Posljednji veliki pisac epohe

Jezički čarobnjak, Kovač je bio pisac koji nikada nije prestajao da sređuje i dotjeruje svoje knjige
218 pregleda 4 komentar(a)
Ažurirano: 21.08.2013. 07:12h

Odlazak velikog pisca Mirka Kovača glavna je vijest u cijelom regionu.

Jezički čarobnjak, Kovač je bio pisac koji nikada nije prestajao da sređuje i dotjeruje svoje knjige, kao da je na taj način htio naglasiti da je pisanje posao koji se nikada ne završava, za razliku od života...

Dubina poniranja u tamne slojeve ljudskog bila je njegov svojevrstan književni “zaštitni znak”.

U Uvodu u drugi život je napisao da će “sve, čak i vlastitu smrt pokvariti svojim knjigama”.

Vedrina je potrebna

Kovač je posljednjih decenija dobio gotovo sve relevantne nagrade u regionu, premda je povijest njegovih književnih nagrada počela – vrlo sumorno. Naime, za knjigu novela “Rane Luke Meštrevića” (1971) dobio je nagradu Milovan Glišić, koja mu je na skandalozan način oduzeta 1973, a knjiga povučena iz knjižara i biblioteka. Dopunjeno izdanje istoimene zbirke izlazi 1980, a novoj pripovijetci iz te knjige “Slike iz porodičnog albuma Meštrevića” pripala je Andrićeva nagrada. Za zbirku pripovijedaka “Nebeski zaručnici” 1987. dobija nagradu izdavača BIGZ.

Prestižnu NIN-ovu nagradu (1978) dobio je za roman “Vrata od utrobe”, a za knjigu eseja “Evropska trulež” dobio je 1986. NIN-ovu nagradu “Dimitrije Tucović” koja se dodjeljivala za publicistiku. Godine 1993. postaje laureat nagrada "Tucholsky" švedskog PEN-centra, da bi 1995. dobio uglednu Herderovu nagradu za književnost. Regionalna nagrada "Meša Selimović" za najbolji roman s područja Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore pripala mu je 2007. Naredne, 2008. dobija nagradu Vladimir Nazor za roman “Grad u zrcalu”, a 2008. Trinaestojulsku nagradu, najveće crnogorsko nacionalno priznanje. Nagrada Kiklop za životno djelo dodijeljena mu je 2012. Za knjigu priča “Ruže za Nives Koen” dobio je prvu Njegoševu nagradu dodijeljenu u nezavisnoj Crnoj Gori.

Kovač u posjeti redakciji Vijesti 2012.

“Ako mi znamo da je smrt ono sa čime se rađamo, onda je vedrina potrebna. Istina, postoje i nepravedne smrti, ali život je sačinjen od krajnosti. Moj otac je istinski bio na tom planu vedar, nisam to izmislio, nego sam gledao tu njegovu figuru i te šale na račun smrti. Mislim da moramo sa više lakoće i manje tmurnosti gledati na to. Pa i jesmo smrtni, svako od nas je smrtan, to svi znamo. Niko ne može da se raduje nečijoj smrti jer to i njega čeka”, kazao je Kovač svojevremeno u intervju za Radio Slobodna Evropa.

Jevrem Brković: Ostaje veliko djelo

Jevrem Brković, Kovačev višedecenijski blizak prijatelj, za “Vijesti” kaže:

"Odlazak Mirka Kovača, jedinstvenog pisca, velikog majstora, izuzetne ličnosti u književnom životu bivše Jugoslavije, gdje je bio čitan, voljen i zabranjivan, gdje su mu čak i nagrade oduzimane, gdje je predstavljao izuzetnu ličnost u beogradskom, potom i zagrebačkom književnom životu. Morao je 1991. godine da emigrira iz Beograda, sa svojom Slobodanom Bobom Matić Kovač, velikom slikarkom, koja je, portretišući Danila Kiša, Mirka Kovača i još neke pisce, dovela do čudesne fantastike likovnost ljudskog lika.

Mirko Kovač je bio crnogorski, hrvatski i beogradski pisac, iako od dana kada su ga šešeljevci napali, kada je, uz veliku pomoć Ćana Koprivice, morao sa svojom Bobom da emigrira, u Beograd nikada više nije navratio, mada ga je na svoj način volio, grad gdje su štampana njegova najznačajnija djela Gubilište, Malvina Trifković, Vrata od utrobe...

Kovač je bio i jedan od najboljih jugoslovenskih filmskih scenarista (Lisice, Okupacija u 26 slika). Unaprijed se znalo da režirati film po Kovačevom scenariju znači da ne mogu izostati prve nagrade na našim i stranim filmskim festivalima. Otkad ga je napala opaka bolest često smo se čuli, po pravilu svakog petog dana. Bilo je tenutaka kada je vjerovao da je pobijedio bolest. On je vjerovao, a ja sam se radovao što on vjeruje!

Posljednjih nekoliko razgovora, kao da smo oba znali da je bitka izgubljena, najviše smo govorili o besmislu života i o smislu smrti, sumnjajući u njenu svemoć. Mirka Kovača, rođenog u selu Petrovićima, na granici Crne Gore i Hercegovine, više nema. Ostalo nam je njegovo veliko književno djelo, koje pripada i savremenoj crnogorskoj književnosti. On je prvi dobitnik Njegoševe nagrade u osamostaljenoj Crnoj Gori. Bio je akademik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i stalni saradnik Crnogorskog kniževnog lista.”

Filip David: Najdarovitiji među velikanima

Njegov dugogodišnji prijatelj, pisac Filip David za RSE kaže: "Sa Mirkom Kovačem znam se preko 50 godina. Zajedno smo počeli i objavili istovremeno knjige Pekić, Kiš, Kovač i moja malenkost, i od tada smo bili praktično vrlo bliski prijatelji. Pekić i Kiš su rano umrli, a sa Mirkom sam se čuo prije deset dana svaki dan, preko Skajpa, telefonom... Razgovarali smo o politici, književnosti, razmjenjivali filmove, knjige... On je bio jedini moj, rekao bih, najbolji sagovornik. Mirko je među ovim velikanima naše književnosti možda i najdarovitiji.

Sa odlaskom Mirka Kovača, a to mi je činjenica koju ne mogu da prihvatim, izgleda mi zastrašujuće i neverovatno prosto da Mirka sa onom njegovom snagom, inteligencijom više nema; to je kraj jedne epohe u kojoj je on posljednji veliki pisac i ne samo to, nego odlaskom Mirka Kovača, zapravo, čini mi se da je to konačan kraj jedne velike Jugoslavije. Jer Mirko Kovač je, kao i njegovi prijatelji Kiš i Pekić, pripadao svim književnostima, i crnogorskoj i srpskoj i hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj, on je bio posljednji veliki pisac epohe.

Vrlo mi je teško u ovom trenutku da shvatim da ga više nema."

Ne zatvarati se u svoje male okvire, nego ploviti morima...

Govoreći o piscima sa kojima je stupio na književnu scenu u razgovoru za ART Vijesti, koji je sa Kovačem napravio Balša Brković, veliki pisac govori o književnoj solidarnosti i fenomenu književnog prijateljstva.

"Da, upravo to, fenomen prijateljstva, ne samo književnog. Prijateljstva su uvijek bolja i temeljitija ako su zasnovana na razlikama, nego na sličnostima, premda smo mi bili u mnogim stvarima, u većini stvari, istomišljenici. I ne vjerujem da bi se bilo što promijenilo da smo kao grupa ostali u ono vrijeme "srpskog ludila", mislim da je to najprikladniji izraz za onu politiku. Uostalom, Filip David i ja bili smo u svemu na istoj strani, kao što smo i danas.

Kiš je umro prije pada Berlinskog zida i prije ratova koji su kretali iz Srbije, uvjeren sam da bi znao zauzeti stranu, imao je osjećaj za ono što je pravedno, a o nacionalizmu i nacionalistima napisao je sjajne stranice mnogo godina prije nego šti su vampiri krenuli u ratne pohode.

Pekić je bio razočaran kada je sa omjerom šest naprama jedan izgubio od vojvode Šešelja, sada ratnog zločinca, i to kao demokratski kandidat na parlamentarnim izborima. Javio mi se iz Londona negdje s početka 1992. godine, ja sam već bio u Rovinju, rekao mi je da je zauvijek napustio Beograd i da se tamo više nikad neće vratiti. Na žalost, te godine je umro. Bio je veliki čovjek i veliki pisac. Ja sam o toj našoj grupi ponešto rekao u svojoj memoarskoj knjizi Pisanje ili nostalgija. Vaš književni svijet ima pečat i Mediterana i Srednje Evrope."

"Mediteran je za mene preplitanje kultura. Nije dovoljno biti mediteranac, nego se mora poraditi na tome da se usvaja ono što nam ta kultura nudi, sve te razlike koje oplemenjuju.

Bit mediteranskog shvatanja kulture jest ne zatvarati se u svoje male okvire, nego ploviti morima kad smo već imali sreću da nas ta mora zapljuskuju. Imati sve to što imamo, od islama do rimskih ostataka, a ne znati iz toga uzimati, onda to znači bijeg u tmurni, očajni svijet nacionalizma. Srednja Evropa je velika književnost u kojoj svaki pisac mora naći nekog svog uzora.

(ART Vijesti, 16. februar 2013.)

Gubitak za kulturu južnoslovenskih naroda

Povodom smrti Mirka Kovača telegram saučešća uputio je i predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić. ''Odlazak Mirka Kovača je nenadoknadiv gubitak za crnogorsku i cjelokupnu kulturu južnoslovenskih naroda. Mirko Kovač je bio jedan od onih rijetkih ljudi u kojima je umjetnička veličina bila ujedinjena sa moralnom izvrsnošću.

Stoga je Kovačevo nasljeđe dvostruko: i književno i etičko. U strašnim vremenima raspada zajedničke zemlje, kada su mnogi intelektualci potonuli u blato etničke mržnje, Kovač je bio svjetionik ka kojem su pogled nade usmjerili svi istinski demokrati i humanisti. Djelo Mirka Kovača zauvijek će ostati ujedinjujuće nasljeđe svih nas koji govorimo zajedničkim, četvoroimenim jezikom.

Njegova je umjetnost, uz to, naš zajednički doprinos riznici velike evropske kulture'', zapisao je Krivokapić u telegramu saučešća u ime Skupštine Crne Gore i njegovo ime. Iz ministarstva kulture najavljena je komemoracija povodom smrti Mirka Kovača za četvrtak, 22. avgusta u 11 sati u Ministarstvu kulture na Cetinju. Telegram saučešća porodici velikog pisca uputio je i premijer Milo Đukanović i ministar kulture Mićunović.

Galerija

Bonus video: