Pred mnogobrojnim posjetiocima u Modernoj galeriji u Podgorici u ponedjeljak veče otvorena je izložba slika i crteža akademskog slikara Naoda Zorića. Podgoričkoj publici Zorić je predstavio 34 rada, uglavnom većih formata, među kojima i tri nastala ove godine u kombinovanoj tehnici: „Ratnik“, „Crnogorka“ i „Stari ratnik“.
“Ova izložba nije retrospektivna, već njom obilježavam 30 godina stvaralaštva. Najveći broj zastupljenih radova je iz zadnjih 10-15 godina, to je vrijeme kada sam najviše dolazio do izražaja kao umjetnik, ima par radova iz ranije faze, da bi se sve povezalo i vidio ukratko presjek kako sam se razvijao. Selekcijom ovih radova poručio sam ko sam ja i gdje se nalazim kao umjetnik”, rekao je “Vijestima” Zorić.
Nakon beogradske “Cvijete Zuzorić” prošlog novembra, Moderna galerija je prvo mjesto na kojem je Zorić predstavio svoja djela. Ovim povodom, u podgoričkoj galeriji okupio se veliki broj Zorićevih prijatelja i poštovaoca njegovog stvaralaštva, među kojima, pored ostalih, i Dragan Karadžić, Ratko Odalović, Muharem Muratović, Goran Ćetković, Biljana Keković, Nada Kažić, Draško Dragaš, Slavica Gvozdenović, Svetlana Dragojević, Bane Sekulić, Slavica Mijović...
“Ovakvi skupovi mi znače puno, da mi ljudi vjeruju i vole ono što radim, na neki način to je i poštovanje prema meni. Pored prijatelja, izuzetno me čini radosnim kada vidim veliki broj ljudi koje na neki način i ne poznajem ili sam ih tu i tamo negdje vidio, to me čini ispunjenim da ono što pravim ima neki smisao i ozbiljnost, da nije uzalud potrošeno vrijeme baveći se umjetnošću. Zahvaljujem se instituciji Muzeji i galerije grada Podgorice sa Seadom Đokajem na čelu, to je zaista fin tim ljudi koji mi je izašao u susret i zahvaljujući njima ova izložba ima rezultat koji ima večeras”, kazao je Zorić.
Na pitanja “Vijesti” da li je novim radovima zaokružio jedno stvaralačko poglavlje i da li sprema tematski rez, Zorić kaže da je zaokružio priču nakon 30 godina, “to je značajan jubilej”.
“Tako ja gledam, sada idem u novu priču, ono što se kaže - u nove pobjede. Tematski se nikad nisam vezao, pripadam umjetnicima koji slikaju iz želuca, koji se vežu po tome kako osjećaju da rade. Cikluse nikada nisam imao, meni je slikarstvo ono što je unutarnje, moje, ne znam ni hoće li tema ostati ista, sve zavisi kako se ja budem razvijao. U svakom slučaju, nikad neće pobjeći iz mene moj zavičaj, moja zemlja, sve moje slike iz djetinjstva, ko sam i što sam”, dodao je Zorić.
Izložbu je otvorila istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović koja je kazala da su o Nadovom slikarstvu pisala prva pera kritike ovdašnjih i regionalnih prostora, te da ti tekstovi i danas mogu da stoje pored najnovijih njegovih radova “jer se Naod ne mijenja u iskrenom, posvećenom, sušinskom osjećaju i odnosu prema slikarstvu i životu”.
“Naodove slike su barjaci crnogorskog identiteta, esencijalna, značenjska stigma pripadanja sebi, geografskom i kulturnom pejzažu, svom biću. Momenat nadrastanja ikonike slike, kada repetitivnost pojavnog transponuje semantiku viđenog u opšte mjesto, u univerzalnu vrijednost, onaj je određujući momenat koji je samo nekoliko umjetnika s ovih prostora prepoznalo i artikulisalo u svom radu i kroz civilizacijski hod sopstvenog naroda u opšte prihvaćene globalne umjetničke vrijednosti. U novijoj crnogorskoj istoriji umjetnosti svakako je to djelo Naoda Zorića”, navodi Miranović.
Ona ističe crtačku bravuroznost Zorića koja “podsjeća na Toškovićeva najbolja izdanja”, dodajući da se nameće paralela Gvozdenović-Tošković-Zorić.
“S Gvozdenovićem blizak u temi, sa Toškovićem u njenoj egzekutivnoj artikulaciji, Zorić je izgradio ličan umjetnički rukopis. Specifikum Naodovog likovnog pisma krije se u umjetničkom kodu, lakoći crtanja i istovremenoj težini crteža, direktnom dominantnom anfasu i zbunjujućim bojenim mrljama, oslikanim tamnim partijama platna i nekim kao nedovršenim, gdje umjetnik kroz igru kontrasta gradi neočekivan ekspresivni likovni vokabular. Likovna epika Nodovog slikarstva krije suptilne lirske ispovjesti. Posvećenost detaljima na slici očigledna je kroz bogatstvo tradicionalnog asesoara - krpe, marame, kape, gusle, ordenja, lule, sablje... podrška su protagonistima priče, akterima dijaloga kojeg narator Naod vješto vodi sa sobom. A sa Naodovih slika osjećate dim savijenih cigareta duvana iz požutjelih, vlažnih, nikada dovoljno okrečenih soba, vidite zabrađene starice oko ognjišta, čo’ek-žene koje uvijek imaju za kim da nose crninu, čujete zvona i praporce, ali i dovike, čojkanja i zdravljenja s obližnjih proplanaka, nosatih, brkatih, gorštaka, umotanih glava. Neopisiv je taj miris Crne Gore, dalek i neuhvatljiv, nošen u gorštačkom genu, ovjekovječen Naodovim slikama nemirom linije iskonskog crteža”, rekla je, pored ostalog, Miranovićeva.
Zorić (50) je završio cetinjski FLU - slikarstvo 1993. u klasi prof. Dragana Karadžića, a 1995. postdiplomske studije na beogradskoj Akademiji kod prof. Radomira Reljića. Član je ULUCG.
Bonus video:
