Pet godina poslije smrti Ivane Šoć potvrđena optužnica protiv ljekarke Infektivne klinike

Optuženi ljekari - Dupanović, Obradović, sada i Andrić, usred epidemije gripa “nijesu kod pacijentkinje prepoznali očigledne simptome i znake komplikacija, već su smatrali da se radi o umišljenom bolesniku koji je kako su govorili “organski zdrava” i “100% organski zdrava”, a da je teška klinička slika posljedica hipohondrije
462 pregleda 17 komentar(a)
Ivana Šoć, Foto: Porodična arhiva
Ivana Šoć, Foto: Porodična arhiva
Ažurirano: 04.05.2016. 17:23h

Viši sud u Podgorici je potvrdio optužnicu koju je Miladin Šoć, otac Ivane Šoć sa Cetinja (30), podnio protiv ljekarke Infektivne klinike Kliničkog Centra Crne Gore prof. dr Bogdanke Andrić zbog krivičnog djela-teško djelo protiv zdravlja ljudi.

Šoć podsjeća da se pred Višim sudom u Podgorici zbog smrti njegove kćerke Ivane protiv dva ljekara Infektivne klinike - Dragana Obradovića i Brankice Dupanović, vodi krivični postupak za isto krivično djelo.

“Najzad i Bogdanka Andrić izlazi na optuženičku klupu, nakon više od pet godina od smrti moje kćerke”, navodi Šoć u dopisu medijima.

Ivana Šoć je, podsjeća njen otac, “liječena” od 12. do 18. februara, 2011. godine na Infektivnoj klinici Kliničkog centra.

“Tom prilikom nije ustanovljena pravilna dijagnoza, nije data adekvatna terapija, nijesu ispoštovana obavezujuća uputstva Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje da se u takvim situacijama odmah daje antivirusna terapija bez čekanja na dijagnostičke procedure. Otpuštena je protivno mojoj volji i uz odbijanje pacijentkinje, u teškom polumrtvom stanju, što je uslovilo da sjutradan – 19. februara, nastupi njena smrt. Obdukcija je pokazala da je smrt nastupila usled komplikacija neliječenog gripa AH1N1”, podsjeća Miladin Šoć.

Optuženi ljekari - Dupanović, Obradović, sada i Andrić, usred epidemije gripa, navodi on, “nijesu kod pacijentkinje prepoznali očigledne simptome i znake komplikacija, već su smatrali da se radi o umišljenom bolesniku koji je kako su govorili “organski zdrava” i “100% organski zdrava”, a da je teška klinička slika posljedica hipohondrije – straha od bolesti koja stvarno ne postoji, te su četiri puta pozivali psihijatre kao konsultante”.

“Psihijatri su bez izuzetka konstatovali da se radi o psihički zdravoj osobi, s tim što se javlja anksioznost kao uobičajena reakcija na zdravstveno stanje i okruženje, a kod Ivane i strah od ugušenja. Ivana se sedam dana gušila pred njihovim očima i na kraju ugušila, ali su optuženi ljekari tvrdili da se radi samo o osjećaju gušenja, a ne i stvarnom gušenju tj. objektivnom stanju. U prvom dijelu “liječenja” radilo se o nesavjesnom, neodgovornom, nestručnom, bahatom, sujetnom… ponašanju ljekara Infektivne klinike”, navodi Šoć.

Dan pred otpust, 17. februara, došlo je do pogoršanja ionako teškog stanja pacijentkinje, pa je dežurna ljekarka, koja je bila istovremeno i direktorica klinike, zbog te situacije na jutarnjem kolegijumu 18. februara predložila dalje zadržavanje na klinici i nastavak liječenja.

“Tada je već bilo jasno da se radilo o gruboj grešci i tragičnoj zabludi ljekara sa mogućim smrtnim ishodom, s obzirom da se zakasnilo sa liječenjem. Iz straha od sopstvene odgovornosti ordinarijus Obradović i dr Andrić ostaju uporni da se pacijentkinja pošto poto otpusti sa Klinike. Obradović na otpusnoj listi, na kojoj je nedostajao potpis direktorice, koji je obavezan u skladu sa Pravilnikom KC-a, upisuje da se pacijentkinja otpusta “dobrog opšteg stanja” i “izliječena”, a optužena Andrić za umiruće stanje pacijentkinje na sudu kaže da je bilo “dobro” i “sasvim dobro” (pacijentkinja nije mogla da stoji, hoda, uzima hranu, govori, polusvjesnog stanja, potpuno obamrla-praktično na umoru)”, navodi otac pokojne Ivane.

Miladin Šoć podsjeća da je porodica oko 14 sati tog dana odbila da Ivanu na predlog ordinarijusa vodi kući u takvom stanju, te da je i Ivana odbila otpust.

“Ordinarijus prihvata da ostane na Klinici, ali bez obzira na dogovor odmah nakon odlaska porodice dovršava već pripremljenu otpusnu listu, predaje pacijenktinju dežurnoj ljekarki – optuženoj dr Andrić i odlazi kući. Optužena Andrić u potpunosti zanemaruje pacijentkinju i ignoriše njeno teško stanje (nije čak ni ulazila u sobu u kojoj se nalazila sama), te protivno svim profesionalnim medicinskim i etičkim pravilima sprovodi otpust oko 16.30 sati. Porodica na rukama iznosi Ivanu sa Klinike i na Cetinju od auta do stana. Ivana umire sjutradan u popodnevnim časovima”, podsjeća njen otac.

Porodica je optužnicu podigla pred Višim sudom u Podgorici 20. marta, 2013. godine protiv ljekara Obradović i Dupanović, ali zamjenik Višeg državnog tužioca Željko Tomković izostavlja sada optuženu dr Andrić, i pored toga što vještaci iz Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu, u svom nalazu, kako navodi porodica, posebno apostrofiraju iskaz i ponašanje dr Andrić konstatujući da je “klinički neuvjerljivo i krajnje nevjerovatna tvrdnja da je oštećena prilikom otpusta iz bolnice bila dobrog opšteg stanja”.

Miladin Šoć je krivičnu prijavu protiv dr Andrić podnio 29. aprila, 2014. Višem državnom tužiocu u Podgorici. Slučaj je dodijeljen tužiocu Tomkoviću.

“Nakom sedam mjeseci Tomković (očekivano) odbacuje moju prijavu, ali na zaista neočekivan i skandalozan način. Za isključivo pravna pitanja o obavezama dežurnog ljekara angažuje sudsko medicinskog vještaka - obducenta, Nemanju Radojevića, zaposlenog u KC-u, što zakon striktno zabranjuje jer je i optužena Andrić zaposlena u KC-u, a pri tom pozivajući se na akte koju u momentu smrti moje kćerke nijesu ni postojali, već su donešeni dvije godine i tri mjeseca kasnije. Ništa manje skandalozno nije ni tumačenje obaveza dežurnog ljekara, jer postoji zakonsko stanovište da je ljekar krivično odgovoran na svakom mjestu i u svako vrijeme, ukoliko ne ukaže potrebnu pomoć, a ovdje još i teže jer se radi o osobi u stanju neposredne životne opasnosti, a nije ukoliko se nalazi na svom radnom mjestu odnosno Klinici, spacijalizovanoj za liječenje i ukazivanje pomoći”, navodi Šoć.

Otac pokojne Ivane je nakon toga preuzeo gonjenje i kao supsidijarni tužilac podigao optužnicu protiv dr Andrić kod Višeg suda u Podgorici, 02. aprila, prošle godine.

“Vanraspravno vijeće Višeg suda u tri navrata odbija da potvrdi optužnicu, bez pravog uvida u spise predmeta i kompletno činjenično stanje, već vezujući se jedino na očigledno lažnu izjavu optužene date u svojoj odbrani, sračunatu sa ciljem izbjegavanja krivičnopravne odgovornosti”, podsjeća Šoć.

Apelacioni sud je ukinuo sva tri rješenja, dajući precizne upute i naloge Višem sudu za ispravku, koji tek u četvrtom rješenju potvrđuje optužnicu.

“Tako se nakon više od pet godina od smrti moje kćerke, neviđenih optsrukcija i brojnih skandaloznih postupaka nadležnih institucuja, prof. dr Andrić pridružuje svojim kolegama Obradović i Dupanović na optuženičkoj klupi”, navodi porodica Šoć.

Bonus video: