditivan u trošenju.
Galerija
Bonus video:
