Predstava “Što je čoek do li biciklista ili filozofija objektivnog biciklizma”, rađena po dramskom tekstu Zorana Kopitovića „Muzej biciklističkog ustanka u Crnoj Gori“, a u adaptaciji i režiji Slobodana Milatovića, premijerno je izvedena u nedjelju veče u Nikšićkom pozorištu. Predstava najavljena kao centralni događaj “Septembarskih dana”, rađena je u koprodukciji Nikšićkog pozorišta i JU “Zahumlje” i poklon je Opštine Nikšić sugrađanima povodom Dana opštine. Ujedno, ona je i omaž Kopitoviću koji je poginuo prije dvije decenije i za koga akteri predstave rekoše da je jedan od najautentičnijih pisaca kratkih priča u Crnoj Gori.
Da biciklistički ustanak bude što vjerodostojnije prikazan potrudio se vajar Marko Petrović Njegoš čije instalacije nikoga nijesu ostavile ravnodušnim i priča su za sebe koja može da živi i izvan predstave.
“Marko je sa svojim instalacijama, posle Kopitovića, najzaslužniji za ovu predstavu. Uradio je baš dobre instalacije i njegova likovna priča može da bude potpuno nezavisna od ove predstave“, kazao je Milatović nakon premijere.
Jedan od rodonačelnika alternativnog i ambijentalnog teatra u Crnoj Gori i u regionu treći put radi predstavu po Kopitevićevom tekstu i smatra da je ovo “čitanje” bilo najkompletnije, sa novom estetikom i dramaturgijom.
„Ovaj tekst smo radili prvi put prije 20. godina. U njemu ima toliko duhovitih poruka, ironije, a iako je predstava o nama Crnogorcima Kopitović se potrudio da joj da dimenziju planetarnog pristupa. Tekst je toliko inspirativan da bih ga mogao u novim formama raditi svake godine“, kazao je Milatović.
Predstavu je Kopitović napisao prije 21. godinu za pozorište „DODEST“, po motivima svog romana „Amerikanac u Parizu“. Milatoviću je priznao da mu je žao što premijera nije izvedena ranije jer bi se onda pojavili na FIAT-u.
“Prvi obnovljeni FIAT 1996. godine počeo je sa premijerom predstave ovog teksta. Mislim da bi ova predstava bila otkrovenje na ovogodišnjem FIAT-u. Gledljiva je i nadam se da će imati dug pozorišni život i da ćemo nastupati na nekim značajnim festivalima“, kazao je Milatović.
Cjelokupna autorska ekipa je nikšićka, a uloge su povjerene Momčilu Pićuriću, Velizaru Kasalici, Nebojši Vulanoviću, Dobrilu Čvoroviću, Mihailu Peroševiću, Sretenu Mitroviću i Jani Bjelici. Nastupili su i folklorni ansambl i hor „Zahumlja“.
“Bio sam akter i u prvoj postavci predstave, tako da me sve ovo podsjetilo na Zorana. Sudeći prema prvim reakcijama publike mislim da smo ovaj lucidni tekst i rediteljsku i glumačku zamisao uradili kako treba i da je to ispalo dobro“, kazao je Čvorović.
Vulanović, za razliku od Čvorovića, nije igrao u predstavi koja je rađena prije dvije decenije i drago mu je što je dio ekipe koja je ponovo „oživjela“ priču, kako je kazao, čovjeka koji je „najneobičnija pojava na crnogorskom proznom nebu“.
„Ubijeđen sam da bi i Zoran bio srećan gledajući, po svemu sudeći, uspješno izvođenje njegovog teksta, u njegovom Nikšiću, od njegovih Nikšićana“, kazao je Vulanović.
Najmlađi član glumačke ekipe i jedina dama Jana Bjelica plijenila je svojom pojavom i pokazala da riječi nijesu potrebne da bi se “ispričala” neka priča. Ona je to uradila pokretom, a igrajući dio iz “Labudovog jezera” uspjela je da oživi bicikl i da, na vrhovima prstiju, publici dočara bijelog i crnog labuda.
Premijera predstave označila je i početak nove sezone Nikšićkog pozorišta.
Galerija
Bonus video:
